Zagrebačka nadbiskupija

Zagrebačka nadbiskupija

Uzmi svoj križ i pođi za mnom!



Od nedjelje 11. listopada do srijede 14. listopada u župi Svetog Luke Evanđelista održana je duhovna obnova i mise predvođene Zvonkom Vlahom DI, kao priprema pred trodnevnicu i župni blagdan.
U duhovnoj pripravi sudjelovale su sve župne zajednice, pričesnici i krizmanici. Svaki dan prije i za vrijeme svetih misa bila je prilika za svetu ispovijed.



U utorak poslije večernje mise bio je susret roditelja pričesnika i krizmanika s misionarom na temu – Sakramenti.
Na završnoj svetoj misi u srijedu pjevao je dječji zbor Iskrice i mješoviti zbor župe, a poslije je održan susret mladih, pjevača, obiteljske zajednice s misionarom.



Prenosimo dio homilije sa završne svete mise:

„... Gospodin se uspravio i sve ih je pogledao. A taj njegov pogled je drugačiji od pogleda nas ljudi.
Kada Evanđelisti kažu da je Isus njih pogledao onda očito da taj njegov pogled prodire i u one sve ljudske osobnosti koje su nama ljudima skrivene i da tako gledajući On vidi puno dublje, puno više, i ono što mi možda skrivamo, čega se možda sramimo, što mislimo da nitko ne vidi.

Od tih riječi evanđelista koji opisuju Isusov pogled nastala je fraza 'Božje oko uvijek gleda, sakrit Mu se ništa neda.' No, taj Isusov pogled nije bio takve vrste da bi čovjeka ponizio, da bi čovjeka osramotio, nego taj Isusov pogled u nama izaziva osjećaj – 'ma, Gospodine, Ti sve znaš, Tebi je sve poznato', nakon kojega je potrebno još samo ispovjediti grijehe i reći 'u pravu si Gospodine, zagrli me i pomogni mi.“

Potrebno je priznati sebe onakvima kakvi jesmo. I zato nam je Gospodin ostavio svetu ispovijed, da nakon svete ispovijedi mi Gospodinu nemamo razloga lagati jer On itekako dobro zna sve ono što je u našemu životu prisutno. Samo tomu još treba i tvoje i moje priznanje, trebamo samo reći Gospodinu da smo svjesni svoje sramote što je zapravo razlog zbog kojega pred svećenikom priznajemo svoje grijehe.

Gospodin će sve učiniti, On je išao dotle da je završio na križu dajući ljudima svih vremena priliku i mogućnost da budu oslobođeni od ropstva grijeha. Možemo slobodno reći „je li Gospodin mogao nešto više učiniti od ljubavi prema nama!?“

(...) No, draga braćo i sestre, zapamtite ove Isusove riječi kao središnju poruku ovih misija - želite li biti učenici Isusa Krista onda je to moguće samo onda i samo ako budemo iskreni, spremni odreći se sebe, primiti vlastiti križ i ići pred Isusa. Odreći se sebe znači biti uvijek otvoren za ono što Bog planira s nama. Molite Gospodina stalno: Gospodine molim te daj mi snage da i ja budem istina, da se mogu odreći se sebe prihvaćajući Tebe, jer kad imam Tebe imam i sebe!

Isus je rekao na samom početku svoga djelovanja - nisam došao da mi služe, nego sam došao služiti. I zaista to je činio do kraja, svoje smrti na križu. Je li mogao još činiti više nego što je činio?! To znači ljubiti križ.



Ženo uzmi svoj križ i služi svome mužu.
Mužu uzmi svoj križ i služi svojoj ženi.
Roditelji uzmite svoj križ i služite svojoj djeci.
Djeco uzmite svoj križ i služite svojim roditeljima.
Kršćani uzmite svoj križ i služite ljudima ovoga svijeta!

To je križ na koji nas Isus poziva. Da, braćo i sestre, oni koji će tako nositi svoj križ, sigurno je da im na njihovom putu neće samo ruže cvasti. Svaka ruža ima i trnje. Tu će biti puno trnja, puno muke, puno odricanja, tu ćemo se suočiti sa bolestima.

No, bol zbog trnja na našem životnom putu zbog dobra koja činimo, potpuno je različita od boli trnja koja nastaje kao posljedica zla i grijeha koje činimo. Prva bol postaje blagoslov, a druga je predokus pakla.“
IP