Zagrebačka nadbiskupija

U zajedništvu s nekoliko tisuća hodočasnika u zagrebačkom naselju Stenjevec svečano misno slavlje u Gospinom parku povodom župnog blagdana Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo - Velike Gospe predvodio je pomoćni biskup zagrebački mons. Marko Kovač. Uz župnika vlč. Vjekoslava Meštrića koncelebrirali su svećenici Kustošijskog dekanata na čelu s dekanom preč. Ljubomirom Vukovićem. Pjevanje su predvodili članovi župnog zbora Gospe Stenjevečke pod ravnanjem Franciske Križnjak.

Mons. Kovač u homiliji je istaknuo kako Marija, nakon što joj je Anđeo navijestio da će roditi Sina, hita u Gorje. "Kao da riječ koju je primila nije mogla ostati zatvorena u njoj. Ona kreće. Ide kroz Gorje. Žuri se. Možda još uvijek ne razumije sve što joj se dogodilo. Možda joj se u mislima još uvijek vraćaju anđelove riječi. Ali ona ide." Dodao je kako je Marija dopustila "Božjoj riječi da uđe u njezin život." To pokazuje i njezin Veliča: "To je pjesma žene koja je toliko dugo živjela s Bogom da su riječi Svetoga pisma postale njezine vlastite riječi. Kada je govorila, govorila je iz Riječi. Kada je razmišljala, razmišljala je u svjetlu Riječi. Kada je gledala svoj život, gledala ga je Božjim očima."

"Ako smo ispunjeni strahom, dijelit ćemo strah. Ako smo ispunjeni gorčinom, dijelit ćemo gorčinu. Ako smo ispunjeni samima sobom, i naše će riječi uvijek nekako završavati na nama i oko nas. Ali ako čovjek dopusti da ga ispuni Božja riječ, onda se nešto mijenja. Tko živi s Božjom riječju, polagano počinje gledati život Božjim očima. Možda je to jedna od najljepših stvari koje nam Marija danas pokazuje: ne samo kako čuti Boga, nego kako živjeti od Boga", poručio je okupljenima biskup Kovač.

Naglasio je kako Marija Elizabeti donosi Krista. "Tu dolazimo do pitanja koje nije samo pitanje za Mariju. To je pitanje za svakoga od nas: Što ja nosim u sebi? I mi svakoga dana ulazimo u tuđe kuće - ne samo fizički. Ulazimo u živote drugih ljudi svojim riječima, svojim pogledom, svojim porukama, svojim razgovorima, svojim šutnjama i svojim ponašanjem. Ljudi oko nas osjećaju nešto od onoga što nosimo u sebi. Nakon susreta s nama netko može otići mirniji, a može otići nemirniji. Netko može ponovno dobiti nadu, a može izgubiti i ono malo nade što mu je ostalo. Netko može osjetiti da je ljubljen, a može osjetiti da nikome nije važan."

Biskup Kovač istaknuo je kako nas Marija poziva da "postanemo ljudi toliko bliski Božjoj riječi da ona počne oblikovati naš govor. Da u našim obiteljima bude manje riječi koje ranjavaju, a više riječi koje liječe. Manje osude, a više truda da pokušamo razumjeti. Manje ogovaranja, a više istine izgovorene s ljubavlju. Manje prigovaranja, a više ohrabrenja. Manje manipulacije, a više svjedočenja. Manje riječi koje ruše, a više riječi koje podižu. Jer kršćanin nije pozvan samo čuti Božju riječ. Pozvan je postati čovjek preko kojega Božja riječ dolazi drugima."

"Marija danas ne stoji pred nama kao netko tko je pobjegao iz ljudske stvarnosti, nego kao znak onoga kamo ta stvarnost, sjedinjena s Kristom, ide. Ono što Bog započne u čovjeku želi dovršiti u slavi", kazao je mons. Kovač i dodao: "Svetkovina Uznesenja govori nam da naš život nije osuđen završiti u grobu. U Mariji gledamo ono na što smo svi pozvani. Ona je prva među nama stigla onamo kamo smo upućeni. Ona nas podsjeća, ohrabruje i uči nas otvoriti Sveto pismo. Uči nas ostati u tišini. Uči nas slušati i izvršavati riječi njezina Sina."

Biskup Kovač kazao je kako je možda najveća opasnost našeg vremena to što smo okruženi tolikim riječima da ne čujemo Božju riječ: "Čovjek postaje sličan onomu čiji glas najviše sluša. A Bog govori tiho. Zato nam treba tišina. Svaki od nas u sebi nosi neku riječ koju je davno čuo: riječ majke, riječ oca, riječ bake, riječ nekoga tko nas je volio. Neke od tih riječi još uvijek nosimo. Jedna nas hrabri, druga nas smiruje, a treća nam se vraća kada nam je najteže. Ako ljudska riječ koju smo primili može ostati u nama desetljećima, koliko tek može učiniti Božja riječ ako joj doista otvorimo život?"
 
Na kraju svete mise župnik vlč. Vjekoslav Meštrić blagoslovio je nabožne predmete, zbor je otpjevao himan Gospi Stenjevečkoj te su okupljeni hodočasnici zajedno izmolili zavjetnu molitvu Gospi Stenjevečkoj.


Večernje euharistijsko slavlje u Gospinu parku pokraj župne crkve predvodio je moderator Nadbiskupskoga duhovnog stola i ekonom Zagrebačke nadbiskupije preč. Domagoj Matošević, u zajedništvu sa župnikom vlč. Vjekoslavom Meštrićem i mnoštvom vjernika. Na početku večernjega slavlja župnik je pozdravio preč. Domagoja Matoševića i sve okupljene. Blaženu Djevicu Mariju predstavio je kao znak Božje ljubavi, Majku Kristovu i Majku Crkve te suputnicu vjernika na putu povijesti.

U propovijedi je preč. Matošević, polazeći od čitanja iz Knjige Otkrivenja, govorio o Mariji kao Škrinji zavjetnoj, zazivu poznatom iz Lauretanskih litanija. Podsjetio je da su se u starozavjetnom Kovčegu saveza čuvale ploče Božjih zapovijedi, posuda s manom i Aronov štap, znakovi Božje prisutnosti i skrbi za izraelski narod. U Mariji, novoj Škrinji zavjetnoj, vjernicima je darovan Isus Krist, koji u sebi ispunjava značenje tih starozavjetnih znakova: on je punina Božjega zakona, kruh života i Dobri Pastir. Propovjednik je upozorio da se krunice, medaljice, relikvije i druge nabožne predmete ne smije shvaćati na magijski način, kao jamstvo ispunjenja vlastitih želja, nego kao pomoć u pouzdanju u Boga i prihvaćanju njegove volje. Kao sažetak istinske marijanske duhovnosti istaknuo je Marijine riječi iz Kane Galilejske: "Što god vam rekne, učinite."

Na završetku slavlja župnik Meštrić zahvalio je predvoditelju mise, braći svećenicima, redovnicama, bogoslovima, ministrantima, čitačima, pjevačima i svima koji su svojim služenjem pridonijeli ljepoti proslave te devetnici koja je prethodila samoj svetkovini. Nakon mise blagoslovljeni su nabožni predmeti, a okupljeni vjernici zaključili su slavlje molitvom i pjesmom u čast Blažene Djevice Marije.