Proslavljeno proštenje Gospe Karmelske u Brezovici
Na proštenju Gospe Karmelske u Stepinčevu Karmelu u Brezovici u nedjelju 19. srpnja središnje misno slavlje predslavio je provincijal Hrvatske karmelske provincije sv. Josipa o. Srećko Rimac, OCD. Suslavio je župnik i dekan Svetonedeljskoga dekanata preč. Dubravko Škrlin Hren.
Na početku svete mise o. Rimac uveo je vjernike u blagdansko slavlje rekavši, među ostalim, da je Uskrs blagdan nad svim blagdanima, a Gospa Karmelska središnji blagdan karmelskoga reda.
Prvo čitanje pročitao je Luka Balaško, drugo Ivan Mrkonjić, a Evanđelje je navijestio preč. Dubravko Škrlin Hren.
U prigodnoj homiliji o. Rimac osvrnuo se na Majku Spasiteljevu, koja je najtješnje povezana s Kristom Gospodinom i uključena u djelo spasenja ljudskoga roda. Krist se utjelovio ne samo da otkupi ljude od posljedica grijeha nego da spasenje posreduje svakome čovjeku. Zato je on naš Otkupitelj i Spasitelj. Upravo zato da bi nas otkupio i spasio, Isus je uzeo naše ljudsko tijelo. Sve što Isus jest kao čovjek, ima od Marije. Marija je najuže povezana s djelom spasenja svoga Sina i s njime je nerazdjeljiva. To se može vidjeti tijekom cijele povijesti Crkve, istaknuo je propovjednik.
U nastavku homilije o. provincijal spomenuo je primjer dara škapulara koji je Marija dala generalu karmelskoga reda sv. Šimunu Stocku u vrijeme kada je postojala opasnost da karmelski red bude dokinut. Šimun Stock šest je godina činio tešku pokoru i usrdno se molio Isusovoj Majci. Godine 1251. Marija mu se ukazala držeći u rukama škapular, koji je stavila na njega kao poseban znak svoje zaštite reda i zalog da red neće propasti.
Potom je istaknuo kako su sveti škapular nosili crkveni i državni dostojanstvenici, milijuni vjernika te mnogi pape. Jedan od njih bio je i sv. Ivan Pavao II., koji je bolesnicima, za koje je još dok je bio u Krakovu organizirao prijem u Škapularsku bratovštinu, uputio ove riječi: „Nosite uvijek škapular. I ja ga uvijek nosim. Moja pobožnost prema svetom škapularu donijela mi je mnoge milosti.“
Nadalje je spomenuo riječi sv. pape Pija X.: „Tko god nosi škapular, po njemu je povezan s karmelskim redom.“ Veliki svetac i veliki Marijin štovatelj sv. Alfonz Marija de Liguori koji je umro u 18. stoljeću, pokopan je obučen u škapular. Tijekom postupka za njegovo proglašenje blaženim otvoren je njegov grob te je utvrđeno da se njegovo tijelo pretvorilo u prah, dok je škapular ostao potpuno netaknut. Ta se dragocjena relikvija danas čuva u samostanu sv. Alfonza u Rimu.
O. Rimac naveo je i druge primjere. Istaknuo je kako se isto čudo prilikom otvaranja groba dogodilo i sa sv. Ivanom Boscom te s roditeljima sv. Male Terezije Ljudevitom i Zélie Martin.
Po škapularu su se događala mnoga čudesa. Poznato je i da je brat sv. Ivana od Križa Francisco de Yepes, član karmelskoga trećeg reda, često viđao demone koji su ga pokušavali napastovati. Jednoga dana, dok je sa štovanjem ljubio škapular prije nego što ga je stavio na sebe, đavao mu se približio noseći zlatni lanac i rekao: „Uzmi i nosi ovaj zlatni lanac te baci daleko od nas taj predmet koji nam ne služi ni za što drugo nego da nas muči. I prestani toliko uvjeravati ljude da ga nose i štuju.“ Đavli su, kako je posvjedočio Francisco, priznali da ih najviše muče ime Isus, ime Marija i škapular.
Nadalje, o. provincijal naglasio je da je za Karmel najvažnije suobličiti se Mariji te da je najvažnije njezino unutarnje štovanje. Važna je potpuna posveta Mariji koja prožima cjelokupan duhovni život. Blagdan Gospe Karmelske karmelićani su duboko proživljavali ne samo kao vanjsku proslavu nego još više kao izraz svoga unutarnjeg odnosa prema Mariji.
Zaustavio se i na mislima karmelićanina Arnolda Bostiusa, koji je, među ostalim, rekao: „Ljubiti je, to je najveća krepost; biti ljubljen od Nje najveća je sreća. Trči brzo i teži krepostima kako bi nadoknadio izgubljeno vrijeme i dobit ćeš mnogostruku radost plodnog djelovanja. Postojano je prizivaj i približi se s povjerenjem prijestolju milosti; često pozdravi Onu koja je dostojna svake pohvale i koja više nego ti sam želi pomoći. Ona, kada je ljubljena, uvijek ljubi; no i onda kada nije ljubljena, ljubi još ustrajnije. Neka ti ne prođe dan, noć, putovanje, traženje, radost, napor ni odmor bez srdačnog spomena na Nju. Neka ti Ona uvijek stoji na pragu tvoga sjećanja… Ne udaljavaj se od tako dobre Majke i Sestre.“
Homiliju je zaključio mislima istoga karmelićanina, izrazivši želju da nas Marija preoblikuje u sebe, da naš život preobrazi po uzoru na svoj, da budemo vođeni njezinom rukom, pomagani njezinom pomoći, prosvijetljeni njezinom svjetlošću te da svoja srca napajamo na njezinim izvorima.
Na kraju misnoga slavlja preč. Dubravko Škrlin Hren zahvalio je o. provincijalu na predvođenju euharistijskog slavlja i navještaju Božje riječi. Zahvalio je i svim okupljenim vjernicima, zboru „Sv. Cecilija“ iz Vukovine te akademskom kiparu gospodinu Tomislavu Kršnjaviju, autoru kipa bl. Alojzija Stepinca na ulazu u Karmel.
Proštenje Gospe Karmelske započelo je jutarnjom svetom misom koju je predslavio vlč. Andrija Miličević, župnik u zagrebačkoj Novoj Vesi. Uz njega je suslavio o. Ivan Pleše, OCD. Misao vodilja homilije bila je „oaza života“. Među ostalim, propovjednik je istaknuo kako su oaza i pustinja slika našega duhovnog života, koji nije lagan. Upravo zato Gospodin nam daje trenutke u kojima nas podsjeća da se brine za nas. Naglasio je i da od Blažene Djevice Marije možemo učiti kako biti Isusovi učenici, kako živjeti izazovne trenutke svoga života i ostati u službi Crkve.
Zavjetnu svetu misu Župe Vukovina u 9 sati predslavio je župni vikar te župe vlč. Marko Šimundić. U homiliji, oslanjajući se na čitanja XVI. nedjelje kroz godinu, govorio je o postojanju zla u svijetu, odnosno o prispodobi o kukolju i pšenici. Istaknuo je kako zbog čovjekove slobode, najvećega dara koji je primio od Boga, u svijetu postoji zlo. Bog dopušta da zajedno rastu i pšenica i kukolj. Posebno je potaknuo vjernike da pogledaju u vlastito srce i prepoznaju kukolj u njemu te ga iskorijene. Misno slavlje svojim je pjevanjem uzveličao Ženski župni zbor iz Mraclina pod ravnanjem mo. Antuna Kotteka, a svetoj misi nazočio je i Turopoljski banderij, povijesna vojna postrojba Plemenite opčine turopoljske koja baštini tradiciju turopoljskih plemića.
Večernju svetu misu predslavio je vlč. Mario Dukić, a suslavili su vlč. Krunoslav Kolar, preč. Željko Nestić i vlč. Andrija Miličević. Misao vodilja homilije bilo je sveto poslanje utemeljeno na duhovnosti Karmela. Propovjednik je istaknuo kako nas Karmel uči da se svetost ne rađa iz osjećaja, nego da raste u tišini, predanosti i vjernosti. Na kraju je potaknuo vjernike da svojim životom budu snažan navještaj kako je jedino Bog dovoljan.
Za svetkovinu i proštenje Gospe Karmelske sestre karmelićanke i štovatelji Majke Božje Karmelske pripravljali su se devetnicom, trodnevnicom, svetim misama i sakramentom pomirenja, koji su tih dana primili brojni hodočasnici, te obredom primanja Gospina škapulara.
Prvo čitanje pročitao je Luka Balaško, drugo Ivan Mrkonjić, a Evanđelje je navijestio preč. Dubravko Škrlin Hren.
U prigodnoj homiliji o. Rimac osvrnuo se na Majku Spasiteljevu, koja je najtješnje povezana s Kristom Gospodinom i uključena u djelo spasenja ljudskoga roda. Krist se utjelovio ne samo da otkupi ljude od posljedica grijeha nego da spasenje posreduje svakome čovjeku. Zato je on naš Otkupitelj i Spasitelj. Upravo zato da bi nas otkupio i spasio, Isus je uzeo naše ljudsko tijelo. Sve što Isus jest kao čovjek, ima od Marije. Marija je najuže povezana s djelom spasenja svoga Sina i s njime je nerazdjeljiva. To se može vidjeti tijekom cijele povijesti Crkve, istaknuo je propovjednik.
U nastavku homilije o. provincijal spomenuo je primjer dara škapulara koji je Marija dala generalu karmelskoga reda sv. Šimunu Stocku u vrijeme kada je postojala opasnost da karmelski red bude dokinut. Šimun Stock šest je godina činio tešku pokoru i usrdno se molio Isusovoj Majci. Godine 1251. Marija mu se ukazala držeći u rukama škapular, koji je stavila na njega kao poseban znak svoje zaštite reda i zalog da red neće propasti.
Potom je istaknuo kako su sveti škapular nosili crkveni i državni dostojanstvenici, milijuni vjernika te mnogi pape. Jedan od njih bio je i sv. Ivan Pavao II., koji je bolesnicima, za koje je još dok je bio u Krakovu organizirao prijem u Škapularsku bratovštinu, uputio ove riječi: „Nosite uvijek škapular. I ja ga uvijek nosim. Moja pobožnost prema svetom škapularu donijela mi je mnoge milosti.“
Nadalje je spomenuo riječi sv. pape Pija X.: „Tko god nosi škapular, po njemu je povezan s karmelskim redom.“ Veliki svetac i veliki Marijin štovatelj sv. Alfonz Marija de Liguori koji je umro u 18. stoljeću, pokopan je obučen u škapular. Tijekom postupka za njegovo proglašenje blaženim otvoren je njegov grob te je utvrđeno da se njegovo tijelo pretvorilo u prah, dok je škapular ostao potpuno netaknut. Ta se dragocjena relikvija danas čuva u samostanu sv. Alfonza u Rimu.
O. Rimac naveo je i druge primjere. Istaknuo je kako se isto čudo prilikom otvaranja groba dogodilo i sa sv. Ivanom Boscom te s roditeljima sv. Male Terezije Ljudevitom i Zélie Martin.
Po škapularu su se događala mnoga čudesa. Poznato je i da je brat sv. Ivana od Križa Francisco de Yepes, član karmelskoga trećeg reda, često viđao demone koji su ga pokušavali napastovati. Jednoga dana, dok je sa štovanjem ljubio škapular prije nego što ga je stavio na sebe, đavao mu se približio noseći zlatni lanac i rekao: „Uzmi i nosi ovaj zlatni lanac te baci daleko od nas taj predmet koji nam ne služi ni za što drugo nego da nas muči. I prestani toliko uvjeravati ljude da ga nose i štuju.“ Đavli su, kako je posvjedočio Francisco, priznali da ih najviše muče ime Isus, ime Marija i škapular.
Nadalje, o. provincijal naglasio je da je za Karmel najvažnije suobličiti se Mariji te da je najvažnije njezino unutarnje štovanje. Važna je potpuna posveta Mariji koja prožima cjelokupan duhovni život. Blagdan Gospe Karmelske karmelićani su duboko proživljavali ne samo kao vanjsku proslavu nego još više kao izraz svoga unutarnjeg odnosa prema Mariji.
Zaustavio se i na mislima karmelićanina Arnolda Bostiusa, koji je, među ostalim, rekao: „Ljubiti je, to je najveća krepost; biti ljubljen od Nje najveća je sreća. Trči brzo i teži krepostima kako bi nadoknadio izgubljeno vrijeme i dobit ćeš mnogostruku radost plodnog djelovanja. Postojano je prizivaj i približi se s povjerenjem prijestolju milosti; često pozdravi Onu koja je dostojna svake pohvale i koja više nego ti sam želi pomoći. Ona, kada je ljubljena, uvijek ljubi; no i onda kada nije ljubljena, ljubi još ustrajnije. Neka ti ne prođe dan, noć, putovanje, traženje, radost, napor ni odmor bez srdačnog spomena na Nju. Neka ti Ona uvijek stoji na pragu tvoga sjećanja… Ne udaljavaj se od tako dobre Majke i Sestre.“
Homiliju je zaključio mislima istoga karmelićanina, izrazivši želju da nas Marija preoblikuje u sebe, da naš život preobrazi po uzoru na svoj, da budemo vođeni njezinom rukom, pomagani njezinom pomoći, prosvijetljeni njezinom svjetlošću te da svoja srca napajamo na njezinim izvorima.
Na kraju misnoga slavlja preč. Dubravko Škrlin Hren zahvalio je o. provincijalu na predvođenju euharistijskog slavlja i navještaju Božje riječi. Zahvalio je i svim okupljenim vjernicima, zboru „Sv. Cecilija“ iz Vukovine te akademskom kiparu gospodinu Tomislavu Kršnjaviju, autoru kipa bl. Alojzija Stepinca na ulazu u Karmel.
Proštenje Gospe Karmelske započelo je jutarnjom svetom misom koju je predslavio vlč. Andrija Miličević, župnik u zagrebačkoj Novoj Vesi. Uz njega je suslavio o. Ivan Pleše, OCD. Misao vodilja homilije bila je „oaza života“. Među ostalim, propovjednik je istaknuo kako su oaza i pustinja slika našega duhovnog života, koji nije lagan. Upravo zato Gospodin nam daje trenutke u kojima nas podsjeća da se brine za nas. Naglasio je i da od Blažene Djevice Marije možemo učiti kako biti Isusovi učenici, kako živjeti izazovne trenutke svoga života i ostati u službi Crkve.
Zavjetnu svetu misu Župe Vukovina u 9 sati predslavio je župni vikar te župe vlč. Marko Šimundić. U homiliji, oslanjajući se na čitanja XVI. nedjelje kroz godinu, govorio je o postojanju zla u svijetu, odnosno o prispodobi o kukolju i pšenici. Istaknuo je kako zbog čovjekove slobode, najvećega dara koji je primio od Boga, u svijetu postoji zlo. Bog dopušta da zajedno rastu i pšenica i kukolj. Posebno je potaknuo vjernike da pogledaju u vlastito srce i prepoznaju kukolj u njemu te ga iskorijene. Misno slavlje svojim je pjevanjem uzveličao Ženski župni zbor iz Mraclina pod ravnanjem mo. Antuna Kotteka, a svetoj misi nazočio je i Turopoljski banderij, povijesna vojna postrojba Plemenite opčine turopoljske koja baštini tradiciju turopoljskih plemića.
Večernju svetu misu predslavio je vlč. Mario Dukić, a suslavili su vlč. Krunoslav Kolar, preč. Željko Nestić i vlč. Andrija Miličević. Misao vodilja homilije bilo je sveto poslanje utemeljeno na duhovnosti Karmela. Propovjednik je istaknuo kako nas Karmel uči da se svetost ne rađa iz osjećaja, nego da raste u tišini, predanosti i vjernosti. Na kraju je potaknuo vjernike da svojim životom budu snažan navještaj kako je jedino Bog dovoljan.
Za svetkovinu i proštenje Gospe Karmelske sestre karmelićanke i štovatelji Majke Božje Karmelske pripravljali su se devetnicom, trodnevnicom, svetim misama i sakramentom pomirenja, koji su tih dana primili brojni hodočasnici, te obredom primanja Gospina škapulara.
Karmel Brezovica