Proslavljena zlatna misa preč. Franjčića i preč. Martinjaka u Zagrebačkoj katedrali
U Zagrebačkoj katedrali kanonik Prvostolnoga kaptola zagrebačkog, rektor crkve Ranjenoga Isusa i arhiđakon Katedralnoga arhiđakonata preč. Marijan Franjčić i regens chori Zagrebačke katedrale preč. mo. Miroslav Martinjak proslavili su zlatnu misu, 50 godina od svećeničkoga ređenja, u nedjelju 25. listopada. Misno slavlje predvodio je preč. Franjčić, a homiliju je izrekao pomoćni biskup zagrebački mons. Ivan Šaško. Koncelebrirali su dekan Zbora prebendara preč. Denis Barić, kanonici mons. Zvonimir Sekelj, koji je obilježio 55 godina svećeništva, mons. Ivan Miklenić i mons. Zlatko Koren. Liturgijsko pjevanje predvodili su Koralisti Zagrebačke katedrale pod ravnanjem vlč. Ivana Bingule, uz orguljašku pratnju prof. Nevena Kraljića i Brass kvinteta.
Na početku misnoga slavlja okupljene je pozdravio preč. Franjčić istaknuvši kako je nedjeljni susret s Bogom uvijek "poziv na slušanje Božje ponude i poruke, a onda prihvaćanje zadatka da se saslušano provede u život." Dodao je kako se "u ovom slavlju spominjemo i 50. obljetnice svećeništva mojeg subrata Miroslava i mojeg osobnog jubileja - kad nas je Isus Dobri Pastir i Veliki Svećenik, u svojoj ljubavi, milosrđu i dobroti, uzeo za osobite suradnike u svojoj brizi za Crkvu, Božji narod."
Tumačeći naviješteno evanđelje biskup Šaško u homiliji je kazao kako "čovjek koji ne strepi za drugoga, komu nije stalo do drugih, tko ne ljubi onom ljubavlju koja pročišćuje pogled i tko ne pokušava ljude gledati u daru Božjega svjetla, odriče se života i pretvara se u razornu snagu koja truje i uništava." Naglasio je da "ljubav odlama i kleše kamenje za izgradnju domova; ljubav širi ruke u zagrljaj da bismo osjetili prihvaćenost; ljubav nam se daje za življenje cjelovitosti."
Opisujući srce kao "nevidljivo središte koje usmjerava i ne dopušta odstupanja, skretanja, opasna lutanja", biskup je istaknuo kako "Isus govori o cijelome srcu, cijeloj duši i umu. Ako istinski voliš, nije dovoljan tek komadić, neki ostatak ili tek kutak života. Traži se cjelovitost koja nas nadilazi te se taj poticaj čini prezahtjevnim i nemogućim. No, lako ćemo se složiti da temeljna ljubav koja nije cjelovita zapravo i nije ljubav."
"Genij kršćanstva i naše kulture nalazi se u istini da je zapovijed o ljubavi prema bližnjemu slična zapovijedi o ljubavi prema Bogu, štoviše - ljubav je jednaka, te su ljubavi nerazdvojne", rekao je mons. Šaško i nastavio: "Koristeći se riječju "slična" Krist povezuje ono što smo skloni razdvojiti: Boga od čovjeka, nebo od zemlje, vidljivo od nevidljivoga. To je neraskidivo jer Bog koga ne vidimo objavio se u ljudskosti; ima lice koje možemo vidjeti, lice čovjeka kraj nas koji traži bliskost, suosjećanje, milosrđe. Time se potvrđuje da je bližnji nalik Bogu, da smo stvoreni na njegovu sliku, dionici vječnosti snagom njegova Duha. Bližnji ima lice i glas, srce i ljepotu na sličnost Bogu."
Biskup Šaško naglasio je kako je novost kršćanstva "ljubav kakvom je Krist ljubio, onda kada pere noge učenicima, kada plače nad mrtvim prijateljem, kada se raduje mirisu nardove pomasti, kada se obraća izdajniku i zove ga prijateljem, kada moli za one koji ga razapinju, kada započinje od naizgled izgubljenih…"
Kazao je kako današnje Isusove riječi sažimaju najbolje sažimaju svećenički put: "od ljubavi prema Bogu i bližnjima, ljubavi koja ih je pozvala u dječaštvu i koja ih je vodila u raznim crkvenim službama."
"Za svećenika je neizostavno: gajenje molitve i duhovnosti, naviještanje Radosne vijesti, slavlje sakramenata, darivanje u skrbi za potrebite, građenje zajedništva među ljudima snagom nutarnje radosti koja izvire iz zajedništva u Božjoj ljubavi. To je strujanje koje se ne dopušta obuhvatiti ni ograničiti, definirati. To je melodija Evanđelja koja titra duboko u nama i koja otkriva da smo zdenac na dnu kojega susrećemo Boga (E. Hillesum). U toj dubini nalazi se ljepota koju danas slavimo, ponekad zahtjevna i zastrašujuća, zbog veličine Dara koji nam je dan, ali još više, puno više zbog Gospodinova povjerenja u našu krhkost i malenost u kojoj očituje svoju veličinu", poručio je biskup Šaško.
Na kraju homilije uputio je čestitku jubilarcima, zaključivši: "Potreban nam je sklad koji uočava da su s nama drugi ljudi kojima Bog povjerava isto otajstvo, ali drukčija iskustva. I konačno uskladimo mi svoje srce u akordu s Božjom ljubavlju. O tome visi Zakon i proroci; o tome visi naša crkvenost i naše svjedočanstvo kojega su željni svi ljudi, jer im treba istina koja nadilazi prolaznost. Dragi Marijane i Miro, čestitamo vam na melodiji koju ste nam darovali da s vama možemo pjevati i živjeti novu pjesmu Gospodinu, jer učini djela čudesna!"
Jubilarcima je čestitao i rektor Zagrebačke katedrale mons. Zlatko Koren. Podsjetio je na poziv sv. pape Ivana Pavla II. da rado slavimo jubileje te da oni budu prigoda za ispit savjesti, ali i za duboku zahvalnost. "Naši zlatomisnici preč. Marijan Franjčić i maestro Miroslav Martinjak unijeli su u ovu euharistiju veliku zahvalnost koja se ne da pretočiti u riječi, ali unijeli su i zahvalnost za sve svećenike služitelje u našoj katedrali i u Bogoslužnom prostoru bl. Alojzija Stepinca koji su u godinama iza nas proslavili svoje zlatne mise: mons. Stjepan Večković 2018., preč. Matija Berljak i preč. Alojzije Hoblaj 2020., mons. Stjepan Kožul i mons. Zvonimir Sekelj 2021., mons. Josip Baloban 2024., mons. Juraj Batelja 2025. Želimo ih pratiti u svojim molitvama, moliti za nova duhovna zvanja i čestitati našim zlatomisnicima."
Na kraju misnoga slavlja zahvalu je izrekao preč. Franjčić. "Bog nam daruje sve što postoji u nama, sve što se događa u nama u životu, sve je nošeno Božjom ljubavlju, sve je dar. Zato danas moj subrat prezbiter Miroslav i ja u svoje ime zahvaljujemo Bogu za 50 godina svojeg svećeničkog postojanja i služenja Crkvi, Božjem narodu u Zagrebačkoj nadbiskupiji. Zahvala i vama vjernicima, ovdje prisutnima i u svim župama gdje smo pastoralno djelovali, na vašem svjedočenju vjere, pobožnosti i molitvi za nas dvojicu te svećenička i redovnička zvanja u Crkvi", kazao je. Potaknuo je okupljene vjernike da budu ustrajni u molitvi za duhovna zvanja u našoj Crkvi i u svijetu.
Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije
Na početku misnoga slavlja okupljene je pozdravio preč. Franjčić istaknuvši kako je nedjeljni susret s Bogom uvijek "poziv na slušanje Božje ponude i poruke, a onda prihvaćanje zadatka da se saslušano provede u život." Dodao je kako se "u ovom slavlju spominjemo i 50. obljetnice svećeništva mojeg subrata Miroslava i mojeg osobnog jubileja - kad nas je Isus Dobri Pastir i Veliki Svećenik, u svojoj ljubavi, milosrđu i dobroti, uzeo za osobite suradnike u svojoj brizi za Crkvu, Božji narod."
Tumačeći naviješteno evanđelje biskup Šaško u homiliji je kazao kako "čovjek koji ne strepi za drugoga, komu nije stalo do drugih, tko ne ljubi onom ljubavlju koja pročišćuje pogled i tko ne pokušava ljude gledati u daru Božjega svjetla, odriče se života i pretvara se u razornu snagu koja truje i uništava." Naglasio je da "ljubav odlama i kleše kamenje za izgradnju domova; ljubav širi ruke u zagrljaj da bismo osjetili prihvaćenost; ljubav nam se daje za življenje cjelovitosti."
Opisujući srce kao "nevidljivo središte koje usmjerava i ne dopušta odstupanja, skretanja, opasna lutanja", biskup je istaknuo kako "Isus govori o cijelome srcu, cijeloj duši i umu. Ako istinski voliš, nije dovoljan tek komadić, neki ostatak ili tek kutak života. Traži se cjelovitost koja nas nadilazi te se taj poticaj čini prezahtjevnim i nemogućim. No, lako ćemo se složiti da temeljna ljubav koja nije cjelovita zapravo i nije ljubav."
"Genij kršćanstva i naše kulture nalazi se u istini da je zapovijed o ljubavi prema bližnjemu slična zapovijedi o ljubavi prema Bogu, štoviše - ljubav je jednaka, te su ljubavi nerazdvojne", rekao je mons. Šaško i nastavio: "Koristeći se riječju "slična" Krist povezuje ono što smo skloni razdvojiti: Boga od čovjeka, nebo od zemlje, vidljivo od nevidljivoga. To je neraskidivo jer Bog koga ne vidimo objavio se u ljudskosti; ima lice koje možemo vidjeti, lice čovjeka kraj nas koji traži bliskost, suosjećanje, milosrđe. Time se potvrđuje da je bližnji nalik Bogu, da smo stvoreni na njegovu sliku, dionici vječnosti snagom njegova Duha. Bližnji ima lice i glas, srce i ljepotu na sličnost Bogu."
Biskup Šaško naglasio je kako je novost kršćanstva "ljubav kakvom je Krist ljubio, onda kada pere noge učenicima, kada plače nad mrtvim prijateljem, kada se raduje mirisu nardove pomasti, kada se obraća izdajniku i zove ga prijateljem, kada moli za one koji ga razapinju, kada započinje od naizgled izgubljenih…"
Kazao je kako današnje Isusove riječi sažimaju najbolje sažimaju svećenički put: "od ljubavi prema Bogu i bližnjima, ljubavi koja ih je pozvala u dječaštvu i koja ih je vodila u raznim crkvenim službama."
"Za svećenika je neizostavno: gajenje molitve i duhovnosti, naviještanje Radosne vijesti, slavlje sakramenata, darivanje u skrbi za potrebite, građenje zajedništva među ljudima snagom nutarnje radosti koja izvire iz zajedništva u Božjoj ljubavi. To je strujanje koje se ne dopušta obuhvatiti ni ograničiti, definirati. To je melodija Evanđelja koja titra duboko u nama i koja otkriva da smo zdenac na dnu kojega susrećemo Boga (E. Hillesum). U toj dubini nalazi se ljepota koju danas slavimo, ponekad zahtjevna i zastrašujuća, zbog veličine Dara koji nam je dan, ali još više, puno više zbog Gospodinova povjerenja u našu krhkost i malenost u kojoj očituje svoju veličinu", poručio je biskup Šaško.
Na kraju homilije uputio je čestitku jubilarcima, zaključivši: "Potreban nam je sklad koji uočava da su s nama drugi ljudi kojima Bog povjerava isto otajstvo, ali drukčija iskustva. I konačno uskladimo mi svoje srce u akordu s Božjom ljubavlju. O tome visi Zakon i proroci; o tome visi naša crkvenost i naše svjedočanstvo kojega su željni svi ljudi, jer im treba istina koja nadilazi prolaznost. Dragi Marijane i Miro, čestitamo vam na melodiji koju ste nam darovali da s vama možemo pjevati i živjeti novu pjesmu Gospodinu, jer učini djela čudesna!"
Jubilarcima je čestitao i rektor Zagrebačke katedrale mons. Zlatko Koren. Podsjetio je na poziv sv. pape Ivana Pavla II. da rado slavimo jubileje te da oni budu prigoda za ispit savjesti, ali i za duboku zahvalnost. "Naši zlatomisnici preč. Marijan Franjčić i maestro Miroslav Martinjak unijeli su u ovu euharistiju veliku zahvalnost koja se ne da pretočiti u riječi, ali unijeli su i zahvalnost za sve svećenike služitelje u našoj katedrali i u Bogoslužnom prostoru bl. Alojzija Stepinca koji su u godinama iza nas proslavili svoje zlatne mise: mons. Stjepan Večković 2018., preč. Matija Berljak i preč. Alojzije Hoblaj 2020., mons. Stjepan Kožul i mons. Zvonimir Sekelj 2021., mons. Josip Baloban 2024., mons. Juraj Batelja 2025. Želimo ih pratiti u svojim molitvama, moliti za nova duhovna zvanja i čestitati našim zlatomisnicima."
Na kraju misnoga slavlja zahvalu je izrekao preč. Franjčić. "Bog nam daruje sve što postoji u nama, sve što se događa u nama u životu, sve je nošeno Božjom ljubavlju, sve je dar. Zato danas moj subrat prezbiter Miroslav i ja u svoje ime zahvaljujemo Bogu za 50 godina svojeg svećeničkog postojanja i služenja Crkvi, Božjem narodu u Zagrebačkoj nadbiskupiji. Zahvala i vama vjernicima, ovdje prisutnima i u svim župama gdje smo pastoralno djelovali, na vašem svjedočenju vjere, pobožnosti i molitvi za nas dvojicu te svećenička i redovnička zvanja u Crkvi", kazao je. Potaknuo je okupljene vjernike da budu ustrajni u molitvi za duhovna zvanja u našoj Crkvi i u svijetu.
Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije