Molitveno bdjenje uoči svetkovine Svih svetih održano u župi Tuhelj
U Župi Uznesenja BDM u Tuhlju održano je molitveno bdjenje Holywin - svetost pobjeđuje u subotu 31. listopada. Misno slavlje predvodio je vlč. Luka Slijepčević, župnik u Velikoj Erpenji i Velikom Trgovišću.
U homiliji je istaknuo misli o svetosti: "Svetost ne znači da nas Bog poziva da prestanemo biti ljudi. Svetost znači da nas Bog poziva naučimo biti ljudi, onako kako nas je On zamislio. Svetost ne znači prestati biti normalan. Svetost znači otkriti što znači biti istinski normalan, odnosno živjeti onako kako je dobro za nas, za naše bližnje i za naš odnos s Bogom. A to je danas malo teže nego što se možda čini na prvi pogled.“
Nastavio je govoreći: "Kao da smo zaboravili živjeti u pravoj mjeri. Ili se potpuno zaokupimo s nečim ili nas uopće nije briga. Ili se iscrpljujemo pokušavajući sve postići ili odustajemo čim postane teško. Ili idealiziramo ljude ili ih odbacujemo. Ili se pretvaramo da smo savršeni ili se mirimo s time da se nikada nećemo promijeniti. A između tih krajnosti, nalazi se nešto što je često najteže: biti razuman, umjeren, vjeran, strpljiv, jednom riječju 'biti normalan'."
Vlč. Slijepčević je pojasnio da se "svetost često ne događa u velikim, iznimnim situacijama, nego u malim, vjernim odlukama svakoga dana. Ponekad je svetost ne učiniti ono što svi drugi rade ako znamo da to nije dobro. Ponekad je svetost stati kada svi nastave, oprostiti kada se očekuje osveta, reći istinu kada bi laž bila lakša i jednostavnija, otići na spavanje na vrijeme umjesto već satima besciljno gledati u ekran, priznati da smo pogriješili, zatražiti pomoć kada više sami ne možemo."
Vlč. Slijepčević se vratio na početnu misao o potrebi za normalnom svetosti: "Prava svetost ne zatvara čovjeka u njega samoga, ona ga čini sposobnijim ljubiti. Svetost je kada zbog mojega susreta s Bogom drugim ljudima oko mene život postane lakši. Možda danas nije lako biti normalan, ali možda je upravo zato svetost danas toliko potrebna. Ne zato da bismo bili čudni i drugačiji pod svaku cijenu, nego zato da bismo svijetu koji nas često želi raspršiti na sve strane, postali cjeloviti ljudi. Ljudi koji znaju što vrijedi, ljudi koji znaju reći 'NE' onome što ih uništava i reći 'DA' onome što ih izgrađuje. Ljudi koji znaju primiti ljubav i darovati ljubav. Svetost nije samo naš trud: svetost je Božji dar. Ne postajemo sveti zato što smo sve savršeno napravili u životu, nego zato što dopuštamo Bogu da nas ljubi, da nas liječi, da nas podiže, da nas mijenja."
Klanjanje je prikladnim pjesmama animirao zbor mladih župe Tuhelj "Plamen Srca". U meditacijama su mladi odabrali 7 svetaca koji su važni u njihovim životima: sv. Mihael, sv. Mala Terezija, sv. Antun Padovanski, sv. Ivan Bosco, sv. Josip Kupertinski, sv. Ivan Pavao II. i sv. Rita te su o njima iznijeli svoja osobna svjedočanstva i povezanost.
U homiliji je istaknuo misli o svetosti: "Svetost ne znači da nas Bog poziva da prestanemo biti ljudi. Svetost znači da nas Bog poziva naučimo biti ljudi, onako kako nas je On zamislio. Svetost ne znači prestati biti normalan. Svetost znači otkriti što znači biti istinski normalan, odnosno živjeti onako kako je dobro za nas, za naše bližnje i za naš odnos s Bogom. A to je danas malo teže nego što se možda čini na prvi pogled.“
Nastavio je govoreći: "Kao da smo zaboravili živjeti u pravoj mjeri. Ili se potpuno zaokupimo s nečim ili nas uopće nije briga. Ili se iscrpljujemo pokušavajući sve postići ili odustajemo čim postane teško. Ili idealiziramo ljude ili ih odbacujemo. Ili se pretvaramo da smo savršeni ili se mirimo s time da se nikada nećemo promijeniti. A između tih krajnosti, nalazi se nešto što je često najteže: biti razuman, umjeren, vjeran, strpljiv, jednom riječju 'biti normalan'."
Vlč. Slijepčević je pojasnio da se "svetost često ne događa u velikim, iznimnim situacijama, nego u malim, vjernim odlukama svakoga dana. Ponekad je svetost ne učiniti ono što svi drugi rade ako znamo da to nije dobro. Ponekad je svetost stati kada svi nastave, oprostiti kada se očekuje osveta, reći istinu kada bi laž bila lakša i jednostavnija, otići na spavanje na vrijeme umjesto već satima besciljno gledati u ekran, priznati da smo pogriješili, zatražiti pomoć kada više sami ne možemo."
Vlč. Slijepčević se vratio na početnu misao o potrebi za normalnom svetosti: "Prava svetost ne zatvara čovjeka u njega samoga, ona ga čini sposobnijim ljubiti. Svetost je kada zbog mojega susreta s Bogom drugim ljudima oko mene život postane lakši. Možda danas nije lako biti normalan, ali možda je upravo zato svetost danas toliko potrebna. Ne zato da bismo bili čudni i drugačiji pod svaku cijenu, nego zato da bismo svijetu koji nas često želi raspršiti na sve strane, postali cjeloviti ljudi. Ljudi koji znaju što vrijedi, ljudi koji znaju reći 'NE' onome što ih uništava i reći 'DA' onome što ih izgrađuje. Ljudi koji znaju primiti ljubav i darovati ljubav. Svetost nije samo naš trud: svetost je Božji dar. Ne postajemo sveti zato što smo sve savršeno napravili u životu, nego zato što dopuštamo Bogu da nas ljubi, da nas liječi, da nas podiže, da nas mijenja."
Klanjanje je prikladnim pjesmama animirao zbor mladih župe Tuhelj "Plamen Srca". U meditacijama su mladi odabrali 7 svetaca koji su važni u njihovim životima: sv. Mihael, sv. Mala Terezija, sv. Antun Padovanski, sv. Ivan Bosco, sv. Josip Kupertinski, sv. Ivan Pavao II. i sv. Rita te su o njima iznijeli svoja osobna svjedočanstva i povezanost.
Danijel Herceg, župni medijski suradnik