Proslavljena misa zahvalnica za maturante Velike Gorice
Misa zahvalnica za maturante Velike Gorice slavljena je u utorak 12. svibnja u župnoj crkvi Župe Navještenja Blažene Djevice Marije. Misu je predvodio vlč. Toni Potrebić, odgojitelj u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu u Zagrebu. Suslavio je župnik i dekan Velikogoričko-odranskog dekanata preč. Norbert Ivan Koprivec.
Maturanti iz četiriju gradskih škola - Gimnazije, Ekonomske škole, Strukovne škole i Zrakoplovne tehničke škole Rudilfa Perešina, uz ravnatelje, razrednike, profesore i roditelje, molitvom su zahvalili za znanja koja su stekli tijekom srednjoškolskog obrazovanja i molili za uspješan završetak istog, za uspješno polaganje državne mature i za snagu Duha Svetoga u njihovim daljnjim životnim putevima.
U propovijedi se vlč. Potrebić osvrnuo na jedno pitanje koje se često čuje pred maturu i izaziva frustraciju i strah. "U evanđelju smo čuli slično pitanje. Isus je na posljednjoj večeri sa svojim učenicima rekao: Sada odlazim k onome koji me posla i nitko me od vas ne pita Kamo ideš? Zašto nitko nije pitao Isusa kamo ide? Učenici su bili tužni. Pripremao se jedan rastanak. U prijelaznim trenucima možemo osjećati tugu i žalost. Usmjereni smo na sebe. Mađutim Isus preobražava žalost u nadu. Kaže da mora otići jer će na taj način pokazati drugi način prisutnosti. To je prisutnost Duha Svetoga koji se naziva Brenitelj, odnosno Tješitelj. Duh Sveti je ona sila u nama koja nas otvara za odnose s drugima. To je ona sila koja nam pokazuje da smo stvoreni za nebo, za velike stvari, za odnose", rekao je vlč. Potrebić.
Istaknuvši kako osim znanja maturanti iz srednje škole nose i nadu jer se otvara jedno novo poglavlje života. "Maturant je onaj koji sazrijeva, koji još nije do kraja zreo. Čitav život smo maturanti jer čitav život sazrijevamo. Sveti Carlo Acutis je spomenuo da se svi rađamo kao originali, ali nažalost mnogi umiru kao fotokopije. Stvoreni smo za nebo. U sebi nosimo neizmjerne potencijale. Čitav život rastemo u ljubavi prema Bogu i ljudima da bismo osjetili već ovdje na zemlji predokus neba za koje smo stvoreni. Neki put se uspoređujemo s drugima pa ostajemo neostvareni. Na današnji dan Crkva slavi sv. Leopolda Bogdana Mandića. Bio je visok samo 135 cm. Čitav je život proveo ispovijedajući. Od svoje je malenosti učinio veličanstvena djela", zaključio je propovijed vlč. Potrebić potičući maturante da svojim životom osvoje nebo.
Nakon misnog slavlja, za uspomenu je napravljena zajednička fotografija ispred glavnog oltara.
Maturanti iz četiriju gradskih škola - Gimnazije, Ekonomske škole, Strukovne škole i Zrakoplovne tehničke škole Rudilfa Perešina, uz ravnatelje, razrednike, profesore i roditelje, molitvom su zahvalili za znanja koja su stekli tijekom srednjoškolskog obrazovanja i molili za uspješan završetak istog, za uspješno polaganje državne mature i za snagu Duha Svetoga u njihovim daljnjim životnim putevima.
U propovijedi se vlč. Potrebić osvrnuo na jedno pitanje koje se često čuje pred maturu i izaziva frustraciju i strah. "U evanđelju smo čuli slično pitanje. Isus je na posljednjoj večeri sa svojim učenicima rekao: Sada odlazim k onome koji me posla i nitko me od vas ne pita Kamo ideš? Zašto nitko nije pitao Isusa kamo ide? Učenici su bili tužni. Pripremao se jedan rastanak. U prijelaznim trenucima možemo osjećati tugu i žalost. Usmjereni smo na sebe. Mađutim Isus preobražava žalost u nadu. Kaže da mora otići jer će na taj način pokazati drugi način prisutnosti. To je prisutnost Duha Svetoga koji se naziva Brenitelj, odnosno Tješitelj. Duh Sveti je ona sila u nama koja nas otvara za odnose s drugima. To je ona sila koja nam pokazuje da smo stvoreni za nebo, za velike stvari, za odnose", rekao je vlč. Potrebić.
Istaknuvši kako osim znanja maturanti iz srednje škole nose i nadu jer se otvara jedno novo poglavlje života. "Maturant je onaj koji sazrijeva, koji još nije do kraja zreo. Čitav život smo maturanti jer čitav život sazrijevamo. Sveti Carlo Acutis je spomenuo da se svi rađamo kao originali, ali nažalost mnogi umiru kao fotokopije. Stvoreni smo za nebo. U sebi nosimo neizmjerne potencijale. Čitav život rastemo u ljubavi prema Bogu i ljudima da bismo osjetili već ovdje na zemlji predokus neba za koje smo stvoreni. Neki put se uspoređujemo s drugima pa ostajemo neostvareni. Na današnji dan Crkva slavi sv. Leopolda Bogdana Mandića. Bio je visok samo 135 cm. Čitav je život proveo ispovijedajući. Od svoje je malenosti učinio veličanstvena djela", zaključio je propovijed vlč. Potrebić potičući maturante da svojim životom osvoje nebo.
Nakon misnog slavlja, za uspomenu je napravljena zajednička fotografija ispred glavnog oltara.
Snježana Kirinić Grubić