Zagrebačka nadbiskupija

Na Nedjelju Uskrsnuća Gospodnjega, 5. travnja 2026., pomoćni zagrebački biskup mons. Ivan Šaško slavio je svetu misu u Župi sv. Marka Križevčanina u Zagrebu. Na misnom slavlju koncelebrirali su vlč. Damir Bačun, župnik Župe sv. Marka Križevčanina; vlč. Ivan Vujević, župni vikar; vlč. Branimir Jagodić, sveučilišni kapelan na Hrvatskom katoličkom sveučilištu te prof. dr. sc. Ante Crnčević, prorektor za kvalitetu, identitet i poslanje Hrvatskog katoličkog sveučilišta.
 

Na početku svoje homilije mons. Šaško osvrnuo se na riječi iz posljednice „Marijo, o reci što je? Što ti oko vidjelo je? Te smo riječi u posljednici upućene Mariji Magdaleni upravo čuli. Što je Marija mogla prenijeti Petru i Ivanu, što je mogla s groba donijeti Isusovim učenicima? Nikakve riječi, nikakva zapisa, samo otisak stvarnosti koji je vidjela, otisak zapisan na njezinom licu, podupiran glasom i žurbom. U njezinu je pogledu bio sjaj nečuvene novosti, odsjaj Božjega djela i Kristove blizine koju nije mogla opisati.“
 

Mons. Šaško je naglasio da je današnja svetkovina pravo vrijeme i mjesto za obnovu vjere te okupljene vjernike potaknuo na promišljanje o razlozima slavlja i samom značenju Uskrsa. „Nakon Isusove smrti na križu, sve je drugačije. Uskrsnuće se ne dopušta uprizoriti jer, premda povezano sa zemaljskim, nije pod vlašću zemaljskoga. Ipak, ono je vidljivo! Po čemu? Vidljivo je po Crkvi, po nama, po zajednici oko oltara, po znakovima koje nam je ostavio Krist kao svoju živu prisutnost. Po vjeri, nadi i ljubavi u nama, življenoj i u svojoj krhkosti svjedočenoj drugima. Uskrs je počeo živjeti u pogledu žena koje su bile na praznome grobu, koje su susrele anđela i njegov odgovor na njihovu čežnju za puninom. Vratile su se s pogledom koji je odražavao zbunjenost, ali i radost koju nisu znale izreći“, rekao je mons. Šaško.
 

„Uskrs je u trčanju apostola, u njihovoj vjeri koju su prenosili drugima, u susretu ljudi s Uskrsnulim Gospodinom od kojih se širila radosna vijest i od kojih su se gradili međusobni odnosi zakonom darivanja, a ne sebičnosti“, istaknuo je biskup te podsjetio na ulogu i važnost Crkve kroz cijelu povijest. „Odakle su niknule škole, sveučilišta, umijeće obrađivanja zemlje, znanstvena polazišta, umjetnička djela, obrti, svijet sporta? Pogledajmo i našu Hrvatsku domovinu i grad Zagreb, u počecima i razvijanju pojedinih institucija pronaći ćemo redovito tragove kršćana, tragove Crkve i sve to zbog uskrsnuća, zbog Božje ljubavi koja se utjelovila i postala čovjekom u Isusu Kristu da bismo mi živjeli božanskim životom u zajedništvu njegove vječnosti“, zaključio je mons. Šaško.
 

Posebno se osvrnuo na preuzimanje govora koji ne proizlazi iz otajstva i života Crkve: „Možemo čuti i pročitati da se održalo neko liturgijsko slavlje ili pobožnost. Tako smo i prošli tjedan u izobilju mogli pročitati da je negdje bio održan križni put. Ispravno je reći da molimo križni put, da razmatramo postaje, otajstva križnoga puta. To je naš kršćanski, crkveni rječnik.“
 

„Pobožnosti i liturgijska slavlja se ne održavaju. Istina je suprotna - ta slavlja održavaju nas da bismo mogli živjeti dar koji nam je Bog povjerio. Jednako se tako na svetkovinu i blagdan kaže da mi katolici tim danom nešto obilježavamo. Ponovno valja reći da smo mi tim slavljima obilježeni. Ili se pak pokušava reducirati otajstvo pa se kaže da se na neki blagdan nečega sjećamo. Premalo je sjećanje za ono što činimo. Ponajprije molimo Gospodina da se on spomene nas i da svojom milošću na nama ostvari svoje djelo spasenja“, kazao je propovjednik. Upozorio je da nas zatvaranje u prolaznost udaljava od ljepote vječnosti, ali i podsjetio na predivnu istinu naše vjere - da u liturgiji postajemo dionici vječnosti.
 

Potaknuo je okupljene vjernike da čuvaju svoj kršćanski govor, uoče njegovu ljepotu, dubinu i dragocjenost. „On koji je bio nama jednak u svemu osim u grijehu, preuzeo je na sebe svu našu ljudskost, osobito grijehe i tamu, naše odmake od Boga, od ljudi i od naše radosti. Pobijedio je svaku našu granicu i zadnjega neprijatelja naše radosti - smrt, da bismo živjeli s njime i da nas više ništa ne može rastaviti od Božje ljubavi. To ne može postići nikakvo održavanje, nikakvo obilježavanje, niti sjećanje. Sve je to preslabo da bi izreklo ono što je u srcu današnjega dana iz kojega izvire sva ljepota vječnosti. Darovano nam je puno više od toga, živi Bog koji je došao na svijet radi našega spasenja, koji je sebe ponizio da bi nas uzvisio i čuvao otvorena vrata besmrtnosti“, napomenuo je biskup te nastavio tumačiti dubinu Isusova pogleda.

„Isusov pogled je pogled prema ranjenom čovječanstvu. On tješi, podupire, ohrabruje, oprašta, odgaja. Bilo bi lijepo da to postane i naš način gledanja na život i na stvoreni svijet. Uskrs je i to da gledamo druge ljude, kao što nam je Bog objavio da on gleda nas. Upozorava nas, ispravlja, ali nas ponajprije prihvaća bez osuđivanja i s puno strpljenja. U Isusovom pogledu se zrcali svijet s ranama nanesenim ljudima i prirodi. U buci ratnih razaranja i sijanja smrti u Isusovom pogledu zrcali se pitanje o onim našim sebičnim izborima za koje mislimo da će donijeti više utjecaja, moći i dobitka. U dubini Isusova pogleda možemo pronaći odgovore, ne samo za male poteškoće, već i za razne drame naše domovine i svijeta. U tome pogledu nalazi se izvor snage za trčanje u smjeru radosne vijesti i za povratak u dvoranu posljednje večere“, zaključio je mons. Šaško.
 

„Gospodin je uskrsnuo za sve, uskrsnuo je za one koji se osjećaju napušteno od svih, za one koji ne mogu uzeti život natrag u svoje ruke, za one koji se godinama brinu za nekoga tko trpi ili je bolestan, ili sam. Uskrsnuo je za ljude koji su nakon dugoga oklijevanja donijeli važnu odluku, za one koji su za Uskrs daleko od obitelji i za one koji više nemaju zemaljsku obitelj. Uskrsnuo je za one koji Boga nikada ne traže. Gospodin svojim uskrsnućem govori da pred onima koji odluče voljeti bližnje, nema smrti koja može zadržati život, nema groba koji se zatvara, nema kamena koji se ne bi mogao pomaknuti“, ohrabrio je mons. Šaško sve prisutne. 

„Kako je moguće uprizoriti Uskrs? Tako da danas budemo zajedno s ljudima koji vjeruju kao i mi. Premda slabi u svojoj vjeri, premda nedostatni, ali radosni jer znamo da nas ništa više ne može rastaviti od Božje ljubavi“, zaključio je biskup.

Na kraju euharistijskog slavlja župnik Bačun uputio je riječi zahvale i izrazio radost zbog biskupova dolaska.