Zagrebačka nadbiskupija

Restauracija vitraja dio je radova na obnovi Zagrebačke katedrale nakon potresa 2020. godine. Restauraciju vitraja izvodi Bokart Glass, majstorska radionica specijalizirana za dekorativno i umjetničko staklo u arhitekturi, koju su 2003. godine osnovala braća Neven i Daniel Kvesić.
 
Tijek obnove vitraja nakon potresa pobliže je objasnio Daniel Kvesić.

Na početku je istaknuo kako je zadatak Bokarta bio spasiti i obnoviti vitraje iz katedrale. Neki su vitraji i prije potresa popustili. "Potres je oštetio katedralu, a vitraji koji su se nalazili unutar lijepih kamenih blokova dosta su stradali. Prije su oni već bili opušteni, odnosno olovo je popustilo i to je normalno. Događa se s godinama. Olovo je mekan element i jednostavno je popustilo. No, potres je vitraje rastvorio", rekao je.

"Kad smo došli na katedralu da napravimo procjenu situacije, pitanje je bilo koliko se toga uopće može spasiti. Razgovarali smo puno i s drugim kolegama iz Europe koji su nam davali savjete kako pristupiti samoj sanaciji. Naravno, sanacija je rađena uz nadzor konzervatora-restauratora. Morali smo ih što brže i što opreznije skinuti s katedrale. Bili su u lošem stanju", pojasnio je Kvesić.
 
"Što god smo mogli sačuvati, sačuvali smo"

Nakon skidanja vitraja uslijedila je sanacija, pregled i obnova vitraja. "Morali smo sačuvati ono što je vrijedno, originalno, pa makar ga i vratili u tom napuknutom, ali osiguranom stanju. Zamijenili smo one dijelove koji su nedostajali. Nakon što smo sve analizirali i skenirali, krenuli smo u obnovu vitraja", kazao je.

"Kod zamjene dijelova, pokušavamo imitirati ono što se radilo prije više od 100 godina. Ovo je možda i jedna od najstarijih stvari koju smo uzeli u ruke i radi se o jedinstvenom slučaju", naglasio je Kvesić i istaknuo različite tehnike i obrade koje se mogu vidjeti na staklu.

"Važno je znati da smo mi svaki vitraj rastavili, sve smo ih očistili i svaki je komad prošao kroz naše ruke. Kada smo uvjereni da su svi dobro, da su čisti i stabilni, onda smo ih ponovno vraćali istom onom tehnikom kojom su rađeni, s tim olovnim spojevima koji služe za spajanje mozaičnog tipa stakla", opisao je.
 
Originalni nacrti u Münchenu

"Ovo je najvrjednije majstorsko djelo, ne može se uspoređivati s bilo kojim vitrajem. Stilski su dorađeni i tehnički zahtjevni", izdvojio je Kvesić.

Otkrio je i kako postoje originalni nacrti vitraja Zagrebačke katedrale: "Slučajno znam da je vlasnica jedne tvrtke iz Njemačke s kojom surađujemo starija gospođa koja je unuka ljudi koji su osnovali Kraljevski zavod za slikanje na staklu u Münchenu i radili na ovim vitrajima. Ta gospođa je znala da se originalni primjerci nacrta nalaze u nadbiskupiji u Münchenu pa je napravila cijelu analizu i iz toga je proizašao lijepi članak."

Istaknuo je kako su analizirali i dnevnike rada Hermanna Bolléa koji su potvrdili kako su vitraji rađeni u nekoliko faza.
 
Završena obnova vitraja središnje lađe

"Za skidanje i demontažu vitraja imali smo jako malo vremena. Za posao za koji bi inače uzeli par mjeseci, možda i više od šest mjeseci, imali smo 2-3 mjeseca. Prihvatili smo rizik da će neki od komada puknuti", rekao je Kvesić i istaknuo kako je obnova vitraja središnje lađe trajala godinu i pol.

"Vitraji iz središnje lađe spremni su za povratak kući. Planiramo tijekom iduće godine imati već nešto vraćeno, no usklađivat ćemo se s obnovom i radovima na kamenim dijelovima katedrale. Za razliku od sadašnjeg stanja, kada su oni bili otvoreni svim atmosferskim uvjetima (vjetru koji ih stalno njiše, kiselim kišama koje ih nagrizaju), prijedlog je da stavimo jedno prozirno, antireflektivno zaštitno staklo koje će pustiti vitraj da živi sam po sebi iznutra, a izvana će biti zaštićen staklom", objasnio je.

Nakon vitraja iz središnje lađe, skinut će i one iz južne i sjeverne lađe, tako da svi budu obnovljeni u kontinuitetu. "Proces obnove ne radi se od danas do sutra, ne može se žuriti da bi se dobila kvaliteta. Ovome treba pristupiti polako, ali treba raditi kontinuirano", kazao je.

Kao najizazovniji dio obnove vitraja izdvojio je pogađanje boja. Opisao je kako su izrađene i digitalizirane šablone za katedralne vitraje, zapisane boje i pripremljena sva dokumentacija kako bi budućim generacijama olakšali obnovu vitraja: "Tko bude radio iza nas, znat će što smo radili."
 
Vitraji su iskustveni element doživljaja crkve

Govoreći o očuvanju izvornosti vitraja, Kvesić je naglasio kako ipak moraju postojati i prihvatiti se moderne intervencije. "Crkva je živući element u svom liturgijskom, ali i u ciglenom smislu. Ona stalno mora živjeti s nama: vrata i prozori otvaraju se i zatvaraju. Grije se, hladi. Ona je kuća koju, kao i svaku drugu, treba obnavljati."

U svom radu s vitrajima u zadnjih 15-20 godina primijetio je koliko su vitraji iskustveni element doživljaja crkve. Oni imaju ulogu transformacije svjetla. "Kada mi ulazimo u crkvu, ostavljamo sve, naš život ostaje iza nas. Otvaranjem vrata crkve ulazimo u novo. Vitraji mijenjaju cjelokupni dojam crkve i sama je bit vitraja da fokusiraju prema oltaru, prema onome što je najsvetije. Sve ostalo su distrakcije", rekao je.

Dodao je kako je u tom procesu važno gledati kako će vitraji reagirati u odnosu sa svjetlom. "Moramo razmišljati da nikad ne zatamnimo previše jer će to inače dati tmurni, teški osjećaj. Rad s vitrajima nije jednostavan jer ima puno segmenata o kojima treba misliti", pojasnio je.
 
Obnova vitraja prilika je i za mnoge suradnje, poput one s Riječkom akademijom primijenjenih umjetnosti, čiji su studenti sudjelovali u obnovi jednog komada vitraja. Obnova vitraja bila je tema i dva diplomska rada. "Studenti dolaze učiti kod nas. Pokušavamo ovo znanje prenijeti dalje. Nema smisla da ga skrivamo jer je ovo prevažno za Hrvatsku da bi ostalo samo nama. Svima pokazujemo koje boje, koje materijale koristimo. Ostat će to kao trajna vrijednost i spomen na ono što smo radili", zaključno je poručio Daniel Kvesić.