Proslavljena župna svetkovina sv. Lovre u Vivodini
Župe svetog Lovre u Vivodini proslavila je svog nebeskog zaštitnika misnim slavljem u ponedjeljak 10. kolovoza koje je predvodio preč. Matija Pavlaković, rektor Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu i ravnatelj Papinskih misijskih djela u Zagrebačkoj nadbiskupiji. Koncelebrirali su mons. Juraj Jezerinac, vojni ordinarij u miru; mons. Antun Sente, karlovački dekan i rektor Nacionalnog svetišta svetog Josipa u Karlovcu te drugi okupljeni svećenici.
Govoreći u homiliji o svetom Lovri, preč. Pavlaković rekao je da je bio mladić i "iznenađujuće je otkuda mu tolika mudrost, a onda i snaga opredjeljenja da on zna tko je Isus Krist i da njemu može povjeriti svoju sudbinu; ne samo može, nego i treba povjeriti svoju sudbinu. I onda, u Isusovoj snazi, svjedočiti tko smo mi polažući sebe, ulažući sebe do kraja, do smrti za Isusa Krista."
"Dinamika umiranja započela je na križu Isusovu i na grobu na kojem je on pobijedio smrt - ne da bi se nestalo, nego umiranje da bi se živjelo, umiranje da bi se pobijedilo. Dinamika koju je pokrenuo Isus Krist i koji nije stao, koji se nije zaustavio do danas. To želi zahvatiti i nas danas ovdje, u ovoj našoj hrvatskoj domovini u kojoj mnogi nastoje biti slavni, tko zna na koje sve načine. A vi ste se okupili ovdje danas oko sv. Lovre i njegovog i našega Gospodina Isusa, da biste još jednom obnovili samima sebi opredjeljenje i posvjedočili jedni drugima da vam je Isus Krist uistinu nada i put", naglasio je.
Pojašnjavajući riječi svetog Pavla iz poslanice Korinćanima, preč. Pavlaković rekao je da Pavao piše: "Braćo, naš život je sijanje. Tko sije obilno, obilno će i žeti. Tko sije na površinu, sve će se osušiti i ništa od toga, ali tko sije u duboku životnu brazdu - tu će biti rasta baš kroz umiranje zrna koje smo posijali", kazao je pa nastavio: "O pšeničnom zrnu i Isus zbori u naviještenom evanđelju i tumači nam da se ne bojimo teških situacija, mučnih, u kojima se umire. Ali u kojima se umire ne napamet, nego u kojima se umire za vrijednosti."
"Prva i najvažnija vrijednost našega postojanja jest Bog. (...) I taj vjerni Bog naše povijesti dakako želi da ga prepoznamo kao takvog i u sadašnjim našim okolnostima i da mu damo prvo mjesto; prvo i najvažnije u svom osobnom životu, u svom obiteljskom životu, ali i u svom javnom životu. Druga vrijednost nakon Boga jest čovjek. Što je s čovjekom u mom životu? Grči li se u meni, umire li ili on živi i raste?! No, kojim putem se raste? Opet putem vjernosti Bogu i putem sijanja. To znači: onoliko će u mom životu biti rasta, koliko sam sebe uložio u vrijednost Boga, u vrijednost čovjeka, a onda u vrijednost braka i obitelji, života, potomstva koje se rađa iz bračnog zajedništva ljubavi", istaknuo je.
"Želio bih s ovog mjesta podsjetiti kako nisu vrijednosti u našem životu ono za što nismo spremni umirati! Hajdemo se ispitati! Lovro je bio spreman umrijeti za Boga. Što je s mojom spremnošću umrijeti?! Što je s mojom spremnošću umrijeti za čovjeka? To je učinio Isus Krist, Gospodin naš. Jesmo li mi, oni koji su u braku, spremni tako sijati svoj život da on padne u zemlju, da i tu trune, umire, ali kako već rekoh, ne da bi nestao, nego da bi života bilo; da bi ga izraslo u punini i to onoj Isusovoj punini koja se ostvarila u njegovoj pobjedi nad smrću", poručio je.
Na kraju homilije preč. Pavlaković je preporučio sve okupljene i cijelu Zagrebačku nadbiskupiju zagovoru svetog Lovre.
Sanja Benković-Marković, župna medijska suradnica
Govoreći u homiliji o svetom Lovri, preč. Pavlaković rekao je da je bio mladić i "iznenađujuće je otkuda mu tolika mudrost, a onda i snaga opredjeljenja da on zna tko je Isus Krist i da njemu može povjeriti svoju sudbinu; ne samo može, nego i treba povjeriti svoju sudbinu. I onda, u Isusovoj snazi, svjedočiti tko smo mi polažući sebe, ulažući sebe do kraja, do smrti za Isusa Krista."
"Dinamika umiranja započela je na križu Isusovu i na grobu na kojem je on pobijedio smrt - ne da bi se nestalo, nego umiranje da bi se živjelo, umiranje da bi se pobijedilo. Dinamika koju je pokrenuo Isus Krist i koji nije stao, koji se nije zaustavio do danas. To želi zahvatiti i nas danas ovdje, u ovoj našoj hrvatskoj domovini u kojoj mnogi nastoje biti slavni, tko zna na koje sve načine. A vi ste se okupili ovdje danas oko sv. Lovre i njegovog i našega Gospodina Isusa, da biste još jednom obnovili samima sebi opredjeljenje i posvjedočili jedni drugima da vam je Isus Krist uistinu nada i put", naglasio je.
Pojašnjavajući riječi svetog Pavla iz poslanice Korinćanima, preč. Pavlaković rekao je da Pavao piše: "Braćo, naš život je sijanje. Tko sije obilno, obilno će i žeti. Tko sije na površinu, sve će se osušiti i ništa od toga, ali tko sije u duboku životnu brazdu - tu će biti rasta baš kroz umiranje zrna koje smo posijali", kazao je pa nastavio: "O pšeničnom zrnu i Isus zbori u naviještenom evanđelju i tumači nam da se ne bojimo teških situacija, mučnih, u kojima se umire. Ali u kojima se umire ne napamet, nego u kojima se umire za vrijednosti."
"Prva i najvažnija vrijednost našega postojanja jest Bog. (...) I taj vjerni Bog naše povijesti dakako želi da ga prepoznamo kao takvog i u sadašnjim našim okolnostima i da mu damo prvo mjesto; prvo i najvažnije u svom osobnom životu, u svom obiteljskom životu, ali i u svom javnom životu. Druga vrijednost nakon Boga jest čovjek. Što je s čovjekom u mom životu? Grči li se u meni, umire li ili on živi i raste?! No, kojim putem se raste? Opet putem vjernosti Bogu i putem sijanja. To znači: onoliko će u mom životu biti rasta, koliko sam sebe uložio u vrijednost Boga, u vrijednost čovjeka, a onda u vrijednost braka i obitelji, života, potomstva koje se rađa iz bračnog zajedništva ljubavi", istaknuo je.
"Želio bih s ovog mjesta podsjetiti kako nisu vrijednosti u našem životu ono za što nismo spremni umirati! Hajdemo se ispitati! Lovro je bio spreman umrijeti za Boga. Što je s mojom spremnošću umrijeti?! Što je s mojom spremnošću umrijeti za čovjeka? To je učinio Isus Krist, Gospodin naš. Jesmo li mi, oni koji su u braku, spremni tako sijati svoj život da on padne u zemlju, da i tu trune, umire, ali kako već rekoh, ne da bi nestao, nego da bi života bilo; da bi ga izraslo u punini i to onoj Isusovoj punini koja se ostvarila u njegovoj pobjedi nad smrću", poručio je.
Na kraju homilije preč. Pavlaković je preporučio sve okupljene i cijelu Zagrebačku nadbiskupiju zagovoru svetog Lovre.
Sanja Benković-Marković, župna medijska suradnica