Župa sv. Barbare u Velikoj Mlaki proslavila 50 godina postojanja i 10 godina od početka gradnje crkve Presvetog Srca Isusova
Župa sv. Barbare u Velikoj Mlaki u nedjelju 11. listopada 2026. svečanim euharistijskim slavljem proslavila je 50. obljetnicu osnutka župe i 10 godina od početka gradnje crkve Presvetog Srca Isusova. Misno slavlje predvodio je zagrebački pomoćni biskup mons. Ivan Šaško.
Koncelebrirali su župnik vlč. Anđelko Kufrin, dekan Velikogoričko-odranskog dekanata i župnik Župe Navještenja BDM u Velikoj Gorici preč. Norbert Ivan Koprivec te prorektor na Hrvatskom katoličkom sveučilištu fra Ante Crnčević. Među okupljenima bili su gradonačelnik Velike Gorice Krešimir Ačkar, pročelnica gradskog Upravnog odjela za predškolski odgoj, školstvo i društvene djelatnosti Lana Krunić Lukinić te arhitekt nove crkve Siniša Bjelica.
Župnik vlč. Kufrin na početku slavlja pozdravio je i vjernike pristigle iz drugih župa te predstavnike župnih vijeća, mjesnih odbora, udruga i društava. Zahvalio je Bogu za protekle godine, sve svećenike koji su djelovali u župi i vjernike koji su se ugradili u život župne zajednice. Posebnu radost izrazio je zbog dolaska biskupa Šaška, podsjetivši da je biskup osobno sudjelovao u promišljanju vanjskog izgleda i unutrašnjosti nove crkve, zajedno sa župnikom i arhitektom.
Govoreći o značenju crkve za župnu zajednicu, župnik je istaknuo da crkvu ne čine samo njezini zidovi, nego zajednica vjernika okupljena oko Isusa Krista. Naglasio je da svakodnevna, a osobito nedjeljna okupljanja u crkvi vjernike međusobno povezuju te ih potiču da postaju bolji ljudi. „Isus u svetoj euharistiji bio je, jest i uvijek će biti središte, izvor i vrhunac našeg župnog života“, poručio je vlč. Kufrin. Svoje je obraćanje zaključio molitvom Presvetom Srcu Isusovu i biskupu uručio znak dobrodošlice.
U uvodu u misno slavlje biskup Šaško naglasio je da je upravo nedjeljna euharistija najprikladniji način zahvaljivanja za župni jubilej. „Ne postoji ljepši ni prikladniji način da bi se zahvalilo za pola stoljeća života župe od nedjeljnoga euharistijskog slavlja“, rekao je. Prenio je čestitke zagrebačkog nadbiskupa Dražena Kutleše i cijele Nadbiskupije te zahvalio za sve župljane, žive i pokojne, koji su tijekom proteklih pedeset godina, kao i naraštaji prije njih, pridonosili životu vjere i kršćanskoj kulturi.
Biskup se spomenuo i 80. obljetnice izricanja presude nadbiskupu Alojziju Stepincu, upozorivši na nepravdu toga procesa i gaženje ljudskog dostojanstva. Govoreći o povijesti župe, istaknuo je važnost novih naraštaja te izrazio radost zbog djece i mladih koji, uz pratnju roditelja, djedova i baka, nastavljaju izgrađivati župnu zajednicu.
U homiliji se mons. Šaško osvrnuo na evanđeosku prispodobu o kralju koji pripravlja svadbu svojemu sinu, a pozvani uzvanici odbijaju doći. Tumačenje je usmjerio na tri slike: svadbenu dvoranu, raskrižja i putove te svadbeno ruho. Pojasnio je da slavlje nije moguće bez nutarnje radosti i otvorenosti za susret s drugima. Kada čovjek svoje srce veže isključivo uz poslove, stvari i brige, može izgubiti sposobnost radovanja darovanom zajedništvu.
Govoreći o slugama koje na raskrižjima pozivaju sve ljude na gozbu, biskup je istaknuo da Bog ne odustaje od zajedništva i nikoga ne isključuje. „Mi nismo pozvani zbog toga što smo dobri, što smo bolji od drugih, niti zbog toga što bismo mi to zaslužili. Mi postajemo boljima ako smo u zajedništvu s Bogom“, poručio je.
Posebno se zadržao na značenju svadbenoga ruha, koje je povezao sa zahvalnom radošću zbog Božjega poziva. Naglasio je da nije dovoljno samo biti pozvan, nego je na poziv potrebno odgovoriti, preuzimajući odgovornost koja proizlazi iz krštenja. Podsjetio je pritom na bijelu krsnu haljinu kao znak novoga života u Kristu. „Naša je odjeća Krist“, rekao je, pojasnivši da se kršćanski život očituje u prihvaćanju Kristovih riječi, ponašanja i odnosa prema drugima.
Osvrćući se na riječi iz prispodobe da je objed pripravljen, biskup je povezao Božji poziv s iskustvom nedjeljnoga obiteljskog stola. Upozorio je da se u suvremenom životu gubi kultura zajedničkog blagovanja, a s njome i prostor susreta, odgoja, praštanja i pomirenja. „Obiteljski stol nije samo slika nego je mjesto na kojemu se živi zajedništvo“, istaknuo je.
Govoreći o odnosu prema nedjelji, upozorio je na opasnost da rad i materijalna korist zasjene zahvalnost za primljeni dar. Pritom je povezao riječi „dar“, „rad“ i „radost“, ističući da rad poprima drukčiji smisao kada proizlazi iz zahvalnosti. Osvrnuo se i na potrošački način života koji vrijednost čovjeka promatra ponajprije kroz korist, upozorivši da takav pogled može voditi ravnodušnosti prema drugima.
U završnim naglascima homilije biskup Šaško istaknuo je euharistiju kao temelj crkvenoga i župnoga zajedništva. Podsjetio je da se za župnim, euharistijskim stolom blaguje kruh koji vjernike upućuje na odgovornost prema bližnjima. „I tko blaguje taj kruh, ne ostaje ravnodušan ako su drugi gladni, sami i tužni“, naglasio je.
Na kraju homilije pozvao je okupljene da oraspolože svoja srca za dar okusa vječnosti. „Ako u sebi osjetimo tvrdoću srca, ako je ono zaogrnuto poput prosjaka, ako je odjeća poderana životnim kušnjama, dopustimo Bogu da omekša srce i da ga raskošno odjene, jer on ima svadbenoga ruha za sve koji su ponizni.“
Proslava dvaju jubileja tako je u riječima župnika Kufrina i biskupa Šaška bila povezana sa zahvalnošću za protekle naraštaje, ali i s odgovornošću današnjih vjernika da zajedništvo oko Krista nastave graditi u župi, obiteljima i svakodnevnom životu.
Tomislav Majdandžić, župni medijski suradnik
Koncelebrirali su župnik vlč. Anđelko Kufrin, dekan Velikogoričko-odranskog dekanata i župnik Župe Navještenja BDM u Velikoj Gorici preč. Norbert Ivan Koprivec te prorektor na Hrvatskom katoličkom sveučilištu fra Ante Crnčević. Među okupljenima bili su gradonačelnik Velike Gorice Krešimir Ačkar, pročelnica gradskog Upravnog odjela za predškolski odgoj, školstvo i društvene djelatnosti Lana Krunić Lukinić te arhitekt nove crkve Siniša Bjelica.
Župnik vlč. Kufrin na početku slavlja pozdravio je i vjernike pristigle iz drugih župa te predstavnike župnih vijeća, mjesnih odbora, udruga i društava. Zahvalio je Bogu za protekle godine, sve svećenike koji su djelovali u župi i vjernike koji su se ugradili u život župne zajednice. Posebnu radost izrazio je zbog dolaska biskupa Šaška, podsjetivši da je biskup osobno sudjelovao u promišljanju vanjskog izgleda i unutrašnjosti nove crkve, zajedno sa župnikom i arhitektom.
Govoreći o značenju crkve za župnu zajednicu, župnik je istaknuo da crkvu ne čine samo njezini zidovi, nego zajednica vjernika okupljena oko Isusa Krista. Naglasio je da svakodnevna, a osobito nedjeljna okupljanja u crkvi vjernike međusobno povezuju te ih potiču da postaju bolji ljudi. „Isus u svetoj euharistiji bio je, jest i uvijek će biti središte, izvor i vrhunac našeg župnog života“, poručio je vlč. Kufrin. Svoje je obraćanje zaključio molitvom Presvetom Srcu Isusovu i biskupu uručio znak dobrodošlice.
U uvodu u misno slavlje biskup Šaško naglasio je da je upravo nedjeljna euharistija najprikladniji način zahvaljivanja za župni jubilej. „Ne postoji ljepši ni prikladniji način da bi se zahvalilo za pola stoljeća života župe od nedjeljnoga euharistijskog slavlja“, rekao je. Prenio je čestitke zagrebačkog nadbiskupa Dražena Kutleše i cijele Nadbiskupije te zahvalio za sve župljane, žive i pokojne, koji su tijekom proteklih pedeset godina, kao i naraštaji prije njih, pridonosili životu vjere i kršćanskoj kulturi.
Biskup se spomenuo i 80. obljetnice izricanja presude nadbiskupu Alojziju Stepincu, upozorivši na nepravdu toga procesa i gaženje ljudskog dostojanstva. Govoreći o povijesti župe, istaknuo je važnost novih naraštaja te izrazio radost zbog djece i mladih koji, uz pratnju roditelja, djedova i baka, nastavljaju izgrađivati župnu zajednicu.
U homiliji se mons. Šaško osvrnuo na evanđeosku prispodobu o kralju koji pripravlja svadbu svojemu sinu, a pozvani uzvanici odbijaju doći. Tumačenje je usmjerio na tri slike: svadbenu dvoranu, raskrižja i putove te svadbeno ruho. Pojasnio je da slavlje nije moguće bez nutarnje radosti i otvorenosti za susret s drugima. Kada čovjek svoje srce veže isključivo uz poslove, stvari i brige, može izgubiti sposobnost radovanja darovanom zajedništvu.
Govoreći o slugama koje na raskrižjima pozivaju sve ljude na gozbu, biskup je istaknuo da Bog ne odustaje od zajedništva i nikoga ne isključuje. „Mi nismo pozvani zbog toga što smo dobri, što smo bolji od drugih, niti zbog toga što bismo mi to zaslužili. Mi postajemo boljima ako smo u zajedništvu s Bogom“, poručio je.
Posebno se zadržao na značenju svadbenoga ruha, koje je povezao sa zahvalnom radošću zbog Božjega poziva. Naglasio je da nije dovoljno samo biti pozvan, nego je na poziv potrebno odgovoriti, preuzimajući odgovornost koja proizlazi iz krštenja. Podsjetio je pritom na bijelu krsnu haljinu kao znak novoga života u Kristu. „Naša je odjeća Krist“, rekao je, pojasnivši da se kršćanski život očituje u prihvaćanju Kristovih riječi, ponašanja i odnosa prema drugima.
Osvrćući se na riječi iz prispodobe da je objed pripravljen, biskup je povezao Božji poziv s iskustvom nedjeljnoga obiteljskog stola. Upozorio je da se u suvremenom životu gubi kultura zajedničkog blagovanja, a s njome i prostor susreta, odgoja, praštanja i pomirenja. „Obiteljski stol nije samo slika nego je mjesto na kojemu se živi zajedništvo“, istaknuo je.
Govoreći o odnosu prema nedjelji, upozorio je na opasnost da rad i materijalna korist zasjene zahvalnost za primljeni dar. Pritom je povezao riječi „dar“, „rad“ i „radost“, ističući da rad poprima drukčiji smisao kada proizlazi iz zahvalnosti. Osvrnuo se i na potrošački način života koji vrijednost čovjeka promatra ponajprije kroz korist, upozorivši da takav pogled može voditi ravnodušnosti prema drugima.
U završnim naglascima homilije biskup Šaško istaknuo je euharistiju kao temelj crkvenoga i župnoga zajedništva. Podsjetio je da se za župnim, euharistijskim stolom blaguje kruh koji vjernike upućuje na odgovornost prema bližnjima. „I tko blaguje taj kruh, ne ostaje ravnodušan ako su drugi gladni, sami i tužni“, naglasio je.
Na kraju homilije pozvao je okupljene da oraspolože svoja srca za dar okusa vječnosti. „Ako u sebi osjetimo tvrdoću srca, ako je ono zaogrnuto poput prosjaka, ako je odjeća poderana životnim kušnjama, dopustimo Bogu da omekša srce i da ga raskošno odjene, jer on ima svadbenoga ruha za sve koji su ponizni.“
Proslava dvaju jubileja tako je u riječima župnika Kufrina i biskupa Šaška bila povezana sa zahvalnošću za protekle naraštaje, ali i s odgovornošću današnjih vjernika da zajedništvo oko Krista nastave graditi u župi, obiteljima i svakodnevnom životu.
Tomislav Majdandžić, župni medijski suradnik