Biskup Šaško predvodio misno slavlje za žrtve partizansko-komunističkog nasilja
Zagrebački pomoćni biskup mons. Ivan Šaško predvodio je u petak 8. svibnja u Župi sv. Jeronima u Maksimiru misno slavlje za žrtve partizansko-komunističkog nasilja u Zagrebu nakon završetka Drugoga svjetskog rata. Na misnom slavlju koncelebrirali su o. Božidar Nagy, SJ, postulator kauze bl. Ivana Merza; o. Ilija Tipurić, OCD, župni vikar u Župi Uznesenja BDM u Remetama te župnik vlč. Tomislav Petranović i župni vikar vlč. Filip Pranjić. Liturgijsko pjevanje predvodio je župni zbor, pod vodstvom Margarete Perković.
Biskup Šaško na početku mise prisjetio se kako su tijekom prošlogodišnjeg misnoga slavlja saznali da je izabran papa Lav XIV. "pa je ovaj dan - za nas povijesno i spasenjski tako bremenit - uz spomen na rođenje blaženoga Alojzija Stepinca (prije 128 godina), postao 'Papinim danom' kojim je još snažnije naglašena naša povezanost u otajstvu Crkve po službi Petrova nasljednika. S njime smo u molitvi, osobito na nakanu koju očituje neumornim zalaganjem da u svijetu nad mirom ne prevlada nasilje."
Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije
Foto: Marija Lukač, župna medijska suradnica
Biskup Šaško na početku mise prisjetio se kako su tijekom prošlogodišnjeg misnoga slavlja saznali da je izabran papa Lav XIV. "pa je ovaj dan - za nas povijesno i spasenjski tako bremenit - uz spomen na rođenje blaženoga Alojzija Stepinca (prije 128 godina), postao 'Papinim danom' kojim je još snažnije naglašena naša povezanost u otajstvu Crkve po službi Petrova nasljednika. S njime smo u molitvi, osobito na nakanu koju očituje neumornim zalaganjem da u svijetu nad mirom ne prevlada nasilje."
Dodao je kako treba istaknuti sve "koji su ustrajni i postojani u promicanju istine, u objavljivanju dokumenata, u traženju i u brizi za posmrtne ostatke kao i u čuvanju spomena. Kolikogod se činilo da je taj trud uzaludan, on je dragocjen, osobito za naraštaje koji stasaju, da imaju uporišta i da ih se ne može zbuniti i smesti."
"Gospodinu podajmo hvalu za podnesene žrtve i za svjedočanstva hrabrih ljudi koji su ih nosili u srcu, pamtili mjesta njihova trpljenja te i danas svjedoče o njihovu postojanju, o nepravdi koja vapi do neba i o sigurnosti da Bog svojih ne ostavlja", pozvao je mons. Šaško.
U homiliji biskup Šaško podsjetio je kako na je Gospodin ostavio "zapovijed da ljubimo jedni druge. I ovo naše slavlje dar je Božje ljubavi, neizreciv dar koji povezuje prolaznost i vječnost, spomen i nadu. Isusove su riječi, baš kao i u Pismu apostola, pune ohrabrenja i radosti. To što nam govori odiše božanskim životom i uskrsnim obratom: spominje zapovijed, ali ju veže uz ljubav; spominje sluge, ali daruje prijateljstvo; ne oduzima važnost našim djelima, ali ističe da nas je on izabrao; zna da možemo donijeti rod, ali samo njegovom snagom taj rod ostaje."
"Gledajući šire vremenske okvire, zapravo nema razdoblja u povijesti u kojemu se nije pokušalo ovladati prošlošću uklanjajući sve što uznemiruje ili proturječi željenoj sadašnjosti", kazao je mons. Šaško i nastavio: "Najstrašniji oblici kulture brisanja nedvojbeno su: ubijanja bez suđenja i obrazloženja, pokapanja tijela bez obreda i bez obilježavanja mjesta ili pak uništavanje grobova i grobljā. Pritom valja napomenuti da je i postavljanje spomenika utemeljenih na neistini vrlo moćan oblik provođenja nasilja."
Dodao je kako ipak "bilo koji pokušaj brisanja ostavlja makar slabašan trag; možda samo sjenu i naizgled prazninu koja govori više od bilo kojega natpisa i zapisa. Naime, postoje tragovi u srcima ljudi. Ljubav je, ne ideologija i koristoljublje, najmoćniji spomen i neuništiv spomenik koji ima obnoviteljsku snagu."
"Umjesto nemira i razaranja, umjesto 'čišćenja pamćenja', u društvu nam je puno potrebnije pročišćenje spomenom. Ono je nužno pojedincima, ali pojedinci ga ne mogu ostvariti. Spomen, to zajedničko sjećanje i pamćenje usidreno u istini o svijetu i čovjeku, oplemenjeno pogledom u dubinu postojanja i prema vječnosti, donosi mir, izgrađuje odnose među ljudima i objavljuje buduće", poručio je biskup Šaško.
"S ovoga mjesta u Maksimiru dužni smo ponoviti da u Zagrebu i na obroncima Zagrebačke gore, a nije drugačije ni u drugim krajevima naše domovine, postoji toliko mjesta na kojima su ubijani i ostavljani ljudi da bi se ta stratifikacija mogla zvati 'partizanskim slojem', prepoznatljivim po ljudskim kostima s tragovima nasilja, nerijetko 'ukrašenih potpisima' od žice kojom su ljudi vezani. I nakon svega kao da se ne zna i ne može saznati tko je to učinio, tko su ubijeni, tko je oteo njihovu imovinu i zlostavljao članove obitelji i nakon jezivih zločina."
Mons. Šaško istaknuo je kako "identificiranje odgovornih za zločine sprječava stvaranje zabluda, širenje nejasnoća, pretvaranje laži u 'istinu'. Imenovanje zločinaca osvjetljava ne samo njihove osobnosti nego - još više - i osobnosti samih žrtava; daje jasniji uvid u motive, uzroke i ciljeve nasilnikā pretvarajući puke brojeve žrtava i poigravanje njima u imena, čime se smanjuje ravnodušnost i nemar. Znati tko su progonitelji i progonjeni, sa svim njihovim životnim dramama neizostavno je u odgajanju za smisao povijesti, za bolje razumijevanje i za suočavanje s otajstvom zla da bi se lakše preduhitrilo slične događaje, posebice one koji izrastaju iz dugo pripremanog ideološkog sjemena. Umjesto da se pronalaze kojekakvi izgovori za politički nedostatak htijenja da progovori istina glede pitanja iz prošlosti koja su uteg našemu narodu i državi, treba učiniti sve što danas možemo učiniti da se vrate imena i osobnosti žrtvama te imenuju počinitelji zločina."
Na kraju homilije biskup je poručio: "Mi računamo s vječnošću. Ona za nas nije odvojena od sadašnjosti. Zahvaljujemo, stoga, za ljude koji ljepotu vječnosti svjedoče i danas zauzimajući se da ljubav donese roda i da taj rod ostane. Na to smo i mi pozvani, trajno otkrivajući radi čega je Gospodin izabrao nas.
Na kraju misnoga slavlja župnik vlč. Petranović uputio je zahvalu biskupu Šašku, koji treću godinu zaredom predvodi ovo misno slavlje.
"Gospodinu podajmo hvalu za podnesene žrtve i za svjedočanstva hrabrih ljudi koji su ih nosili u srcu, pamtili mjesta njihova trpljenja te i danas svjedoče o njihovu postojanju, o nepravdi koja vapi do neba i o sigurnosti da Bog svojih ne ostavlja", pozvao je mons. Šaško.
U homiliji biskup Šaško podsjetio je kako na je Gospodin ostavio "zapovijed da ljubimo jedni druge. I ovo naše slavlje dar je Božje ljubavi, neizreciv dar koji povezuje prolaznost i vječnost, spomen i nadu. Isusove su riječi, baš kao i u Pismu apostola, pune ohrabrenja i radosti. To što nam govori odiše božanskim životom i uskrsnim obratom: spominje zapovijed, ali ju veže uz ljubav; spominje sluge, ali daruje prijateljstvo; ne oduzima važnost našim djelima, ali ističe da nas je on izabrao; zna da možemo donijeti rod, ali samo njegovom snagom taj rod ostaje."
"Gledajući šire vremenske okvire, zapravo nema razdoblja u povijesti u kojemu se nije pokušalo ovladati prošlošću uklanjajući sve što uznemiruje ili proturječi željenoj sadašnjosti", kazao je mons. Šaško i nastavio: "Najstrašniji oblici kulture brisanja nedvojbeno su: ubijanja bez suđenja i obrazloženja, pokapanja tijela bez obreda i bez obilježavanja mjesta ili pak uništavanje grobova i grobljā. Pritom valja napomenuti da je i postavljanje spomenika utemeljenih na neistini vrlo moćan oblik provođenja nasilja."
Dodao je kako ipak "bilo koji pokušaj brisanja ostavlja makar slabašan trag; možda samo sjenu i naizgled prazninu koja govori više od bilo kojega natpisa i zapisa. Naime, postoje tragovi u srcima ljudi. Ljubav je, ne ideologija i koristoljublje, najmoćniji spomen i neuništiv spomenik koji ima obnoviteljsku snagu."
"Umjesto nemira i razaranja, umjesto 'čišćenja pamćenja', u društvu nam je puno potrebnije pročišćenje spomenom. Ono je nužno pojedincima, ali pojedinci ga ne mogu ostvariti. Spomen, to zajedničko sjećanje i pamćenje usidreno u istini o svijetu i čovjeku, oplemenjeno pogledom u dubinu postojanja i prema vječnosti, donosi mir, izgrađuje odnose među ljudima i objavljuje buduće", poručio je biskup Šaško.
"S ovoga mjesta u Maksimiru dužni smo ponoviti da u Zagrebu i na obroncima Zagrebačke gore, a nije drugačije ni u drugim krajevima naše domovine, postoji toliko mjesta na kojima su ubijani i ostavljani ljudi da bi se ta stratifikacija mogla zvati 'partizanskim slojem', prepoznatljivim po ljudskim kostima s tragovima nasilja, nerijetko 'ukrašenih potpisima' od žice kojom su ljudi vezani. I nakon svega kao da se ne zna i ne može saznati tko je to učinio, tko su ubijeni, tko je oteo njihovu imovinu i zlostavljao članove obitelji i nakon jezivih zločina."
Mons. Šaško istaknuo je kako "identificiranje odgovornih za zločine sprječava stvaranje zabluda, širenje nejasnoća, pretvaranje laži u 'istinu'. Imenovanje zločinaca osvjetljava ne samo njihove osobnosti nego - još više - i osobnosti samih žrtava; daje jasniji uvid u motive, uzroke i ciljeve nasilnikā pretvarajući puke brojeve žrtava i poigravanje njima u imena, čime se smanjuje ravnodušnost i nemar. Znati tko su progonitelji i progonjeni, sa svim njihovim životnim dramama neizostavno je u odgajanju za smisao povijesti, za bolje razumijevanje i za suočavanje s otajstvom zla da bi se lakše preduhitrilo slične događaje, posebice one koji izrastaju iz dugo pripremanog ideološkog sjemena. Umjesto da se pronalaze kojekakvi izgovori za politički nedostatak htijenja da progovori istina glede pitanja iz prošlosti koja su uteg našemu narodu i državi, treba učiniti sve što danas možemo učiniti da se vrate imena i osobnosti žrtvama te imenuju počinitelji zločina."
Na kraju homilije biskup je poručio: "Mi računamo s vječnošću. Ona za nas nije odvojena od sadašnjosti. Zahvaljujemo, stoga, za ljude koji ljepotu vječnosti svjedoče i danas zauzimajući se da ljubav donese roda i da taj rod ostane. Na to smo i mi pozvani, trajno otkrivajući radi čega je Gospodin izabrao nas.
Na kraju misnoga slavlja župnik vlč. Petranović uputio je zahvalu biskupu Šašku, koji treću godinu zaredom predvodi ovo misno slavlje.
Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije
Foto: Marija Lukač, župna medijska suradnica