Stranice

U srijedu 22. travnja nakon večernje svete mise u stenjevečku Župu Uznesenja BDM stigle su Stepinčeve moći. Naši mladi iz katoličke malonogometne ekipe, njih desetak zajedno s kapelanom vlč. Nikolom Platužićem, išli su u kapelicu u Bolnicu Vrapče po moći. Svečanim ulaskom u crkvu župnik preč. Vjekoslav Meštrić uz još četvoricu mladih koji su držali baklje unio je moći blaženika u našu crkvu. Nakon službe riječi narod je pristupio čašćenju moći blaženog Alojzija Stepinca.

U četvrtak 23. travnja svečanim euharistijskim slavljem u 18.30 sati završeno je cjelodnevno čašćenje moći blaženog Alojzija Stepinca. U uvodu u euharistijsko slavlje župnik, preč. Vjekoslav Meštrić istaknuo je kako danas pred moćima blaženog Alojzija posebno želimo zahvaliti za predivan primjer herojskoga svjedočanstva vjere koji nam je svima ostavio. Molimo svi skupa zajedno da nas naš novi blaženik zagovara kod Boga te da ga slijedimo na putu vjere, nade i ljubavi.



U svojoj homiliji preč. Meštrić podsjetio nas je kako je blaženi Alojzije kao nadbiskup nekoliko puta boravio u Stenjevcu. Jedan od najznačajnijih njegovih posjeta bio je 22. studenog 1936. kada je došao na duhovnu obnovu i proslavu 10. obljetnice od obrane naše Crkve u Stenjevcu od starokatolika. U svom posjetu našoj Stenjevečkoj Crkvi, blaženi Alojzije iznio je snažne i ohrabrujuće riječi u kojima je pokazao moralnu snagu, odlučnost i spremnost da se za svoja načela do kraja žrtvuje, da ostane posve vjeran svojoj savjesti, zvanju, Isusu Kristu i Katoličkoj crkvi.

Tada je nadbiskup Stepinac kazao: Ova svečanost je zahvala Bogu i ispovijest vjere. Potrebita ispovijest, jer danas na svijetu mnogi ustaju protiv Boga. Više nego ikada obistinjuju se riječi psalmiste: Zašto se bune narodi, zašto puci ludosti snuju? Ustaju kraljevi zemaljski, knezovi se ròtê protiv Jahve i Pomazanika njegova: Skršimo okove njihove i jaram njihov zbacimo! (Ps 2, 1-3) Potrebita je ova ispovijest ponajprije radi nas samih. Jedna poslovica kaže: Vježba čini majstora. I vjera postaje čvršća obnavljanjem. Potrebita je ova ispovijest i radi drugih, koji su možda postupali poput Ezava i prodali svoje prvenstvo za zdjelu leće.

Potrebita je i radi onih koji se boje. Onako se možda boje kao dijete, koje je vidjelo psa, pa se vratilo kući ne obaviviši posla, radi kojeg je bilo poslano van. Potrebita je ta ispovijest nročito u ovoj župi. Grozna je stvar otpad od vjere. Grozna je za pojedince i za narode. Međutim mi nijesmo došli ovamo, da konačno prelomimo štap nad onima, koji se nijesu povratili u rimokatoličku Crkvu, nego da se u ljubavi prema Bogu i bližnjemu molimo i za se i za njih.

Ako su slijedili sv. Petra u grijehu, neka ga slijede i u pokori. Petar je izdao Isusa, ali se povratio lijevajući grozne suze. Svima, koji su vjerni sinove Crkve, ja dovikujem: Ustrajte, i pobjeda je vaša i nagrada naša velika. A onima, koji su otpali od Crkve, velim: Vratite se natrag ovamo, gdje su živjeli i oci vaši i djedovi vaši i gdje žive si hrvatski katolici.

Nakon svete mise bila je služba riječi u kojoj smo kroz par čitanja promišljali pred moćima blaženog Alojzija te je narod još jednom pristupio čašćenju moći blaženika.



Pri izlasku iz crkve moći blaženog Alojzija preuzeli su ministranti Župe BDM Žalosne – Špansko gdje Stepinčeve moći nastavljaju svoj hod po Zagrebačkoj nadbiskupiji.



Treba istaknuti kako je naša Stenjevečka crkva u četvrtak, 23. travnja bila otvorena od jutra kada je u 7.30 sati bila sveta misa nakon koje su se izmjenjivale sve zajednice koje djeluju u našoj župi, a to su: prvopričesnici, krizmanici, Prijatelji Malog Isusa, djeca osnovnih i srednjih škola, dječji zbor Male Gospe,  Župno pastoralno i ekonomsko vijeće, Biblijska grupa, zajednica Kursiljo, ministranti, Marijina Legija, grupa čitača, zbor Desiderium – Čežnja, župni zbor Gospe Stenjevečke, studenti, katolička malonogometna ekipa, zbor mladih Totus Tuus te molitvena zajednica mladih naše župe.

«Savjest nam je čista i mirna!» Tu Blaženikovu činjenicu potvrđuje i domaći sin svećenik Dragutin Jesih iz Stenjevca, a za vrijeme rata bio je župnik u Šćitarjevu. Župnik iz Šćitarjeva vlč. Dragutin Jesih je jedan od 103 hrvatska „Pravednika“ jer je skrivao više židovskih obitelji, a među njima i zagrebačku obitelj Miroslava Fuchsa, njegovu suprugu Ernu i 9-godišnjeg sina Milivoja. “Znalo se da Blaženik pomaže Židovima na razne načine, od pribavljanja propusnica pa nadalje. Tako su članovi obitelji Fuchs dobili nove osobne iskaznice na prezime Radičević i nalog da se oslobode.” Po nalogu nadbiskupu Stepinca gospođa Fuchs, odnosno Radičević, sa sinom Milivojem odlazi u Šćitarjevo kod župnika Jesiha. Tamo nisu bili jedini, jer je u podrumu župnog ureda bilo više Židova, onih koji su čekali propusnice i dokumente, pa i teže ranjenih partizana, uglavnom članova obitelji-rodbine župljana. Župnik Dragutin je ubijen pod nerazjašnjenim okolnostima 27. studenoga 1944. , a obitelj Fuchs je 1949. otišla u Izrael. Milivoj Fuchs je u Izraelu promijenio ime u Dan Baram. U izraelskoj policiji stekao je čin brigadnog generala. Kao umirovljeni šef policije u Jeruzalemu, svjedoči  u pismu 21.1.1992. da se sa svojom majkom skrivao u Šćitarjevu kod župnika „te misli da je zato ubijen“. Jeruzalemski memorijalni centar „Jad Vašem“ posmrtno je dodijelio medalju i povelju „Pravednika među narodima“  vlč Dragutinu Jesihu. Odluka o dodjeli medalje donesena je 1. rujna 1992. a 11. siječnja 1994. u vijećnici  zagrebačke Židovske općine  uručena članovima obitelji Jesih u nazočnosti kard. Franje Kuharića i brojnih  vjerskih i državnih dužnosnika.