Riječ Svetog Oca

Jezik majčinstva Bogorodice

Braćo i sestre, kao i sve majke, Marija nosi svoj život u svojoj utrobi i na taj nam način govori o našoj budućnosti. No, istodobno nas podsjeća da, ako zaista želimo da nova godina bude dobra, ako želimo ponovno izgraditi nadu, trebamo odbaciti riječi, djela i odluke nadahnute sebičnošću i naučiti jezik ljubavi, a to je posvećivati brigu. Posvećivati brigu je novi jezik, koji se protivi jezicima egoizma. To je obveza: voditi brigu o svome životu – svaki od nas mora voditi brigu o svome životu – voditi brigu o svome vremenu, svojoj duši; brinuti se za stvoreni svijet i okoliš u kojem živimo i, još više, brinuti se za bližnjega, za one koje je Gospodin stavio na našu put, kao i za braću i sestre koji su u potrebi i traže našu pažnju i naše suosjećanje. Gledajući Gospu s Djetetom, dok se brine za Dijete, mi učimo brinuti se za druge, a i za nas same, brinući se za duhovno zdravlje, duhovni život, ljubav.
1.1.2023.

Svjedočiti Isusa dobrim djelima, vjernošću Božjoj riječi i opraštanjem

Možemo unaprijediti svoje svjedočenje činjenjem dobrih djela braći, vjernošću Božjoj riječi i opraštanjem. Dobrotvornost, Božja riječ, opraštanje. Opraštanje je to koje nam govori provodimo li doista u djelo ljubav prema drugima i živimo li Isusovu riječ. „Opraštanje“ (u izv. „per-dono“; tal. riječ „dono“ znači „dar“, nap. pr.) je naime, kao što sama riječ kaže, najveći dar, dar koji dajemo drugima zato što smo Isusovi, zato što je On nama oprostio. Opraštam zato što mi je oprošteno: ne zaboravimo to… Razmislimo, neka svaki od nas razmisli o vlastitoj sposobnosti opraštanja: kakva je moja sposobnost opraštanja, u ovim danima u kojima se možemo susresti, među ostalima, i s nekima s kojima se baš i ne slažemo, koji su nas povrijedili, s kojima nikada nismo popravili narušene odnose. Zamolimo novorođenog Isusa za novost srca koje može opraštati: svi trebamo srce koje oprašta! Zamolimo Gospodina za tu milost: Gospodine, daj da naučim opraštati. Molimo za snagu da molimo za one koji su nam učinili nešto nažao, da molimo za osobe koje su nas povrijedile i da učinimo korake otvorenosti i pomirenja. Neka nam Gospodin udijeli tu milost!
26.12.2022.

Poruka Urbi et orbi Svetoga Oca Franje

Na ovaj dan, na koji je tako lijepo okupiti se oko bogatog stola, ne odvraćajmo svoj pogled od Betlehema, što znači „kuća kruha“, i sjetimo se onih koji trpe glad, posebno djece, dok se svakoga dana velike količine hrane bacaju, a sredstva se troše na oružje. Rat u Ukrajini dodatno je pogoršao situaciju, izlažući čitave populacije opasnosti bijede, posebno u Afganistanu i zemljama Roga Afrike. Svaki rat – znamo to – uzrokuje glad i koristi samu hranu kao oružje, sprječavajući njezinu raspodjelu populacijama koje su već ionako u oskudici. Na ovaj dan, učeći od Kneza mira, založimo se svi, ponajprije oni u čijim je rukama politička odgovornost, da hrana bude samo oruđe mira. Dok uživamo radost ponovnog susreta s našim dragima, mislimo na obitelji koje je život najviše ranio i na one koje, u ovom vremenu ekonomske krize, muči nezaposlenost i nemaju osnovno za život.
 
25.12.2022.

Tri pomoći u razlučivanju

Nastavljamo – i privodimo kraju – kateheze o razlučivanju i onaj tko je dosad pratio ove kateheze mogao bi možda pomisliti: baš je komplicirano razlučivanje provoditi u djelo! Zapravo, život je kompliciran i, ako ga ne naučimo čitati, u opasnosti smo da ga protratimo, da ga živimo na takav način da na kraju ostajemo utučeni.

Na našem prvom susretu vidjeli smo da uvijek, svaki dan, htjeli mi to ili ne, vršimo razlučivanje: kod jela, kod čitanja, na poslu, u odnosima, u svemu. Život nas uvijek stavlja pred izbore, a ako ih ne činimo svjesno, na kraju život bira umjesto nas i odvede nas tamo gdje ne želimo.

Međutim, razlučivanje nije nešto što možemo činiti sami. Danas ćemo podrobnije govoriti o nekim pomoćima koje mogu olakšati to razlučivanje, koje je neophodno za duhovni život, iako smo se s njima na neki način već susretali tijekom ovih kateheza. Ali jedan sažetak će nam biti uvelike od pomoći.
21.12.2022.

Nitko ne može spasiti sâm sebe. Krenuti ispočetka nakon COVID-19 da bismo zajedno zacrtali putove mira

Nakon što smo se izravno osvjedočili u krhkost koja karakterizira ljudsku stvarnost i našu osobnu egzistenciju, možemo zasigurno reći da najveća lekcija kojoj nas je COVID-19 naučio jest svijest da svi trebamo jedni druge, da je naše najveće, ali i najkrhkije blago ljudsko bratstvo, utemeljeno na našem zajedničkom bogosinovstvu, te da se nitko ne može sâm spasiti. Prijeko je potrebno, stoga, zajedno tražiti i promicati univerzalne vrijednosti koje su putokazi na putu koji vodi do tog ljudskog bratstva. Naučili samo također da povjerenje koje smo polagali u napredak, tehnologiju i učinke globalizacije nije bilo samo pretjerano, nego se pretvorilo u individualističku i idolopokloničku opijenost, ugrozivši jamstva pravde, sklada i mira za kojima tako silno žudimo. U našem svijetu u kojem se sve odvija velikom brzinom, rašireni problemi neravnoteža, nepravdi, siromaštava i marginalizacija vrlo često raspiruju nemire i sukobe, te uzrokuju nasilje, pa čak i ratove.
20.12.2022.

Bog može krize pretvoriti u nove obzore

Danas, na četvrtu i posljednju nedjelju došašća, liturgija nam pred oči stavlja svetog Josipa (usp. Mt 1,18-24). On je pravednik koji se sprema na ženidbu. Možemo zamisliti što sanja za budućnost: lijepu obitelj, osjećajnu i nježnu suprugu i mnogo dobre djece, te pristojan posao: jednostavni i lijepi snovi. No, iznenada se ti snovi ruše zbog uznemirujućeg otkrića: Marija, njegova zaručnica, čeka dijete, a to dijete nije njegovo. Što je Josip mogao osjećati? Zbunjenost, bol, izgubljenost, možda i nelagodu i razočaranje… Osjetio je da mu se svijet ruši! I što može učiniti?

Zakon mu daje dvije mogućnosti. Prva je da prijavi Mariju i natjera je da plati cijenu za navodnu nevjeru. Druga je da potajno raskine zaruke i tako Mariju ne izloži sablazni i teškim posljedicama, preuzimajući, međutim, na sebe sav teret sramote. Josip izabire ovo drugo: put milosrđa. Kadli, usred te krize, upravo dok je o svemu razmišljao i prosuđivao, Bog zapali u njegovu srcu novo svjetlo: u snu mu naviješta da Marijino majčinstvo nije posljedica izdaje, nego je djelo Duha Svetoga, a dijete koje će se roditi je Spasitelj (usp. rr. 20-21). Marija će biti Mesijina majka, a on njegov čuvar. Nakon buđenja, Josip shvaća da se najveći san svakog pobožnog Izraelca – biti Mesijin otac – za njega ostvaruje na potpuno neočekivan način.
18.12.2022.

Kateheze o razlučivanju. 12. Budnost

Ulazimo sada u završnu fazu ovog niza kateheza o razlučivanju. Krenuli smo od primjera svetog Ignacija Loyolskog, zatim smo razmotrili elemente razlučivanja – to jest molitvu, poznavanje samih sebe, želju i „knjigu života“, zaustavili smo se na suhoći i utjehu, koji čine njegovu „materiju“, da bismo na kraju došli do potvrde učinjenog izbora.

Držim da je potrebno sada uvrstiti podsjećaj na bitan stav kako sav posao učinjen oko najboljeg mogućeg razlučivanju ne bi propao i kako bi se donijela ispravna odluka: to je stav budnosti. Prošli smo razlučivanje, utjehu i suhoću; izabrali smo nešto… i to je u redu, ali sada valja bdjeti: stav budnosti. Jer opasnost doista postoji, kao što smo čuli u pročitanom evanđeoskom odlomku. Opasnost postoji, a ta je da bi „onaj koji kvari zabavu“, tj. Zli, mogao sve pokvariti, pa da se vratimo na početnu točku, štoviše, da zapadnemo u još gore stanje. I to se događa, zato trebamo biti pažljivi i budni. Eto zašto je nužno biti budni. Stoga mi se danas činilo prikladnim istaknuti taj stav, koji nam je svima potreban da bi proces razlučivanja imao dobar ishod i opstao.
14.12.2022.

Došašće – vrijeme za oslobađanje od shema i predrasuda prema Bogu

Evanđelje ove treće nedjelje došašća govori nam o Ivanu Krstitelju koji, dok je bio u tamnici, šalje svoje učenike da pitaju Isusa: „Jesi li ti onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?“ (Mt 11, 4). Naime, slušajući o Isusovim djelima, Ivana obuzima sumnja je li On doista Mesija ili nije. Zamišljao je, naime, strogoga Mesiju koji bi, jednom kad dođe, moćnom mišicom izvršio pravdu kažnjavajući grešnike. Isus, međutim, ima riječi i geste suosjećanja prema svima, u središtu njegova djelovanja je milosrđe, po kojemu „slijepi progledaju, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se navješćuje evanđelje“ (r. 6). No, dobro nam je zaustaviti se na toj Krstiteljevoj krizi, jer ona može reći nešto važno i nama.
11.12.2022.

Kateheze o razlučivanju. 11. Potvrda dobrog izbora

U procesu razlučivanja važno je ostati pozoran također na razdoblje koje slijedi neposredno nakon donesene odluke, kako bismo dokučili znakove koji je potvrđuju ili je pak negiraju. Moram donijeti odluku, odvagujem razloge „za“ i „protiv“, osjećaje, molim… zatim završava taj proces i donosim odluku, a zatim dolazi onaj dio u kojem moramo biti pažljivi, vidjeti. Jer u životu ima odluka koje nisu dobre i postoje znaci koji je poriču. Naprotiv, ako je odluka dobra, ti je znaci potvrđuju.

Vidjeli smo, naime, kako je vrijeme temeljni kriterij za prepoznavanje Božjega glasa među mnogim drugim glasovima. Samo On je Gospodar vremena: ono je jamac njegove originalnosti, što ga razlikuje od imitacija koje govore u njegovo ime, ali uzalud. Jedno od prepoznatljivih obilježja dobrog duha jest to da prenosi trajni mir. Ako nakon pomnog razmišljanja doneseš odluku i ova ti daje trajni mir, to je dobar znak i pokazuje da je put dobar. Mir koji donosi sklad, jedinstvo, žar, gorljivost. Izlaziš iz procesa dubljeg razmišljanja bolji nego što si ušao.
7.12.2022.

Došašće je milosno vrijeme da se oslobodimo licemjerja i oholosti

Draga braćo i sestre, Ivan nas svojim „alergijskim reakcijama“ potiče na razmišljanje. Nismo li i mi ponekad pomalo nalik tim farizejima? Možda gledamo druge s visoka, misleći da smo bolji od njih, da držimo život u svojim rukama, da ne trebamo svaki dan Boga, Crkvu, braću i sestre, a zaboravljamo da samo u jednom slučaju smijemo drugoga gledati odozgo prema dolje: kad mu treba pomoći da ustane, samo tada, ni u jednom drugom slučaju nije dopušteno gledati s visoka. Možda čak mislimo da smo bolji od drugih, da ne trebamo svaki dan Crkvu. Došašće je milosno vrijeme da skinemo sa sebe maske – svaki ih od nas ima, svaki ih od nas ima – i stanemo u red s poniznima, da se oslobodimo preuzetnosti u kojoj mislimo da smo sami sebi dovoljni, da odemo ispovjediti svoje grijehe, one skrivene, i prihvatimo Božje oproštenje, da se ispričamo onima koje smo uvrijedili. Tako započinje novi život. A put je samo jedan – poniznost: očistiti se od osjećaja nadmoći, formalizma i licemjerja, kako bismo u drugima gledali braću i sestre, grešnike kao što smo i mi sami, a u Isusu vidjeli Spasitelja koji dolazi radi nas, ne radi drugih, nego radi nas, onakvih kakvi jesmo, s našim siromaštvom, bijedama i manama, prije svega s našom potrebom da nas se pridigne, da nam se oprosti i da nas se spasi.
4.12.2022.

Za svećenike

Kontakt

Zagrebačka nadbiskupija
Tiskovni ured

Kaptol 31, 10 000 Zagreb
Tel/ fax: 01/4894 878
Mob: 099/ 4894 878
tiskovni@zg-nadbiskupija.hr