Proslavljena svetkovina sv. Franje na Kaptolu
Svetkovina sv. Franje proslavljena je svečanim misnim slavljem u nedjelju 4. listopada 2026. koje je u crkvi sv. Franje Asiškog na zagrebačkom Kaptolu predvodio dominikanac fr. Slavko Slišković.
Fr. Slavko je na početku mise čestitao svetkovinu franjevcima, članovima Franjevačkoga svjetovnog reda te svima koji se nadahnjuju likom sv. Franje. U propovijedi je naglasio kako Franjin lik i nakon 800 godina jednako snažno svjedoči o ljubavi prema Isusu Kristu.
Posebno se zadržao na trenutku Franjina susreta s gubavcem. Iako je Franjo u početku izbjegavao gubavce i osjećao odbojnost prema njima, u svojoj oporuci ističe kako je upravo taj susret bio presudan trenutak u kojem je prepoznao Krista. Propovjednik je stoga postavio pitanje: "Tko je gubavac u mojem životu kojega izbjegavam?" Zaključio je kako je i sam Franjo bio suočen s 'gubom' vlastitoga srca te da nas Bog poziva na čišćenje srca, pri čemu nam sv. Franjo pruža velik primjer.
Ove godine obilježava se 800. obljetnica Franjina prijelaza u nebeski dom i jubilarna godina posvećena Asiškom svecu. Na kraju svete mise se gvardijan fra Tomislav Faletar zahvalio svima koji su bili uz braću u dobrim i lošim vremenima, osobito u godinama tijekom obnove crkve i samostana nakon potresa. Posebno je zahvalio braći i sestrama iz Franjevačkog svjetovnog reda i Frame, dobročiniteljima i prijateljima.
Na misnome slavlju koncelebrirali su ministar Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda fra Ivica Jagodić, braća franjevci te svećenici Prvostolnog kaptola. Pjevanje je predvodio zbor crkve sv. Franje.
Prema drevnoj tradiciji misno slavlje predvodio je dominikanac. Braća dominikanci su dočekani ispred ulaza u crkvu, gdje su zajedno zapjevali antifonu: "Apostolski otac Dominik i serafski otac Franjo poučiše nas zakonu tvojemu, Gospodine."
Svetkovini sv. Franje Asiškoga, o 800. godišnjici svečeve smrti, prethodila je devetodnevna priprava od 25. rujna do 3. listopada.
Svakoga dana molila se Gospina krunica i litanije sv. Franji. Uslijedilo je slavlje svete mise s prigodnom propovijedi, da bi nakon toga od dana do dana uslijedio različit duhovni program: tematski nagovori, pobožnost čašćenja križa i euharistijska klanjanja. Također, vjernici u potrebi mogli su primiti sakrament bolesničkog pomazanja, a svakodnevno su svećenici bili na raspolaganju za sakrament pomirenja, kojem su mnogi vjernici pristupili.
Prva tri dana devetnice sv. Franji svete mise je predslavio fra Bojan Rizvan iz Zadra, razmatrajući o Svečevom obraćenju i našoj potrebi za istim, te o Franji kao euharistijskom i crkvenom čovjeku. Drugo trodnevlje predvodio je fra Vinko Brković iz Slavonskog Broda, govoreći o trima temama, važnima za život i duhovnost sv. Franje: Božić, križ i Blažena Djevica Marija. Sedmoga dana svetu misu je predvodio fra Grgur Blažević iz Jastrebarskog na temu molitve, a osmoga dana gvardijan fra Tomislav o Franji kao izliječenom čovjeku.
Vrhunac devetnice i cijele ove jubilarne godine bio je u subotu, 3. listopada na datum smrti sv. Franje, kada je misno slavlje s Obredom preminuća predvodio provincijalni ministar fra Ivica Jagodić.
"Franjo je pred smrt ostavio samo jednu jedinu stvarnost - život koji je braću upućivao prema Kristu. Nakon osam stoljeća još uvijek govorimo o Franji, a on kao da nam i dalje pokazuje dalje od sebe - prema Kristu", rekao je dodavši da, kada se s Franjina života ukloni sve ono što nas zadivljuje - Asiz, siromaštvo, gubavci, Porcijunkula, Greccio, bratstvo, Pjesma stvorova, La Verna - u njegovu središtu ostaje jedna velika ljubav - Isus Krist. Franjo je jednostavno bio čovjek koji je dopustio da ga ljubav prema Kristu zahvati toliko duboko da mu je ljubav prema Kristu oblikovala pogled, odluke, odnose s braćom, molitvu i čitav život.
Govoreći o kaptolskoj obnovljenoj crkvi i samostanu, fra Ivica je svojoj braći poručio da svaka obnova kamena svoj puni smisao dobiva tek kada postane prostorom obnove čovjeka, a to će se dogoditi ako čovjek koji uđe kroz ova vrata pronađe braću koja za svakoga imaju vremena; ako u ovoj crkvi ranjeni čovjek može pristupiti sakramentu pomirenja i otići s iskustvom milosrđa; ako mladi ovdje susretnu radosne franjevce čiji će ih život potaknuti da se i sami zapitaju što Bog želi od njih; ako siromašan i osamljen čovjek osjeti da ovdje nije stranac; ako samostansko bratstvo bude mjesto u kojem se može vidjeti da Evanđelje jest život koji pokušavaju živjeti.
"Tada će onda ova franjevačka kuća biti mjesto na kojem čovjek može naslutiti blizinu Krista. Neka Krist i u nama ostavi toliko dubok trag da se u našim riječima prepozna njegova dobrota. Tada ćemo i mi jednoga dana poći s ovoga svijeta praznih ruku, a ipak ostaviti trag ljubavi po kojem će mnogi prepoznati onoga koga smo ljubili", zaključio je fra Ivica.
Hrvatska franjevačka provincija sv. Ćirila i Metoda
Fr. Slavko je na početku mise čestitao svetkovinu franjevcima, članovima Franjevačkoga svjetovnog reda te svima koji se nadahnjuju likom sv. Franje. U propovijedi je naglasio kako Franjin lik i nakon 800 godina jednako snažno svjedoči o ljubavi prema Isusu Kristu.
Posebno se zadržao na trenutku Franjina susreta s gubavcem. Iako je Franjo u početku izbjegavao gubavce i osjećao odbojnost prema njima, u svojoj oporuci ističe kako je upravo taj susret bio presudan trenutak u kojem je prepoznao Krista. Propovjednik je stoga postavio pitanje: "Tko je gubavac u mojem životu kojega izbjegavam?" Zaključio je kako je i sam Franjo bio suočen s 'gubom' vlastitoga srca te da nas Bog poziva na čišćenje srca, pri čemu nam sv. Franjo pruža velik primjer.
Ove godine obilježava se 800. obljetnica Franjina prijelaza u nebeski dom i jubilarna godina posvećena Asiškom svecu. Na kraju svete mise se gvardijan fra Tomislav Faletar zahvalio svima koji su bili uz braću u dobrim i lošim vremenima, osobito u godinama tijekom obnove crkve i samostana nakon potresa. Posebno je zahvalio braći i sestrama iz Franjevačkog svjetovnog reda i Frame, dobročiniteljima i prijateljima.
Na misnome slavlju koncelebrirali su ministar Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda fra Ivica Jagodić, braća franjevci te svećenici Prvostolnog kaptola. Pjevanje je predvodio zbor crkve sv. Franje.
Prema drevnoj tradiciji misno slavlje predvodio je dominikanac. Braća dominikanci su dočekani ispred ulaza u crkvu, gdje su zajedno zapjevali antifonu: "Apostolski otac Dominik i serafski otac Franjo poučiše nas zakonu tvojemu, Gospodine."
Svetkovini sv. Franje Asiškoga, o 800. godišnjici svečeve smrti, prethodila je devetodnevna priprava od 25. rujna do 3. listopada.
Svakoga dana molila se Gospina krunica i litanije sv. Franji. Uslijedilo je slavlje svete mise s prigodnom propovijedi, da bi nakon toga od dana do dana uslijedio različit duhovni program: tematski nagovori, pobožnost čašćenja križa i euharistijska klanjanja. Također, vjernici u potrebi mogli su primiti sakrament bolesničkog pomazanja, a svakodnevno su svećenici bili na raspolaganju za sakrament pomirenja, kojem su mnogi vjernici pristupili.
Prva tri dana devetnice sv. Franji svete mise je predslavio fra Bojan Rizvan iz Zadra, razmatrajući o Svečevom obraćenju i našoj potrebi za istim, te o Franji kao euharistijskom i crkvenom čovjeku. Drugo trodnevlje predvodio je fra Vinko Brković iz Slavonskog Broda, govoreći o trima temama, važnima za život i duhovnost sv. Franje: Božić, križ i Blažena Djevica Marija. Sedmoga dana svetu misu je predvodio fra Grgur Blažević iz Jastrebarskog na temu molitve, a osmoga dana gvardijan fra Tomislav o Franji kao izliječenom čovjeku.
Vrhunac devetnice i cijele ove jubilarne godine bio je u subotu, 3. listopada na datum smrti sv. Franje, kada je misno slavlje s Obredom preminuća predvodio provincijalni ministar fra Ivica Jagodić.
"Franjo je pred smrt ostavio samo jednu jedinu stvarnost - život koji je braću upućivao prema Kristu. Nakon osam stoljeća još uvijek govorimo o Franji, a on kao da nam i dalje pokazuje dalje od sebe - prema Kristu", rekao je dodavši da, kada se s Franjina života ukloni sve ono što nas zadivljuje - Asiz, siromaštvo, gubavci, Porcijunkula, Greccio, bratstvo, Pjesma stvorova, La Verna - u njegovu središtu ostaje jedna velika ljubav - Isus Krist. Franjo je jednostavno bio čovjek koji je dopustio da ga ljubav prema Kristu zahvati toliko duboko da mu je ljubav prema Kristu oblikovala pogled, odluke, odnose s braćom, molitvu i čitav život.
Govoreći o kaptolskoj obnovljenoj crkvi i samostanu, fra Ivica je svojoj braći poručio da svaka obnova kamena svoj puni smisao dobiva tek kada postane prostorom obnove čovjeka, a to će se dogoditi ako čovjek koji uđe kroz ova vrata pronađe braću koja za svakoga imaju vremena; ako u ovoj crkvi ranjeni čovjek može pristupiti sakramentu pomirenja i otići s iskustvom milosrđa; ako mladi ovdje susretnu radosne franjevce čiji će ih život potaknuti da se i sami zapitaju što Bog želi od njih; ako siromašan i osamljen čovjek osjeti da ovdje nije stranac; ako samostansko bratstvo bude mjesto u kojem se može vidjeti da Evanđelje jest život koji pokušavaju živjeti.
"Tada će onda ova franjevačka kuća biti mjesto na kojem čovjek može naslutiti blizinu Krista. Neka Krist i u nama ostavi toliko dubok trag da se u našim riječima prepozna njegova dobrota. Tada ćemo i mi jednoga dana poći s ovoga svijeta praznih ruku, a ipak ostaviti trag ljubavi po kojem će mnogi prepoznati onoga koga smo ljubili", zaključio je fra Ivica.
Hrvatska franjevačka provincija sv. Ćirila i Metoda