Zagrebačka nadbiskupija

 
Sve vas srdačno pozdravljam po časti i službi, onim redom kako ste već pozdravljeni.
S dubokom radošću i zahvalnošću okupljeni smo na ovoj svečanoj sjednici sazvanoj povodom jubilejȃ hrvatske inozemne pastve. Naime, proslava 60. obljetnice utemeljenja Ravnateljstva dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu objedinjuje još veće obljetnice hrvatskoga dušobrižništva u Njemačkoj i Austriji kao i stoljeće osnivanja Hrvatske franjevačke kustodije Svete obitelji u Chicagu. Ovdje u Zagrebu domovina i iseljeništvo ponovno su zajedno, ujedinjeni istim osjećajima zahvalnosti i nade.

Današnji jubileji svjedočanstvo su žive vjere, postojanosti i ljubavi hrvatskoga čovjeka koji je u iseljeništvu, oslonjen na svoje pastire,  znao očuvati zajedništvo s Crkvom i zavičajem.

Iseljenički valovi hrvatskoga naroda nakon Drugoga svjetskog rata, kao i ekonomske migracije 60-ih i 70-ih godina prošloga stoljeća tražile su organiziranu pastoralnu skrb za Hrvate izvan domovine, točnije tijelo koje bi koordiniralo, promicalo i skrbilo za njihovu duhovnu dobrobit. No i prije svake strukture postojala je blizina pastira.

U povijesti dušobrižništva za naše iseljenike prepoznaje se vjernost mnogih ljudi: svećenika, redovnika i redovnica, pastoralnih djelatnika, obitelji i cijelih zajednica. Oni su, iz ljubavi prema Bogu i svome narodu, prelazili oceane i kontinente da bi ostali s njima i bili živa Crkva ondje gdje ih je život odveo.

Zahvaljujemo danas onima koji su u proteklim desetljećima uspijevali prepoznati potrebe Božjega puka dijeleći s narodom nadu u bolju budućnost, križeve tuđine i radosti povratka. Hvala svima koji i danas, u svijetu novih migracija s jednakom gorljivošću nastavljaju to sveto poslanje među našim narodom u tuđini, ali i među migrantima u našoj domovini.

Mnoge suvremene veze između Republike Hrvatske i dijaspore rodile su se upravo iz susreta u crkvenome okruženju. U Božjoj riječi nerijetko susrećemo iskustvo iseljeništva. Cijela povijest spasenja ispripovijedana je kao put naroda koji napušta zavičaj i kreće putem vjere: od Abrahama koji pozvan kreće u nepoznato, preko Mojsija koji izvodi narod iz ropstva, pa sve do Josipa i Marije koji s Djetetom bježe u Egipat.

Prema svetopisamskome iskustvu, iseljeništvo nije samo rana, nego je i poslanje. Naši iseljenici nosili su vjeru, radinost i kulturu među narode svijeta svjedočeći da se i daleko od domovine može svjedočiti Kristova ljubav. Hrvatska inozemna pastva samo je tehnički naziv za cijelu mrežu odnosa, skrbi, inicijativa, potpore, domišljatosti, suosjećanja, svega po čemu se u tuđini mogla očuvati i svjedočiti vjera u kojoj je naš čovjek stasao.

U vremenu novih migracija i prijetnji gubitka identiteta, Crkva u domovini i dalje je majka koja prima, hrabri i podsjeća da smo dio jedne Kristove Crkve i jednoga naroda.

Draga braćo i sestre, predstavnici hrvatskih zajednica iz raznih zemalja svijeta, vama danas želim uputiti osobitu riječ. Hvala vam što u svojim sredinama čuvate vjeru i hrvatski identitet, što u svojim župama i misijama prenosite Evanđelje novim naraštajima i što ostajete povezani s Crkvom i narodom u domovini. Hvala vam što se uključujete u život društava u kojima živite, ali bez zaborava vlastitih korijena te što svojim radom i svjedočanstvom pridonosite i domovini i zemljama u kojima živite.

Pozivam vas da ostanete most koji spaja generacije mladih u inozemstvu s hrvatskim korijenima: ohrabrite ih da ne izgube vezu s Crkvom i Hrvatskom, da upoznaju jezik i povijest svojih predaka, ali još više da u svome srcu otkriju ljepotu susreta s Kristom.

Hrvatska inozemna pastva i dalje je pozvana biti most: most vjere i ljubavi, most između starijih i mlađih generacija, između domovine i svijeta. Ponekad će taj most trebati obnovu, ali njegov je temelj čvrst - to je Krist, Dobri Pastir, koji nikoga ne zaboravlja.

Neka nas ovaj jubilej ohrabri da ostanemo u međusobnoj povezanosti, u bratstvu i u vjeri, kako bismo zajedno gradili budućnost u kojoj će domovina i iseljeništvo disati istim srcem.
Hvala lijepa na pozornosti!