Održani Dani biskupa Valentina Pozaića u organizaciji HKLD-a
U Dvorani sv. Jakova pastoralnog centra Hrvatskoga nacionalnog svetišta Majke Božje Bistričke u Mariji Bistrici održan je u subotu 16. svibnja 2026. godine Međunarodni simpozij o prizivu savjesti u organizaciji Hrvatskoga katoličkog liječničkog društva (HKLD) i Europske federacije katoličkih liječničkih društava (FEAMC) povodom Međunarodnog dana priziva savjesti koji se obilježava 15. svibnja. Simpozij je održan u sklopu manifestacije Dani biskupa Valentina Pozaića, koja se ove godine održava po prvi puta u sjećanje na blagopokojnog mons. dr. Valentina Pozaića, pomoćnog zagrebačkog biskupa, suosnivača i prvog duhovnog asistenta HKLD-a koji je preminuo 15. svibnja 2023. godine, upravo na Dan priziva savjesti. Biskup Pozaić podržavao je i promicao pravo zdravstvenih djelatnika na priziv savjesti, a često je pisao i izlagao o toj temi, uz brojne druge teme iz područja bioetike, zbog čega je Upravni odbor HKLD-a odlučio ove godine pokrenuti stručno, znanstveno i duhovno događanje kojim bi se članovi HKLD-a, ali i šira zajednica, svake godine o obljetnici smrti biskupa Pozaića i Međunarodnog dana priziva savjesti okupili i raspravljali o bioetičkim temama koje su bile predmet znanstvenog interesa biskupa Pozaića.
Ovogodišnji Dani biskupa Valentina Pozaića započeli su svečanim misnim slavljem u bazilici Majke Božje Bistričke koje je predvodio mons. Vlado Razum, pomoćni biskup zagrebački, u koncelebraciji s prof. dr. don Ivanom Bodrožićem, duhovnim asistentom HKLD-a i drugim svećenicima.
Drugog dana, u subotu 16. svibnja, članovi HKLD-a s gostima i prijateljima okupili su se u Dvorani sv. Jakova u Mariji Bistrici, gdje je održan Međunarodni simpozij o prizivu savjesti sa šest predavanja i dva okrugla stola.
Simpozij je otvorio izv. prof. dr. sc. Rok Čivljak, predsjednik HKLD-a i FEAMC-a, izlaganjem na temu „Biskup Valentin Pozaić: trajna moralna i duhovna inspiracija zdravstvenim djelatnicima“. Prof. Čivljak je prikazao životni put biskupa Pozaića, od bezbrižnog dječaka rođenog 1945. godine u Selnici, župa Marija Bistrica, do umirovljenja kao pomoćnoga biskupa Zagrebačke nadbiskupije. Kao znanstvenik, Pozaić je bio jedan od avangardnih autora koji se sustavno bavio brojnim bioetičkim temama, od ekologije i braka, preko homoseksualnosti i ovisnosti o drogama, do straha od smrti, eutanazije i genske terapije. Među prvima je pastoralno skrbio za osobe zaražene HIV-om u Klinici za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević“ u Zagrebu, razbijajući društvene zablude i predrasude, ali naglašavajući važnost prevencije temeljene na etičkom pristupu, odgovornom ponašanju i promicanju vrijednosti života. U djelu „Čuvari života: radosti i tjeskobe djelatnika u zdravstvu“ Pozaić je zdravstvene djelatnike nazvao „čuvarima ljudskog života“, citirajući encikliku Ivana Pavla II. Evangelium Vitae, ističući važnost zaštite ljudskog života od začeća do naravne smrti, kao i važnosti poštivanja prava zdravstvenih djelatnika na priziv savjesti kao važnom sastavnicom integriteta katoličkog liječnika. Zaštitu ljudskog života ugradio je i u svoje biskupsko geslo „Život biraj! - Elige vitam!“ kao oporučne poruke zdravstvenim djelatnicima s kojima se godinama družio i o kojima je duhovno skrbio kao duhovni asistent Hrvatskoga katoličkog liječničkog društva (1991. - 2018.) i Europske federacije katoličkih liječničkih društava (1996. - 2018.). Biskup Valentin Pozaić bio je moralna i duhovna inspiracija mnogim zdravstvenim djelatnicima, a kroz svoj očinski model dušobrižništva ostavio je dubok trag u katoličkom liječništvu i dušobrižništvu u zdravstvu.
Izlaganje na temu „Priziv savjesti u svjetlu naravnoga zakona i kršćanske antropologije“ održao je prof. dr. sc. Ivan Bodrožić, dekan Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu i duhovnik HKLD-a. Istaknuo je kako se danas vrši pritisak na zakonodavce da ozakone takav ‘priziv savjesti’ prema kojemu bi se dalo za pravo da savjest bude autonomna od naravnog i od Božjeg zakona, to jest da bude savjest pojedinca koja se poziva na vlastitu autonomiju. Govoriti o savjesti, međutim, ne možemo ako ne postoji objektivni moralni zakon, kako na naravnoj razini, tako isto i onaj objavljeni. U odnosu na prirodno objektivno ćudoređe, kršćanska antropologija ne ispovijeda samo postojanje objektivnog reda vrijednosti, nego se također poziva na stvoritelja takvoga reda, živoga Boga koji je autor i darovatelj savjesti te najveći autoritet prema kojem se savjest treba ravnati. Tek u svjetlu objektivnog moralnog zakona koji je spoznatljivi i univerzalan (svima prihvatljiv), može se oblikovati savjest koja je kadra napraviti priziv sukladno objektivnim vrijednostima, zaključio je Bodrožić.
Uslijedilo je izlaganje u kojem su prof. dr. sc. Jozef Glasa i prof. dr. sc. Helena Glasová s Medicinskog sveučilišta u Bratislavi prikazali slovačko iskustvo priziva savjesti u zdravstvu. Potpisivanjem (2000.) i ratifikacijom (2001.) Temeljnog ugovora između Republike Slovačke i Svete Stolice predviđeno je bilo i uređenje zakonodavstva o prizivu savjesti u Slovačkoj. No, iako slovačko zakonodavstvo uglavnom priznaje i štiti to pravo, osobito u medicini i zdravstvu, praksa u stvarnom životu često je drugačija pa se osobe koje se pozivaju na priziv savjesti nerijetko nalaze u nepovoljnom položaju ili su izložene diskriminaciji, što je bilo potkrijepljeno i s nekoliko primjera.
Prof. dr. sc. Aleksandra Korać Graovac s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu obuhvatila je pravno uređenje priziva savjesti na međunarodnoj i nacionalnoj razini, kao i područje primjene, dosege prava na priziv savjesti te odnos s drugim pravima u zakonodavstvu. Pravni izvori koji omogućuju priziv savjesti u zdravstvu uključuju Ustav RH, Opću deklaraciju o ljudskim pravima UN-a, Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, Povelju Europske unije te Rezoluciju o prizivu savjesti Vijeća Europe, kao i hrvatski Zakon o liječništvu, Zakon o sestrinstvu, Zakon o dentalnoj medicini, Zakon o medicinski pomognutoj oplodnji te Etički kodeks primalja. Prikazala je i primjere i pokušaje ograničenja prava na priziv savjesti te pokušaje relativizacije toga prava, kao npr. u Izvješću o stanju u pogledu seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava u EU u kontekstu zdravlja žena, ali i doprinos biskupa Pozaića u borbi za bolje uređenje hrvatskog zakonodavnog okvira o pitanjima života i priziva savjesti.
Zanimljivo je bilo izlaganje prof. dr. sc. Bogdana Chazana, predstavnika međunarodne organizacije MaterCare International i Poljskog društva katoličkih liječnika, koji je iznio svoje iskustvo pokušaja oživotvorenja institucionalnog priziva savjesti dok je bio ravnatelj Sveučilišne ginekološke klinike u Varšavi. Kako je mogućnost pozivanja pojedinca na priziv savjesti temeljno ljudsko pravo, pravna zaštita trebala bi obuhvaćati i slobodu institucije da čini isto. Bolnice, kao institucije, mogu imati vlastiti idejni identitet i poslanje izražene kroz statut, institucionalni profil, pokroviteljstvo i način djelovanja. Ne postoje značajne prepreke koje bi onemogućavale javnim vlastima organizirati zdravstveni sustav tako da se istodobno pacijentima zajamči pristup zakonom dopuštenim zdravstvenim uslugama, a javnim bolnicama omogući primjena institucionalnog priziva savjesti. No, vlastitim primjerom diskriminacije i progona kao zagovornika zaštite života, zbog čega je izgubio ravnateljsko i radno mjesto, ukazao je na potrebu sustavnije borbe za prava zdravstvenih radnika koji zagovaraju život i druga kršćanska etička načela.
Na Simpoziju se nije razmatralo samo pitanje priziva savjesti u zdravstvu. Naime, dr. sc. Lucija Murgić, spec. obiteljske medicine i predsjednica Roditeljskoga instituta za odgoj i obrazovanje, progovorila je o sintagmi ‘priziva savjesti’ unutar konteksta odgoja i obrazovanja djece jer i na tom području ima etički izazovnih situacija. Tu se ne radi toliko o možebitnoj potrebi priziva savjesti nastavnika, jer teme i način rada u školi redovito to ne zahtijevaju, već o stavu koji nastavnik njeguje i prenosi svojim učenicima, ali i kolegama u zbornici. Naime, moralne vrijednosti predstavljaju temelj odgoja i obrazovanja, a njih se prenosi vlastitim primjerom, pristupom i jasnim stavovima. Pozitivan, konstruktivan i antropološki ispravan pristup koji se temelji na mudrosti, jasnoći i ljubavi primjer je ispravnog postupanja u odgoju i obrazovanju djece, istaknula je dr. Murgić.
U drugom dijelu Simpozija uslijedila su dva okrugla stola u kojem je sudjelovalo više sudionika. Prvi okrugli stol održan je o temi na temu „Priziv savjesti u ljekarništvu“, a u njemu su sudjelovali Jasna Ćurić, mag. pharm. (Ljekarne Caritas), Andrea Koščec, mag. pharm. i fitoaromaterapeut (tajnica HKLD-a), Luka Tripalo, mag. pharm. (djelatnik Glasa Koncila) te Ana Marija Sačarić, spec. kliničke farmacije (predstavnica Hrvatske ljekarničke komore). Na ovom okruglom stolu raspravljalo se o prizivu savjesti koji je kao etički pojam reguliran Kodeksom ljekarničke etike i deontologije, kao i o pravu ljekarnika na priziv savjesti te načinu njegova provođenja u ljekarništvu. Priziv savjesti u ljekarništvu zajamčen je mnogim međunarodnim pravnim izvorima te je prikazano kako se on provodi u Hrvatskoj i u svijetu, a kako je regulaciju priziva savjesti u ljekarničkoj praksi potrebno i moguće poboljšati.
Na drugom okruglom stolu „Priziv savjesti u sestrinstvu“ raspravljalo se o veoma aktualnoj temi u hrvatskom društvu, a na njemu su sudjelovali Slavica Janković (predsjednica Hrvatskoga katoličkog društva medicinskih sestara i tehničara), doc. dr. sc. Ivica Matić (dekan Fakulteta zdravstvenih studija s Hrvatskoga katoličkog sveučilišta) i Marijana Sabolić (primalja iz Klinike za ženske bolesti i porode KBC-a Zagreb). Sudionici okruglog stola istaknuli su da priziv savjesti u sestrinstvu predstavlja važno etičko i pravno pitanje u svakodnevnom radu medicinskih sestara i tehničara te primalja, a njegovo uređenje u zakonodavnom i profesionalnom okviru ostavlja prostor za stalno poboljšanje. Poseban naglasak u raspravi stavljen je na dosadašnja zalaganja za normativno uređenje priziva savjesti u sestrinskoj i primaljskoj profesiji te na analizu postignutog napretka i postojećih prepreka. Uz teorijski okvir, rasprava je uključila i konkretne primjere iz kliničke prakse koji ilustriraju izazove s kojima se medicinske sestre svakodnevno suočavaju, s ciljem poticanja stručnog dijaloga koji može doprinijeti boljem razumijevanju ovog važnog profesionalnog prava u sestrinstvu.
U zaključnoj raspravi istaknuto je kako je biskup Pozaić zaslužan za to što je godinama podržavao inicijativu Sekcije farmaceuta i medicinskih biokemičara HKLD-a da se Međunarodni dan priziva savjesti 15. svibnja svake godine u HKLD-u obilježava nekim prigodnim programom (predavanjem, okruglim stolom ili simpozijem), što je ove godine preraslo u Dane biskupa Valentina Pozaića.
Po završetku sudionici Simpozija okupili su se u kapeli sv. Petra u kojoj je don Ivan Bodrožić slavio misu za biskupa Pozaića i sve preminule članove HKLD-a. Liturgijsko pjevanje predvodili su članovi Sekcije mladih HKLD-a, a misna čitanja na poljskom i slovačkom jeziku pročitali su prof. dr. sc. Bogdan Chazan i prof. dr. sc. Jozef Glasa.
Nakon mise, svi nazočni uputili su se sa svijećama prema bistričkoj Kalvariji, gdje su molili pobožnost križnoga puta, koji je predvodio i za tu prigodu sastavio duhovnik HKLD-a prof. dr. sc. Ivan Bodrožić, uključivši u tekst i molitvu svake postaje razmatranje o savjesti i prizivu savjesti.
Dani biskupa Valentina Pozaića završili su u nedjelju 17. svibnja misnom slavljem u Crkvi na otvorenom bl. Alojzija Stepinca koju je predvodio prof. dr. don Ivan Bodrožić, duhovnik HKLD-a. U liturgijskim čitanjima i molitvi vjernika sudjelovali su predsjednik HKLD-a prof. dr. sc. Rok Čivljak i članovi Sekcije mladih HKLD-a, a liturgijsko pjevanje uveličali članovi Župnog zbora. Na kraju misnog slavlja okupljene članove HKLD-a, kao i sve vjernike i hodočasnike, pozdravio je rektor Svetišta preč. Tomica Šestak koji im je zahvalio na dolasku i zajedništvu. Ovim događajem članovi HKLD-a ujedno su obilježili 35. obljetnicu osnivanja HKLD-a uz molitve upućene Majci Božjoj Bistričkoj da ih prati u daljnjem radu i djelovanju.
Drugog dana, u subotu 16. svibnja, članovi HKLD-a s gostima i prijateljima okupili su se u Dvorani sv. Jakova u Mariji Bistrici, gdje je održan Međunarodni simpozij o prizivu savjesti sa šest predavanja i dva okrugla stola.
Simpozij je otvorio izv. prof. dr. sc. Rok Čivljak, predsjednik HKLD-a i FEAMC-a, izlaganjem na temu „Biskup Valentin Pozaić: trajna moralna i duhovna inspiracija zdravstvenim djelatnicima“. Prof. Čivljak je prikazao životni put biskupa Pozaića, od bezbrižnog dječaka rođenog 1945. godine u Selnici, župa Marija Bistrica, do umirovljenja kao pomoćnoga biskupa Zagrebačke nadbiskupije. Kao znanstvenik, Pozaić je bio jedan od avangardnih autora koji se sustavno bavio brojnim bioetičkim temama, od ekologije i braka, preko homoseksualnosti i ovisnosti o drogama, do straha od smrti, eutanazije i genske terapije. Među prvima je pastoralno skrbio za osobe zaražene HIV-om u Klinici za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević“ u Zagrebu, razbijajući društvene zablude i predrasude, ali naglašavajući važnost prevencije temeljene na etičkom pristupu, odgovornom ponašanju i promicanju vrijednosti života. U djelu „Čuvari života: radosti i tjeskobe djelatnika u zdravstvu“ Pozaić je zdravstvene djelatnike nazvao „čuvarima ljudskog života“, citirajući encikliku Ivana Pavla II. Evangelium Vitae, ističući važnost zaštite ljudskog života od začeća do naravne smrti, kao i važnosti poštivanja prava zdravstvenih djelatnika na priziv savjesti kao važnom sastavnicom integriteta katoličkog liječnika. Zaštitu ljudskog života ugradio je i u svoje biskupsko geslo „Život biraj! - Elige vitam!“ kao oporučne poruke zdravstvenim djelatnicima s kojima se godinama družio i o kojima je duhovno skrbio kao duhovni asistent Hrvatskoga katoličkog liječničkog društva (1991. - 2018.) i Europske federacije katoličkih liječničkih društava (1996. - 2018.). Biskup Valentin Pozaić bio je moralna i duhovna inspiracija mnogim zdravstvenim djelatnicima, a kroz svoj očinski model dušobrižništva ostavio je dubok trag u katoličkom liječništvu i dušobrižništvu u zdravstvu.
Izlaganje na temu „Priziv savjesti u svjetlu naravnoga zakona i kršćanske antropologije“ održao je prof. dr. sc. Ivan Bodrožić, dekan Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu i duhovnik HKLD-a. Istaknuo je kako se danas vrši pritisak na zakonodavce da ozakone takav ‘priziv savjesti’ prema kojemu bi se dalo za pravo da savjest bude autonomna od naravnog i od Božjeg zakona, to jest da bude savjest pojedinca koja se poziva na vlastitu autonomiju. Govoriti o savjesti, međutim, ne možemo ako ne postoji objektivni moralni zakon, kako na naravnoj razini, tako isto i onaj objavljeni. U odnosu na prirodno objektivno ćudoređe, kršćanska antropologija ne ispovijeda samo postojanje objektivnog reda vrijednosti, nego se također poziva na stvoritelja takvoga reda, živoga Boga koji je autor i darovatelj savjesti te najveći autoritet prema kojem se savjest treba ravnati. Tek u svjetlu objektivnog moralnog zakona koji je spoznatljivi i univerzalan (svima prihvatljiv), može se oblikovati savjest koja je kadra napraviti priziv sukladno objektivnim vrijednostima, zaključio je Bodrožić.
Uslijedilo je izlaganje u kojem su prof. dr. sc. Jozef Glasa i prof. dr. sc. Helena Glasová s Medicinskog sveučilišta u Bratislavi prikazali slovačko iskustvo priziva savjesti u zdravstvu. Potpisivanjem (2000.) i ratifikacijom (2001.) Temeljnog ugovora između Republike Slovačke i Svete Stolice predviđeno je bilo i uređenje zakonodavstva o prizivu savjesti u Slovačkoj. No, iako slovačko zakonodavstvo uglavnom priznaje i štiti to pravo, osobito u medicini i zdravstvu, praksa u stvarnom životu često je drugačija pa se osobe koje se pozivaju na priziv savjesti nerijetko nalaze u nepovoljnom položaju ili su izložene diskriminaciji, što je bilo potkrijepljeno i s nekoliko primjera.
Prof. dr. sc. Aleksandra Korać Graovac s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu obuhvatila je pravno uređenje priziva savjesti na međunarodnoj i nacionalnoj razini, kao i područje primjene, dosege prava na priziv savjesti te odnos s drugim pravima u zakonodavstvu. Pravni izvori koji omogućuju priziv savjesti u zdravstvu uključuju Ustav RH, Opću deklaraciju o ljudskim pravima UN-a, Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, Povelju Europske unije te Rezoluciju o prizivu savjesti Vijeća Europe, kao i hrvatski Zakon o liječništvu, Zakon o sestrinstvu, Zakon o dentalnoj medicini, Zakon o medicinski pomognutoj oplodnji te Etički kodeks primalja. Prikazala je i primjere i pokušaje ograničenja prava na priziv savjesti te pokušaje relativizacije toga prava, kao npr. u Izvješću o stanju u pogledu seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava u EU u kontekstu zdravlja žena, ali i doprinos biskupa Pozaića u borbi za bolje uređenje hrvatskog zakonodavnog okvira o pitanjima života i priziva savjesti.
Zanimljivo je bilo izlaganje prof. dr. sc. Bogdana Chazana, predstavnika međunarodne organizacije MaterCare International i Poljskog društva katoličkih liječnika, koji je iznio svoje iskustvo pokušaja oživotvorenja institucionalnog priziva savjesti dok je bio ravnatelj Sveučilišne ginekološke klinike u Varšavi. Kako je mogućnost pozivanja pojedinca na priziv savjesti temeljno ljudsko pravo, pravna zaštita trebala bi obuhvaćati i slobodu institucije da čini isto. Bolnice, kao institucije, mogu imati vlastiti idejni identitet i poslanje izražene kroz statut, institucionalni profil, pokroviteljstvo i način djelovanja. Ne postoje značajne prepreke koje bi onemogućavale javnim vlastima organizirati zdravstveni sustav tako da se istodobno pacijentima zajamči pristup zakonom dopuštenim zdravstvenim uslugama, a javnim bolnicama omogući primjena institucionalnog priziva savjesti. No, vlastitim primjerom diskriminacije i progona kao zagovornika zaštite života, zbog čega je izgubio ravnateljsko i radno mjesto, ukazao je na potrebu sustavnije borbe za prava zdravstvenih radnika koji zagovaraju život i druga kršćanska etička načela.
Na Simpoziju se nije razmatralo samo pitanje priziva savjesti u zdravstvu. Naime, dr. sc. Lucija Murgić, spec. obiteljske medicine i predsjednica Roditeljskoga instituta za odgoj i obrazovanje, progovorila je o sintagmi ‘priziva savjesti’ unutar konteksta odgoja i obrazovanja djece jer i na tom području ima etički izazovnih situacija. Tu se ne radi toliko o možebitnoj potrebi priziva savjesti nastavnika, jer teme i način rada u školi redovito to ne zahtijevaju, već o stavu koji nastavnik njeguje i prenosi svojim učenicima, ali i kolegama u zbornici. Naime, moralne vrijednosti predstavljaju temelj odgoja i obrazovanja, a njih se prenosi vlastitim primjerom, pristupom i jasnim stavovima. Pozitivan, konstruktivan i antropološki ispravan pristup koji se temelji na mudrosti, jasnoći i ljubavi primjer je ispravnog postupanja u odgoju i obrazovanju djece, istaknula je dr. Murgić.
U drugom dijelu Simpozija uslijedila su dva okrugla stola u kojem je sudjelovalo više sudionika. Prvi okrugli stol održan je o temi na temu „Priziv savjesti u ljekarništvu“, a u njemu su sudjelovali Jasna Ćurić, mag. pharm. (Ljekarne Caritas), Andrea Koščec, mag. pharm. i fitoaromaterapeut (tajnica HKLD-a), Luka Tripalo, mag. pharm. (djelatnik Glasa Koncila) te Ana Marija Sačarić, spec. kliničke farmacije (predstavnica Hrvatske ljekarničke komore). Na ovom okruglom stolu raspravljalo se o prizivu savjesti koji je kao etički pojam reguliran Kodeksom ljekarničke etike i deontologije, kao i o pravu ljekarnika na priziv savjesti te načinu njegova provođenja u ljekarništvu. Priziv savjesti u ljekarništvu zajamčen je mnogim međunarodnim pravnim izvorima te je prikazano kako se on provodi u Hrvatskoj i u svijetu, a kako je regulaciju priziva savjesti u ljekarničkoj praksi potrebno i moguće poboljšati.
Na drugom okruglom stolu „Priziv savjesti u sestrinstvu“ raspravljalo se o veoma aktualnoj temi u hrvatskom društvu, a na njemu su sudjelovali Slavica Janković (predsjednica Hrvatskoga katoličkog društva medicinskih sestara i tehničara), doc. dr. sc. Ivica Matić (dekan Fakulteta zdravstvenih studija s Hrvatskoga katoličkog sveučilišta) i Marijana Sabolić (primalja iz Klinike za ženske bolesti i porode KBC-a Zagreb). Sudionici okruglog stola istaknuli su da priziv savjesti u sestrinstvu predstavlja važno etičko i pravno pitanje u svakodnevnom radu medicinskih sestara i tehničara te primalja, a njegovo uređenje u zakonodavnom i profesionalnom okviru ostavlja prostor za stalno poboljšanje. Poseban naglasak u raspravi stavljen je na dosadašnja zalaganja za normativno uređenje priziva savjesti u sestrinskoj i primaljskoj profesiji te na analizu postignutog napretka i postojećih prepreka. Uz teorijski okvir, rasprava je uključila i konkretne primjere iz kliničke prakse koji ilustriraju izazove s kojima se medicinske sestre svakodnevno suočavaju, s ciljem poticanja stručnog dijaloga koji može doprinijeti boljem razumijevanju ovog važnog profesionalnog prava u sestrinstvu.
U zaključnoj raspravi istaknuto je kako je biskup Pozaić zaslužan za to što je godinama podržavao inicijativu Sekcije farmaceuta i medicinskih biokemičara HKLD-a da se Međunarodni dan priziva savjesti 15. svibnja svake godine u HKLD-u obilježava nekim prigodnim programom (predavanjem, okruglim stolom ili simpozijem), što je ove godine preraslo u Dane biskupa Valentina Pozaića.
Po završetku sudionici Simpozija okupili su se u kapeli sv. Petra u kojoj je don Ivan Bodrožić slavio misu za biskupa Pozaića i sve preminule članove HKLD-a. Liturgijsko pjevanje predvodili su članovi Sekcije mladih HKLD-a, a misna čitanja na poljskom i slovačkom jeziku pročitali su prof. dr. sc. Bogdan Chazan i prof. dr. sc. Jozef Glasa.
Nakon mise, svi nazočni uputili su se sa svijećama prema bistričkoj Kalvariji, gdje su molili pobožnost križnoga puta, koji je predvodio i za tu prigodu sastavio duhovnik HKLD-a prof. dr. sc. Ivan Bodrožić, uključivši u tekst i molitvu svake postaje razmatranje o savjesti i prizivu savjesti.
Dani biskupa Valentina Pozaića završili su u nedjelju 17. svibnja misnom slavljem u Crkvi na otvorenom bl. Alojzija Stepinca koju je predvodio prof. dr. don Ivan Bodrožić, duhovnik HKLD-a. U liturgijskim čitanjima i molitvi vjernika sudjelovali su predsjednik HKLD-a prof. dr. sc. Rok Čivljak i članovi Sekcije mladih HKLD-a, a liturgijsko pjevanje uveličali članovi Župnog zbora. Na kraju misnog slavlja okupljene članove HKLD-a, kao i sve vjernike i hodočasnike, pozdravio je rektor Svetišta preč. Tomica Šestak koji im je zahvalio na dolasku i zajedništvu. Ovim događajem članovi HKLD-a ujedno su obilježili 35. obljetnicu osnivanja HKLD-a uz molitve upućene Majci Božjoj Bistričkoj da ih prati u daljnjem radu i djelovanju.
Andrea Koščec,
tajnica HKLD-a