Zagrebačka nadbiskupija

 
Dragi krizmanici, dragi roditelji i kumovi, dragi župljani!

Riječ Božja koju nam donose današnja čitanja šalje snažnu poruku svima, a na poseban način vama, dragi krizmanici, jer se nalazite pred jednom stepenicom više u vašemu vjerničkom životu. Tu poruku izriče sam Gospodin preplašenim učenicima na olujnome moru i ona glasi: „Ja sam. Ne bojte se!“ (usp. Iv 6, 20). Darom Duha Svetoga, Bog danas želi zahvatiti vaš život, zakoračiti u olujno more vaše svakodnevice i osnažiti vas za svako dobro djelo u vašim razredima, obiteljima, prijateljstvima. Želi ući u vaše strahove i nesigurnosti - baš kao što je ušao u lađu učenika usred oluje, kad im se činilo da su sami i prepušteni olujnome vjetru i valovima.

U sakramentu potvrde Duh Sveti vas još snažnije povezuje s Isusom kako biste ga upoznali kao prijatelja koji je uvijek uz vas. To nije Isus koji bi samo ispunjavao naše želje, nego živi Gospodin koji vodi, ispravlja, tješi i daje snagu. Danas nas njegova riječ poziva da otvorimo svoja srca, da mu povjerimo svoje nemire i dopustimo mu da svakome ponaosob kaže: „To sam ja. Ne boj se.“

1. Razlog nasljedovanja Isusa
Mnogi ljudi dolaze Isusu jer se nadaju da će on otkloniti njihove probleme i učiniti ih sretnima. Takvi svoje probleme u obitelji, u školi, na svome radnome mjestu žele riješiti na način da iskušaju Isusa kao kakvu aplikaciju koja se instalira dok koristi, a potom se izbriše. Kad problemi ne nestanu, ili čak postanu veći, osjećaju se prevarenima, razočaranima, kao da im je Bog „ostao dužan“ ili kao da je vjera bila neka lijepa priča koja u stvarnosti ne funkcionira.

Evanđelist Ivan nas izvješćuje da su ljudi oduševljeno slijedili Isusa nakon umnažanja kruha. Htjeli su ga zakraljiti jer ih je nahranio. Osjetili su da im njegova čudesna snaga može donijeti političku slobodu i bolji standard. Isus bi bio savršen „kralj po njihovoj želji“, onaj koji im osigurava obilje i nestanak problema. No Isus se povlači u samoću, ne dopušta da ga iskoriste za svoje planove. On odbija biti sredstvo zemaljskih interesa ili magično rješenje za vanjske teškoće. On nije došao biti „čarobni štapić“, nego Put, Istina i Život svakoga čovjeka (Iv 14, 6).

Stoga je prvo veliko pitanje za vas danas, dragi krizmanici: Zašto ste zapravo danas ovdje, zašto slijedite Isusa putem sakramenata? Je li to zbog obveze koju su vam nametnuli drugi, zbog poklona i fešte ili jer to svi čine - ili zato što ste uvjereni da je Krist Božji Sin, jedini Spasitelj, jedini Put do Oca nebeskoga i vaše vječne sreće.

Krizma je sakrament kojim Duh Sveti jača vašu vjeru kako biste slijedili Isusa zbog njega samoga, ne iz koristi, i onda kada je lako, i onda kada je teško.
 
2. „Ne boj se!“ usred oluje
Nakon čuda s kruhom, učenici ulaze u lađu, a Isus ostaje sam na gori. Dan je bio pun oduševljenja, mnoštvo je bilo nahranjeno i zadovoljno, sve je izgledalo uspješno i veličanstveno. I baš tada, kad bi čovjek očekivao miran nastavak, počinje noć, diže se vjetar, valovi udaraju u lađu, a Isusa nema. Učenici su iscrpljeni, bore se protiv valova, protiv straha, protiv osjećaja napuštenosti. U jednome trenutku umora i straha Isus dolazi k njima hodeći po moru i govoreći: „Ja sam. Ne bojte se!“ On dolazi na način koji nisu očekivali, u sat koji nisu birali, ali dolazi točno onda kad su bili na rubu snaga.

To je slika života svakoga od nas. Svi smo doživjeli neko svoje „čudo umnažanja kruha“ - lijepe dane, trenutke obilja radosti, zadovoljstva i prihvaćenosti, čak i duboka duhovna iskustva milosti. A onda odjednom dođe noć nerazumijevanja, narušenih odnosa, nepravde, duhovne suhoće, straha od neuspjeha, nesigurne budućnosti, nutarnjih borbi i osjećaja manje vrijednosti.

U takvim trenutcima čini se da je Bog daleko, da se sakrio na neku „goru“, da ga nema u našoj „lađi“ koju nose valovi. Molitva se čini praznom, misa dosadnom, a svećenik kao da živi u nekom drugom svijetu. Ipak, evanđelja nam svjedoče da Isus vidi učenike u muci, moli za njih i prilazi im u pravome trenutku. On je gospodar vjetra i valova. More, simbol kaosa i zla, njemu je pod nogama. Nijedna naša oluja nije jača od njega niti mu je nepoznata.

Dragi krizmanici, i u oluje vaših srca Isus danas ulazi s istom rečenicom: „Ovdje sam. Ne boj se!“ Ne boj se svoje slabosti, ja sam s tobom. Ne boj se budućnosti, moja ruka je nad tobom. Ne boj se ostati vjernik usred otuđena svijeta, ja sam tvoja snaga. Ne boj se svojih suza, svojih padova, svojih pitanja, ja sam s tobom u tvojoj lađi i kad me ne vidiš i kad me ne osjećaš.

Krizma znači da Duh Sveti Isusove riječi: „Ne boj se!“ upisuje duboko u tvoje srce. To nije jeftini optimizam, neka motivacijska rečenica, nego snaga uskrsloga Krista koji je jači od grijeha, smrti, straha i tame. To je poziv da mu povjeruješ više nego svojim osjećajima i valovima koji udaraju o tvoj život.

3. Upoznati Isusa
Mnoštvo koje je Isus nahranio kruhom htjelo je Kralja bez križa; Isusa koji puni stolove i džepove, ali ne dira srca ni savjesti. Željeli su Mesiju koji će im riješiti probleme siromaštva, nesigurnosti i okupacije, ali ne i Mesiju koji traži promjenu srca, obraćenje, opraštanje neprijateljima. Učenici su očekivali Mesiju koji će vojno i politički osloboditi Izrael, a Isus im govori o križu, patnji, darivanju života, o gubitku da bi se zadobio pravi život.

I danas lako stvaramo „svoju verziju Isusa“ koji sve razumije, ali nikad ne poziva na obraćenje. Takvome je Isusu sve „ok“, pa čak i grijeh. On je poput „influencera“ koji daje lijepe citate i motivacijske misli, ali bez onog zahtjevnog „uzmi svoj križ“ (usp. Mt 10, 38) i „idi i odsada više nemoj griješiti“ (Iv 8, 11).

Isusove su riječi: „Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom“ (usp. Mt 16, 24). Učenici su nakon stišane oluje uvjereni da je on Sin Božji! (usp. Mt 14, 33). Pred Isusom ne možemo ostati neutralni: ili mu se klanjamo i predajemo mu cijeli život, ili ga guramo na marginu i pravimo neku svoju, udobniju verziju Isusa.

Sakrament krizme za vas znači dopustiti Duhu Svetomu da razbije vaše pogrešne slike o Isusu i da vam pokaže njegovu pravu slavu, slavu Boga koji ljubi do kraja, koji pere noge učenicima, koji se daje razapeti za nas. On ne želi biti „sredstvo“ za ostvarenje naših planova, nego Gospodin kojemu predajemo svoj život. To znači znati reći: „Isuse, ne želim da ti služiš meni, nego da ja služim tebi. Ne želim te preoblikovati po svojoj mjeri, nego dopusti da ti oblikuješ mene po svojoj.“
 
4. Duh Sveti mijenja tvoj pogled na život
Naša vjera nije samo osjećaj, nego odnos, povjerenje u Osobu.

U događaju o olujnome moru nalazimo nekoliko važnih dimenzija toga odnosa - i sve su važne za vas, krizmanike:

Prva dimenzija vjerničkoga odnosa s Isusom jest poziv da ga upoznamo kroz kušnje. Učenici su bili iscrpljeni, uplašeni, u crnoj noći, bez Isusa u čamcu. Upravo tamo doživljavaju njegovu slavu - vide Isusa gdje hoda po vodi, protivno poznatim zakonima prirode. Najvažnije životne lekcije nećete naučiti iz udobnosti svoje sobe, nego prolazeći kroz životne borbe, kroz bure i oluje koje život donosi. Duh Sveti nas uči prepoznavati Isusa baš u tamnim trenucima.

Druga dimenzija jest poziv da upoznamo Isusovu svrhu u svemu što nam se događa. Svemir se ne vrti oko naše sreće i uspjeha. Božja je želja sve što postoji „uglaviti u Kristu“ (usp. Ef 1, 10), preobraziti nas na sliku njegova Sina (usp. Rim 8, 29). Krizma vas uvodi u tu logiku jer nas Duh Sveti uči tražiti Božju volju i slavu, pa i kad nam je nejasno sve ono što se događa.

Treća dimenzija odnosa vjere jest povjerenje u Isusovu providnost. Dok su učenici mislili da su sami, Isus ih je promatrao, znao je za njih na olujnome moru, pošao im je ususret. Tako je i s nama. Ništa se u našemu životu ne događa izvan Božje ljubavi i njegova pogleda. Krizma vas uči vjerovati u Božju providnost i kad stvari nisu očite i očekivane. Uči vas znati reći: „Isuse, ti znaš. Ti vidiš. Uzdam se u tebe.“

Isus ima moć, ali ne djeluje po našem scenariju. On ne spašava od trpljenja, nego daje snagu u trpljenju. Duh Sveti u vama gradi zrelu vjeru koja je postojana i u dobru i pod teretom križa.

Isusove riječi: „Ja sam. Ne bojte se!“ podsjećaju na „Ja jesam“, na Božje ime objavljeno Mojsiju - Bog koji jest, koji je uvijek tu za svoj narod (usp. Izl 3, 14). Sveti Matej svoje evanđelje završava Isusovim obećanjem: „Ja sam s vama u sve dane - do svršetka svijeta“ (Mt 28, 20). Krizma je pečat toga obećanja: Duh Sveti, Duh Uskrsloga, nastanjuje se u vama. Niste više sami.
 
Dragi krizmanici, danas ne primate „diplomu iz vjeronauka“, nego pečat dara Duha Svetoga kako biste postali Kristovi istinski svjedoci. Biti svjedok znači dopustiti da Isus bude s vama u lađi vašega života - u školi, na društvenim mrežama, u društvu, u obitelji.

Što bi to konkretno značilo za svakoga od vas? Možda sljedeće:

Ne boj se Boga stavljati na prvo mjesto. Odvoji vrijeme za misu, molitvu, Bibliju, za sakrament pomirenja i kada drugi to ne razumiju ili ti se rugaju. Pravi prijatelj Isusa ne skriva.

Ne boj se razlikovati od većine. Kada svi psuju, ponižavaju druge, gledaju na nečisto, ti možeš biti onaj koji se suprotstavlja zlu. Krizma je tvoj „da“ hrabrosti. Kada svi šute pred nepravdom, ti možeš biti glas istine i poštenja.

Ne boj se svojih padova. Događat će se grijesi, slabosti, možda udaljavanje od vjere. Isus je strpljiv s učenicima koji ga nisu razumjeli ni nakon čuda. On ne odustaje ni od tebe. Uvijek ti kaže: „Vrati se. Ja sam tu. Ne boj se.“

Ne boj se pitati Isusa za svoj poziv. Možda te Bog zove u brak, možda u svećeništvo, redovništvo, neko posebno služenje u Crkvi. Uvijek pitaj Gospodina što želi od tvojega života, gdje te želi. On te neće prevariti.

Na kraju, poslušaj još jednom Isusovu riječ kao da je upućuje baš tebi, po imenu:

„Ja sam. Ne boj se!“ (Iv 6, 20).

Kada dođe strah, izgovori u srcu: Isuse, ti si sâm Put, vodi me. Ti si Istina, prosvijetli me. Ti si Život, oživi me svojim Duhom. Amen.