Zagrebačka nadbiskupija

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Na ovu Petu korizmenu nedjelju u liturgiji je naviješteno Evanđelje o Lazarovu uskrišenju (usp. Iv 11, 1-45).

Na korizmenom putu to je znak koji govori o Kristovoj pobjedi nad smrću i daru vječnoga života, koji primamo krštenjem (usp. Katekizam Katoličke Crkve, 1265). Isus danas i nama govori, kao i Marti, Lazarevoj sestri: „Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada“ (Iv 11, 25-26).

Liturgija nas tako, u svjetlu Velikoga tjedna koji je pred nama, poziva ponovno proživjeti događaje Gospodinove muke - ulazak u Jeruzalem, Posljednju večeru, suđenje, raspeće i ukop - kako bismo dokučili njihov najdublji smisao i otvorili se daru milosti koji u sebi nose.

U uskrslom Kristu, pobjedniku nad smrću koji po milosti krštenja živi u nama, ti događaji, naime, nalaze svoje ispunjenje, za naše spasenje i puninu života.
Njegova milost prosvjetljuje ovaj svijet, koji kao da neprestano traga za novim i drukčijim, pa i po cijenu žrtvovanja važnih stvarnosti, kao što su vrijeme, snaga, vrijednosti i odnosi. Kao da slava, materijalna dobra, zabave i prolazne veze mogu ispuniti naše srce ili nas učiniti besmrtnima. To je znak čežnje za beskonačnim koju svaki od nas nosi u sebi, ali odgovor na nju ne može se naći u prolaznim stvarima. Ništa konačno ne može ugasiti našu unutarnju žeđ, jer smo stvoreni za Boga i ne nalazimo mira dok se ne smirimo u njemu (usp. Ispovijesti, I, 1,1).

Izvještaj o Lazarovu uskrišenju stoga nas poziva da osluškujemo tu duboku potrebu te da, snagom Duha Svetoga, oslobodimo svoja srca od navikâ, uvjetovanostî i načina razmišljanja koji nas, poput teškog kamenja, zatvaraju u grobove sebičnosti, materijalizma, nasilja i površnosti. Na tim mjestima nema života, nego samo izgubljenost, nezadovoljstvo i osamljenost.

Isus i nama dovikuje: „Izađi!“ (Iv 11, 43), potičući nas da, preporođeni njegovom milošću, iziđemo iz tih skučenih prostora te hodimo u svjetlu ljubavi kao novi ljudi, sposobni nadati se i ljubiti po uzoru na njegovu beskrajnu ljubav, bez računice i bez mjere.

Neka nam Djevica Marija pomogne proživjeti tako ove svete dane: s njezinom vjerom, s njezinim pouzdanjem i njezinom vjernošću, kako bi se u nama svakoga dana obnavljalo svijetlo iskustvo susreta s njezinim uskrslim Sinom.
_____________

Nakon Angelusa

Draga braćo i sestre!

S boli i velikom zabrinutošću nastavljam pratiti situaciju na Bliskom istoku, kao i u drugim dijelovima svijeta razdiranima ratom i nasiljem. Ne možemo ostati nijemi pred patnjom tolikih ljudi, nedužnih žrtava tih sukoba. Ono što ranjava njih, ranjava cijelo čovječanstvo. Smrt i patnja koje uzrokuju ti ratovi sablazan su za cijelu ljudsku obitelj i vapaj koji se uzdiže k Bogu! Snažno ponavljam poziv da ustrajemo molitvi, kako bi prestala neprijateljstva i kako bi se konačno otvorili putovi mira, utemeljeni na iskrenom dijalogu i poštivanju dostojanstva svakog čovjeka.

U Rimu se danas održava maraton, na kojem sudjeluju brojni sportaši iz cijeloga svijeta. To je znak nade! Želja nam je da sport utire putove mira, društvene uključenosti i duhovnosti!

Od srca pozdravljam sve vas, Rimljane i hodočasnike iz raznih zemalja, posebno one koji su došli iz Biskupije Córdoba u Španjolskoj.

S radošću pozdravljam vjernike iz Belluna i Pordenonea, iz Crotonea te iz Župe Santa Maria delle Grazie u Rimu. Pozdravljam mlade iz Navea, Biskupija Brescia, skupinu krizmanika iz Biskupije Firence i predstavnike Udruge ravnateljâ hotela (Associazione Direttori di Albergo).

Svima želim ugodnu nedjelju!