Nadbiskup Kutleša: "Pogledaj križ: ondje ćeš vidjeti koliko si ljubljen"
Zagrebački nadbiskup mons. Dražen Kutleša predvodio je središnje misno slavlje proslave blagdana Uzvišenja svetoga Križa u ponedjeljak 14. rujna 2026. u Župi Muke Isusove, Zagreb - Vukomerec. U koncelebraciji su bili župnik vlč. Darko Bručić Pavuk, resnički dekan preč. Piotr Maj i drugi okupljeni svećenici.
Nadbiskupa je na početku misnog slavlja uime župljana pozdravila župljanka Matea Grozdek. Istaknula je da ovaj blagdan župnu zajednicu uvijek iznova vraća u srce vjere. Kazala je da se otajstveni put križa u Župi Muke Isusove ne promatra iz daljine već se "živi u svakom koraku i zastaje na svakoj postaji." Poručila je da župljani od križa ne bježe, nego ga prihvaćaju. "Ovo je zajednica koja se ne zatvara u sebe, nego se otvara potrebnima; zajednica u kojoj žive i Šimuni i Veronike, i lijevi i desni razbojnici", rekla je zahvalivši Nadbiskupu na dolasku i tome što u molitvi s njima hodi na tom putu vjere, ali "ne prema križu, nego prema Uskrsnuću i vječnoj domovini."
U homiliji nadbiskup Kutleša poručio je: "Današnji nas blagdan podsjeća na najveći preokret u povijesti spasenja: sprava poniženja postala je prijestolje Ljubavi, a drvo smrti stablo života." Ističući da je posebno milostan ovaj blagdan u Župi Muke Isusove, kazao je da kršćanska vjera uči da "Bog nije ostao daleko ljudima u patnji. Ušao je u nju, nama u svemu jednak, osim u grijehu, ponio ju je i iznutra preobrazio."
Govoreći o liturgijskim čitanjima i slici Mojsija u pustinji s neposlušnim izraelskim narodom, mons. Kutleša pojasnio je da je ta pustinja slika ljudskoga srca pogođenog grijehom. Naglasivši da nije svaka patnja koju čovjek nosi kazna za osobni grijeh, kazao je da "ipak, grijeh ima konkretne posljedice. U početku se predstavlja kao obećanje slobode, a zatim se pokaže kao otrov koji razara odnos s Bogom, s drugima i sa samima sobom. Obećava da ćemo postati gospodari vlastitoga života, a na kraju nas vodi u patnju i u smrt."
"Da bi bio izliječen od grijeha, gledaj Krista raspetoga. Nije presudna snaga našega pogleda, nego moć Spasitelja kojega smo pozvani neprestano imati pred očima. (...) Ako nas je ujeo grijeh, ne skrivajmo ranu: donesimo je Kristu u iskrenoj ispovijedi. Ako nas je ranio tuđi grijeh, ne dopustimo da gorčina postane novi otrov: tražimo od Krista snagu za istinu, ozdravljenje i oproštenje. (...) Pogledaj križ: ondje otrov grijeha gubi svoju moć", poručio je.
Zatim je pojasnio neizmjernu Božju ljubav prikazanu na križu. "Križ nije najprije priča o tome koliko čovjek može trpjeti, nego koliko Bog može ljubiti. (...) Ljubio je Petra koji će ga zatajiti, učenike koji će pobjeći, vojnike koji će ga pribiti na križ i razbojnike pokraj njega. Ljubio je i nas, ne tek nakon našega obraćenja, nego davno prije, ljubavlju koja je obraćenje učinila mogućim", rekao je Nadbiskup pa dodao "Bog nas ne spašava sa sigurne udaljenosti. Silazi k nama. Postaje ranjiv. Ulazi u našu samoću, sram, nepravdu i smrt."
Govoreći o tome kako je ljudima teško shvatiti patnju i bol koju proživljavaju u životu, istaknuo je pitanje koje se često postavlja: "Gdje je Bog dok ja patim? - On je s nama. Nije ravnodušni promatrač. U raspetome Kristu Bog poznaje izdaju prijatelja, nepravednu osudu, tjelesnu bol, ruganje mnoštva i tjeskobu smrti. Bolesnomu križ otkriva da nije sam. Ožalošćenomu zbog gubitka voljenih govori da njegove suze nisu Bogu nepoznate. Roditelju koji strepi za dijete da Krist poznaje bol ljubavi koja bdije. Duši koju razdire osjećaj krivnje poručuje: Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu." Zatim je poručio: "Pogledaj križ: ondje ćeš vidjeti koliko si ljubljen."
Zaključujući homiliju Nadbiskup je kazao da se križu ne može samo diviti, već Krist poziva ljude da ga slijede. "Patnja nas, sama po sebi, ne spašava. Spašava nas Krist. Kada mu predamo ono što nosimo, naše suze mogu postati molitvom, bolest čistim prinosom, strpljivost služenjem, a rana mjestom iz kojega ćemo s više nježnosti razumjeti ranu drugoga", rekao je.
Prije završnog blagoslova župnik vlč. Bručić Pavuk zahvalio je Nadbiskupu na upućenim riječima i svim župljanima koji su sudjelovali u organizaciji trodnevnice i ovog misnog slavlja.
Liturgijsko pjevanje predvodili su članovi župnog zbora "Crux" i župnog zbora mladih "Laudate Deum".
Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije
Nadbiskupa je na početku misnog slavlja uime župljana pozdravila župljanka Matea Grozdek. Istaknula je da ovaj blagdan župnu zajednicu uvijek iznova vraća u srce vjere. Kazala je da se otajstveni put križa u Župi Muke Isusove ne promatra iz daljine već se "živi u svakom koraku i zastaje na svakoj postaji." Poručila je da župljani od križa ne bježe, nego ga prihvaćaju. "Ovo je zajednica koja se ne zatvara u sebe, nego se otvara potrebnima; zajednica u kojoj žive i Šimuni i Veronike, i lijevi i desni razbojnici", rekla je zahvalivši Nadbiskupu na dolasku i tome što u molitvi s njima hodi na tom putu vjere, ali "ne prema križu, nego prema Uskrsnuću i vječnoj domovini."
U homiliji nadbiskup Kutleša poručio je: "Današnji nas blagdan podsjeća na najveći preokret u povijesti spasenja: sprava poniženja postala je prijestolje Ljubavi, a drvo smrti stablo života." Ističući da je posebno milostan ovaj blagdan u Župi Muke Isusove, kazao je da kršćanska vjera uči da "Bog nije ostao daleko ljudima u patnji. Ušao je u nju, nama u svemu jednak, osim u grijehu, ponio ju je i iznutra preobrazio."
Govoreći o liturgijskim čitanjima i slici Mojsija u pustinji s neposlušnim izraelskim narodom, mons. Kutleša pojasnio je da je ta pustinja slika ljudskoga srca pogođenog grijehom. Naglasivši da nije svaka patnja koju čovjek nosi kazna za osobni grijeh, kazao je da "ipak, grijeh ima konkretne posljedice. U početku se predstavlja kao obećanje slobode, a zatim se pokaže kao otrov koji razara odnos s Bogom, s drugima i sa samima sobom. Obećava da ćemo postati gospodari vlastitoga života, a na kraju nas vodi u patnju i u smrt."
"Da bi bio izliječen od grijeha, gledaj Krista raspetoga. Nije presudna snaga našega pogleda, nego moć Spasitelja kojega smo pozvani neprestano imati pred očima. (...) Ako nas je ujeo grijeh, ne skrivajmo ranu: donesimo je Kristu u iskrenoj ispovijedi. Ako nas je ranio tuđi grijeh, ne dopustimo da gorčina postane novi otrov: tražimo od Krista snagu za istinu, ozdravljenje i oproštenje. (...) Pogledaj križ: ondje otrov grijeha gubi svoju moć", poručio je.
Zatim je pojasnio neizmjernu Božju ljubav prikazanu na križu. "Križ nije najprije priča o tome koliko čovjek može trpjeti, nego koliko Bog može ljubiti. (...) Ljubio je Petra koji će ga zatajiti, učenike koji će pobjeći, vojnike koji će ga pribiti na križ i razbojnike pokraj njega. Ljubio je i nas, ne tek nakon našega obraćenja, nego davno prije, ljubavlju koja je obraćenje učinila mogućim", rekao je Nadbiskup pa dodao "Bog nas ne spašava sa sigurne udaljenosti. Silazi k nama. Postaje ranjiv. Ulazi u našu samoću, sram, nepravdu i smrt."
Govoreći o tome kako je ljudima teško shvatiti patnju i bol koju proživljavaju u životu, istaknuo je pitanje koje se često postavlja: "Gdje je Bog dok ja patim? - On je s nama. Nije ravnodušni promatrač. U raspetome Kristu Bog poznaje izdaju prijatelja, nepravednu osudu, tjelesnu bol, ruganje mnoštva i tjeskobu smrti. Bolesnomu križ otkriva da nije sam. Ožalošćenomu zbog gubitka voljenih govori da njegove suze nisu Bogu nepoznate. Roditelju koji strepi za dijete da Krist poznaje bol ljubavi koja bdije. Duši koju razdire osjećaj krivnje poručuje: Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu." Zatim je poručio: "Pogledaj križ: ondje ćeš vidjeti koliko si ljubljen."
Zaključujući homiliju Nadbiskup je kazao da se križu ne može samo diviti, već Krist poziva ljude da ga slijede. "Patnja nas, sama po sebi, ne spašava. Spašava nas Krist. Kada mu predamo ono što nosimo, naše suze mogu postati molitvom, bolest čistim prinosom, strpljivost služenjem, a rana mjestom iz kojega ćemo s više nježnosti razumjeti ranu drugoga", rekao je.
Prije završnog blagoslova župnik vlč. Bručić Pavuk zahvalio je Nadbiskupu na upućenim riječima i svim župljanima koji su sudjelovali u organizaciji trodnevnice i ovog misnog slavlja.
Liturgijsko pjevanje predvodili su članovi župnog zbora "Crux" i župnog zbora mladih "Laudate Deum".
Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije