Riječ Nadbiskupa

Uzoriti gospodine Kardinale,
preuzvišena gospodo: Apostolski nuncije, Predsjedniče
Hrvatske biskupske konferencije i subraćo u episkopatu;
draga braćo svećenici, redovnici i sestre redovnice,
vaše visokopreosvećenstvo Mitropolite zagrebačko-ljubljanski,
cijenjeni predstavnici vjerskih zajednica,
poštovani osobni izaslaniče Predsjednice Republike Hrvatske,
cijenjeni gospodine Ministre znanosti, obrazovanja i sporta,
poštovani gospodine Predsjedniče Hrvatske akademije
znanosti i umjetnosti,
veleučeni gospodine Rektore Hrvatskoga katoličkog sveučilišta,
veleučena gospodo rektori, prorektori, dekani i pročelnici,
dragi studenti i studentice, cijenjeni sveučilištarci, uzvanici i gosti!
 
1. Čestitajući Hrvatskom katoličkom sveučilištu njegov Dan osjećam potrebu istaknuti jednu temu koja je po naravi sveučilišta njemu vlastita, a u našemu se hrvatskom društvu pokazuje bitnom. Naime, radi se o stvaranju ozračja i sredine plodonosnoga dijaloga, susreta i izgradnje zajedništva na temelju suglasnosti o vrijednostima.

Teško je navesti sve razloge koji su do toga doveli, ali očito je da je zbog nesuglasja o vrijednostima, u hrvatskome društvu došlo do ozbiljne krize komuniciranja. Kada nedostaje komuniciranje, ne događaju se susreti, ne razmjenjuju se misli, ne promiče se međusobno prihvaćanje, ne žele se podijeliti brige, niti se želi doći do rješenja.

Svjedoci smo da se u ozračju nekomuniciranja i bijega od suočavanja s istinom upravo ona pitanja koja su se nastojala otkloniti ponovno pojavljuju u neočekivanim oblicima i u područjima koja naizgled nisu povezana s njima.
 
2. Poznato nam je da se istinska komunikacija gradi na istinoljubivoj razmjeni. Razmjenjivati znači sučeliti, podijeliti s drugima, s ciljem da se otkrije i oblikuje vrijednost. Društvo je sastavljeno od raznih živih stvarnosti koje se ne mogu ograničiti na puko davanje usluga. Ako prepoznamo životnost, uvidjet ćemo i potrebu za susretom.

U kršćanstvu nam se Bog objavljuje upravo u činu komuniciranja, kako svoga nutarnjega suodnosa u Presvetome Trojstvu, tako i u odnosu prema stvorenomu svijetu i čovjeku. Štoviše, Isus Krist je najuzvišeniji komunikacijski dar, dok Duh Sveti očituje zajedništvo, bez kojega je neostvariv naš odnos s Bogom.

U hrvatskome društvenom tkivu osjećamo određene procese kojima nije cilj stvaranje ozračja susreta, niti postizanje suglasnosti o nosivim vrijednostima. Ujedno treba napomenuti da društvo bez oslonca u prihvaćenim vrijednosti, u njihovu promicanju i zaštiti nije održivo. Takvo društvo nužno završava u sukobima, kojima je prethodilo rastakanje institucija nutarnjom korupcijom ili izvanjskim relativiziranjem. Na duži se rok ne može očekivati promicanje općeg dobra u društvu bez provjerenih uporišta.
 
3. Govorim to danas u prigodi Dana Hrvatskoga katoličkog sveučilišta, jer smatram da su sveučilišta mjesta društvenoga susreta i dijaloga, prihvaćanja i prenošenja vrijednosti. Katoličkomu sveučilištu to proizlazi i iz njegove naravi, obilježene kršćanskim vrijednostima, lako prepoznatljivima u zalaganju za opće dobro.

Gledano u tome kontekstu, drago mi je da to potvrđuje i studij komunikologije koji će od jeseni ostvarivati svoj program. Taj je studij od samih početaka Hrvatskoga katoličkog sveučilišta bio željen i planiran u njegovu krilu. Čestitam svima koji su više godina radili na studijskome programu i na ispunjavanju nužnih preduvjeta za dobivanje dopusnice za rad. To se može činiti malim doprinosom sveobuhvatnim problemima hrvatske sadašnjosti, ali se time kani i osnažiti kultura dijaloga i suradnje, kako unutar hrvatskih institucija i društvenih poveznica, tako i u kontekstu nužnosti osposobljavanja za interkulturalnu komunikaciju.

Još jedanput: Hrvatskomu katoličkom sveučilištu čestitam njegov Dan, a svima vama zahvaljujem na dolasku, čime se potvrđuje otvorenost za jačanje postojećih i za stvaranje novih komunikacijskih uporišta. Neka vas sve prati Božji blagoslov!