Riječ Nadbiskupa

Homilija na danjoj Misi

Draga braćo i sestre!
Hodie Christus natus est nobis!
Danas nam se rodio Krist!

Taj radosni navještaj odjek je anđelova navještaja pastirima obasjanima svjetlošću s neba: »Evo javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin« (Lk 2, 10-11).

Ispunjena božićnom radošću Crkva danas naviješta sebi i cijelome svijetu novost božićnog događaja. Pokušajmo taj Događaj nad događajima gledati s motrišta pastira. Pastirima je prvima naviještena Betlehemska radost; njih je prve „obasjala slava Gospodnja“ (Lk 2, 9) i oni su, nakon Blažene Djevice Marije i svetoga Josipa, bili prvi pred rođenjem utjelovljenoga Boga. Pozvani od anđela, oni su se te noći spremno odazvali.

U prisutnosti pastira, tih materijalno siromašnih ljudi, susreću se: nebesko svjetlo, dostojanstvo čovjeka, poštovanje, služenje i davanje hvale Bogu. U čudesnome svjetlu te noći vidljive su razne ljudske potrebe i ranjenosti, kao i povezanost stvorenoga svijeta i čovjeka koji je kruna Stvaranja (usp. Božićna poruka 2022.).

2. Dragi vjernici, i mi smo danas na Božić pozvani zajedno s pastirima dati hvalu Bogu, usmjerujući srce i pogled u novorođenče »povijeno gdje leži u jaslama« (Lk 2, 12). Upravo u klanjanju pronalazimo najdublju, izvornu i nepobitnu istinu o kršćanskom Božiću. Moramo se svjesno i odlučno usmjeriti na klanjanje Bogu, ako želimo vjernički živjeti Božić, ako nam je stalo da tu istinu drugi prihvate i žive te da istinsko značenje Božića uvijek jasno blista.

Što zapravo znači klanjati se novorođenom Kristu? Znači obnoviti vjeru u Boga živog i nazočnog u Djetetu rođenu od Djevice Marije. Isus, Sin Marije iz Nazareta, koji je začet po Duhu Svetomu u njezinu krilu i kojega je devet mjeseci pod srcem nosila i rodila, Sin je vječnog Oca. On je za nas postao čovjekom. On je Emanuel, Bog s nama! To je iskonski milosni događaj koji je objavljen u Betlehemu, a Ivan ga u Proslovu svoga evanđelja opisuje riječima: »I Riječ tijelom postade i nastani se među nama« (Iv 1, 14).

3. Braćo i sestre, čovjek može živjeti bez mnogih stvari. Međutim, ne može živjeti, a da barem na trenutak ne pokuša dosegnuti smisao svojih djela. Evanđelje današnje svetkovine na to smjera. Naime, u početku bijaše Riječ, u početku bijaše smisao. Tako bismo mogli sažeti početak iz Proslova Ivanova evanđelja.

Grčki pojam logos, koji prevodimo s Riječ, ne izražava samo komunikacijski čin govorenja, već misao koju oblikujemo u riječ i govor. Ako se dublje propitkujemo o etimologiji te grčke riječi, naći ćemo blisku vezu između imenice logos i grčkog glagola koji se prevodi sa skupiti, okupiti. Svaka naša rečenica skup je misli, slutnja, osjećaja kojima razum daje jedinstven i jasan smisao.

Razmislimo li samo na trenutak, uočit ćemo da trajno pokušavamo nešto »skupiti«: dužnosti, susrete i iskustva koji su ponekad suprotnih, različitih predznaka – kako bi poprimili jedinstveno značenje. I to nazivamo smislom. Početak četvrtog evanđelja vodi nas ka počecima svega što postoji. U početku nije bio kaos ili besmisao. U početku je bio smisao, nestvoreni smisao koji je kod Boga i koji je Bog. »U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše kod Boga, i Riječ bijaše Bog« (Iv 1, 1). Sve je po smislu postalo. Smisao poput sjene sve prati i ostavlja trag u čitavom svemiru i u svakom stvorenju. Ništa se bez njega ne može objasniti (Iv 1, 3).

Kad podrhtavamo pod udarcima života, moramo se vratiti na njegove početke i pronaći smisao koji nije u našim rukama, koji ne možemo mi dati, niti napraviti, već jednostavno prihvatiti. Smisao je poput života malog djeteta – ne stvara ga se, već ga se prihvaća.

4. Riječ je o »životu« (Iv 1, 4). Život bijaše ljudima svijetlo. Bog je  život darovao svemu stvorenju. Zato u početku bijaše dar. U početku je postojala želja da se život proširi na sve. Ovaj darovani i prošireni život »svjetlo« je ljudima. Čovjek oduvijek povezuje svjetlo sa shvaćanjem i poznavanjem stvarnosti. Ponekad nam se čini da čovjek polaže pravo na apsolutiziranje svojih domišljaja i stavova, kao neograničeni sudac svemu. Međutim razum nije svjetlo ljudima, Život je svjetlo.

Braćo i sestre, s koliko se pogrešnih misli pokušava oblikovati život, kao da on može ostati zarobljen unutar naših misli. U naše se vrijeme u raznim glavama i centrima rađa toliko nasilnih misli, sposobnih uništiti i potpuno promijeniti život. Te su misli jako daleko od počela koje sve rasvjetljuje i koje tmine ne mogu ugušiti. Upravo tako možemo prepoznati pravi život, Božji život: tmine ga doslovno ne mogu progutati. Ono što je bilo u početku ostaje zauvijek. Ideologije i teorije koje sebi pripisuju pravo nad tuđim mišljenjem, koje žele kontrolirati i preko svojih mreža upravljati mislima, uvode u tmine i noć. Božanski život, darovan iz ljubavi, širi svijetlo, istinu i ljepotu.

5. Draga braćo i sestre, upravo se smisao, to jest Riječ utjelovila u bezgrešnom krilu Djevice Marije. Dok razmišljamo o jednostavnosti jaslica, njihova je ljepota na još jedan način povezana s početkom. Onaj koji je bio u početku svega, želio je svoj početak doživjeti i među nama. Po utjelovljenju i rođenju u Betlehemu, dah božanskoga života zauvijek se sjedinio s čovjekovim tijelom, te od tada naše tijelo nosi miris betlehemske špilje. Svjetlo zauvijek rasvjetljuje tamu. Postali smo djeca Božja i nismo rođeni ni od krvi, ni od volje tjelesne, nego od Boga (usp. Iv 1, 12-13). Sve ono što u nama jest život, potječe od božanskog života koji nam se objavio u jednostavnosti Božića.

Braćo i sestre, uz općeniti poziv na otvorenost dobru, etička vrijednost Božića, u biti, i nije u nekim posebnim naporima. Nije stvar u tome da u prvom redu moramo djelovati, već naprosto dopustiti da nas dotakne život koji kuca na našim vratima. Kao što dijete ne traži ništa osim da ga prihvatimo i da sve ono što za njega činimo iz toga proizlazi, tako i nas otajstvo Božića vraća zaboravljenim ili potisnutim izvorima, gura nas na početak svega – kako bismo pronašli smisao koji nije naše djelo, a daje ljepotu svemu što  postoji na svijetu.

Bog je izrekao svoju Riječ, kako nas podsjeća pisac poslanice Hebrejima. Nakon mnogih riječi i posredovanja sve je sažeo u svojemu Sinu. Ali ono što dolazi na kraju upravo je ono što je bilo na početku, što oduvijek rasvjetljuje ljudski život. Isus u jaslicama rasvjetljuje naš um i daje smisao našem životu.

6. I na kraju, božićno bogoslužje ne dopušta nam da ostanemo samo u apstraktnom. Traži da ono što slavimo započne i živjeti u nama, jer milost zahtijeva odgovor. Otajstvo u nama treba postati životom, kako bi  svojim životom svjedočili navještaj spasenja, da bi naša djela bila odsjaj naše vjere.

Svatko od nas pozvan je mijenjati i popravljati ono što u sebi pronalazi da nije kako treba, što nije u skladu s dostojanstvom djece Božje. Sveti papa Lav Veliki, taj drevni učitelj Božića, poziva nas: »Kršćanine, prepoznaj svoje dostojanstvo: kao dionik božanske naravi, ne vraćaj se prijašnjim podlostima i nedoličnu ponašanju.«

Predraga braćo i sestre, obnovljenom vjerom i nadom, zagledani u maleno Dijete u jaslicama, živimo dosljedno svoj kršćanski poziv, donoseći posvuda radost i mir. Obnavljajmo spone povjerenja, uzajamnog poštivanja, razumijevanja, zajedništva i solidarnosti u našem hrvatskom društvu.

Molimo za sve potrebe naše domovine i svijeta. Posebno molimo za mir u Ukrajini koja svaki dan krvari. Iz perspektive našega iskustva iz devedesetih godina prošloga stoljeća, ne bi nam smjelo biti teško razumjeti tamošnju situaciju i biti otvoreni za pomoć, koliko je to moguće.

Božić nam daje novu i neočekivanu perspektivu, jer dolazi od Boga i njegove ljubavi, jer nije djelo ljudskoga sebičnog domišljanja. Naše je vjerničko poslanje mijenjati perspektivu života u svojoj sredini, gradeći pozitivna ozračja koja otvaraju radosti življenja i kada je najteže. I u ovo božićno vrijeme imamo više razloga za radost i zahvaljivanje u našoj hrvatskoj domovini. Širimo pozitivno ozračje prepoznajući dobro u našoj sredini. Božić je vrijeme povrataka i novosti.

Ako se vratimo Božiću, Božić će nas vratiti nama samima, vratit će nas bližnjima, zajedništvu, obitelji, Crkvi i domovini; vratit će nas ljepoti novosti koja ne dijeli, ne otuđuje, ne prijeti i ne unosi tjeskobu (usp. Božićna poruka 2022.).

Čestitam vam Božić i molim Gospodina da vas obdari božićnim mirom i prati svojim blagoslovom.
Svima vama i vašima, svima koji ste povezani s nama putem radija i televizije, želim čestit Božić.