Aktualnosti

 

KARDINALOVA HOMILIJA

Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić predvodio je na svetkovinu uskrsnuća Gospodinova, Uskrs, euharistijsko slavlje u zagrebačkoj katedrali.

"Zar nije istina da kad god prihvatimo Uskrsloga Krista, On donosi sklad u našu svakidašnjicu. To je snaga Uskrsa!", rekao je u uvodu homilije Kardinal istaknuvši da bi se moglo reći da je naše slavljenje Uskrsa svojevrsni predokus rajskoga slavlja za kojim nam duša čezne. Samo ondje gdje je uskrsli Isus, ondje je i istinski sklad.



Podsjetivši na Isusov odgovor jednome od obješenih zločinaca na Golgoti, koji je zavapio da ga se sjeti kad dođe u svoje kraljevstvo: "Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!" (Lk 23, 43), Kardinal je rekao da je svatko od nas došao na ovo uskrsno slavlje noseći svoj životni križ; ono što nas opterećuje, ono što nam stoji kao zaprjeka na putu do istinske radosti, pozvavši okupljene vjernike da predaju sve svoje životne terete Uskrslomu, jer on nas je otkupio zajedno s našim križevima. 



Upučujući na činjenicu da se Isus nakon svog uskrsnuća nije ukazao svima nego samo nekima, a s druge strane, njegovo su izmučeno, poniženo i ubijeno tijelo mogli vidjeti mnogi, Kardinal je naveo da se to opire suvremenim nastojanjima, po kojima se prema van želi pokazati samo ono što komu ide u prilog - što je nerijetko i prijevara, a skriva se sve ružno i problematično, toliko da se često skriva i sama istina.



"Isus nije, da se tako izrazim, populist koji bi se svima želio svidjeti, a prema tome ni njegova Crkva ne može biti takva. Katolički vjernici pozvani su svima željeti dobro. Crkva želi sudjelovati u Božjem planu da se svi ljudi spase, ali pri tom nipošto ne može zanijekati istinu. Naime, Isus nikada nije obećavao raj na zemlji, jer On je u svojoj ljudskoj naravi, kao i onaj razbojnik kojemu je dao obećanje, u raj stigao tek nakon smrti. Zato, draga braćo i sestre, uvijek treba s oprezom slušati one koji ljudima obećaju 'raj na zemlji', koji se predstavljaju kao donositelji novog poretka, mira, blagostanja, potpune ravnopravnosti i slično. Time su se služile propale ideologije prošlog stoljeća, a slično pokušavaju i nove.



No, pitamo se zašto onda u tom svojem 'raju' ne predviđaju mjesto za Boga? Štoviše, iz toga svoga raja nerijetko sustavno progone Boga, pa ne čudi što im posebno smetaju oni koji vjeruju u Boga i u Isusovo uskrsnuće, koji čuvaju biblijsku sliku o čovjeku stvorenom kao muškarac i žena, koji brane ljudski život od začeća do naravne smrti, koji se zalažu za istinsko dostojanstvo svakoga ljudskog bića. Novo je doba, nažalost, donijelo nove načine suvremenih progona Kristovih učenika, koji su u svijetu i dalje 'znak osporavan'."



Govoreći o kriterijima po kojima se lako može prepoznati one koji obećavaju lažni raj na zemlji, Kardinal je naveo suze. "Naime, gdje je uskrsli Krist, ondje nema suza, grča i boli, nego radost zbog otkupljenja, radost koja otklanja svaku sebičnost. S druge strane, kod onih koji se nadaju da svojim prijedlozima, programima i projektima donose takozvani 'raj' na zemlju, njihovu viziju uređenja svijeta i odnosa, netko često plaća suzama. Nerijetko se, povijest nam svjedoči, afirmiranje sustava njihovih ideologija, po mjeri nekolicine na štetu većine, plaćalo ne samo novcem, nego žrtvama i životima. Crkva vidi i današnje suze svoga vjernog naroda. Budući da je Isus došao na svijet, umro i uskrsnuo da život imamo, uistinu da ga imamo, ni Crkva se ne može pomiriti sa suzama i bolima koje ugrožavaju i odnose živote, i zato naviješta Uskrsloga Krista, vjeruje u njega i priziva sklad što ga je Bog od početka namijenio čovjeku."



U nastavku je, govoreći o utjehi koju vjernicima daje Isusovo uskrsnuće, Kardinal istaknuo da "svjetlo Uskrsloga Isusa obasjava i brojne uplakane o kojima bi se možda najradije šutjelo", upozorivši da uzrok mnogih suza u suvremenom svijetu leži u golemoj društvenoj nepravdi, koja pokušava stvoriti nove odnose. To osjećaju na poseban način oni koji pate pod teretom siromaštva, koji zbog toga ne samo da gube ili su izgubili krov nad glavom, nego gube i živote. Njihove suze plod su sustava koji se zatvorio vrijednostima što ih je svojim uskrsnućem uspostavio Isus, u čijoj prisutnosti nikad nema odbačenih i napuštenih.



"Nijedan sustav koji je u stanju ljudima oduzimati svetinju doma i mogućnost da pošteno zarađuju za svoj kruh, ne samo da nije otvoren za svjetlo Uskrsloga, nego to svjetlo i guši. Ako se zamračuje svjetlo Uskrsloga, komu se onda otvara prostor? Moći? Novcu? Ideologiji? Grupašenjima? Kao vjernici pitamo se zašto dok odabrani jačaju, toliki moraju slabjeti? To je sve tako daleko od vrijednosti što ih promiče Isusovo uskrsnuće. Potrebno nam je, dakle, novo okupljanje oko vrijednosti koje su uspostavljene Kristovim uskrsnućem."



"Uskrsli Isus", nastavio je Kardinal "kad god se pokazivao svojim učenicima, činio je to nenametljivo, blago i s ljubavlju. Poučavao ih je i rješavao brojne dvojbe, uz njega nije bilo mjesta za sebične interese, nego isključivo za zajedničko dobro. U svjetlu takvoga Isusova djelovanja, danas, na Uskrs, postavlja se pitanje kako se odgovorno i pošteno uključiti u procese koji su na djelu i u našem hrvatskom društvu, a koje u tom smislu nije usamljeno, jer riječ je o procesima koji nadilaze granice naše države.



Neka i među nama sada odjeknu riječi pape Franje od prije tjedan dana, kada je mladima, predstavnicima raznih zemalja svijeta, na Cvjetnicu rekao: 'Mnogo je načina da se mlade učini tihima i nevidljivima. Mnogo je načina da ih se anestezira i uspava da ne stvaraju buku, da se ne postavljaju pitanja i ne stavlja ih se na raspravu. (…) Ako svijet šuti i gubi radost, pitam vas: Hoćete li vi vikati? Molim vas, odlučite se prije nego što kamenje počne vikati'. Tim je apelom Sveti Otac dao poticaj svim kršćanima koji zagledani u svjetlo Uskrsloga, žele pridonijeti dobru i dijalogu uz koji je jedino moguće pomoći da iščeznu društvene nepravde.




Papa Franjo je, draga braćo i sestre, koristio metaforu društvene anestezije ili uspavljivanja vjernika. Snažna je to slika jer uspavani i anestezirani više ne osjećaju bol, oni nemaju suza, dok istodobno ostaju zbunjeni, zatečeni i sve manje razumiju što se događa. Kao Crkva pozivamo sve na otvoreni i hrabri dijalog, na međusobno poštivanje i respektiranje svih skupina i sastavnica našeg društva, a posebno na zajedništvo u hrvatskom društvu, te na izbjegavanje stvaranja zbunjenosti i nepotrebnih napetosti koje prerastaju u obeshrabrenost, a obeshrabrenost u strah."



Homiliju je Kardinal završio pozivom da upremo molbeni pogled u uskrsloga i proslavljenoga Krista: