Zagrebačka nadbiskupija

 
Drage djevojke i mladići, dragi gimnazijalci sa Šalate!

Danas Crkva pred nas stavlja svetoga Josipa, ne u liku „starca sa štapom“, nego kao čovjeka koji bi vrlo lako mogao stajati ovdje među vama, u zadnjoj klupi - tih, neprimjetan, ali iznutra vrlo snažan. Mogli bismo ga zamisliti kao kolegu koji ne priča puno, ne glumi „zvijezdu razreda“, ali na kojega se može osloniti, koji drži riječ i koji neće iznevjeriti. Možda ne bi imao najviše „lajkova“, ali prvi bi pomogao kad drugima zapne, prvi bi ostao kada drugi odu. Sveti Josip model je zreloga muškarca, čovjek koji zna voljeti, štititi i slušati Boga i čija je šutnja prepuna snage, a ne praznine.

Mogli bismo dodati da je on model i za dečke i za djevojke, za svakoga tko želi odrasti u zrelu osobu koja ne bježi od odgovornosti, koja zna preuzeti teret za druge i ostati vjerna i onda kad postane teško, kad drugi odustaju ili bježe. U vremenu u kojemu se često vrednuje ono što je glasno, upadljivo i „viralno“, Josip nas uči da pred Bogom najviše vrijedi ono što je vjerno, skrovito i ustrajno.

Istaknuo bih danas tri osobine svetoga Josipa koje vam mogu pomoći baš u vašim srednjoškolskim godinama: Josip, jak i šutljiv; Josip, čovjek odluke; Josip, čuvar tuđega poziva.
 
1. Josip - jak i šutljiv čovjek
Evanđelja ne bilježe ni jednu jedinu rečenicu koju je Josip izgovorio. Zato ga Crkva rado naziva „čovjekom šutnje“. No to nije prazna šutnja, nego šutnja koja „govori“ djelima. U svijetu u kojemu svi nešto objavljuju, komentiraju i raspravljaju, Josip je primjer čovjeka potpune suprotnosti. Nije imao profila ni statusa, nije bio citiran, ali je zato posjedovao unutarnju stabilnost, mirnu snagu čovjeka koji zna tko je i kome pripada.

Šutnja svetoga Josipa nije pasivnost, nego prostor u kojemu on sluša Boga i ljude. To je šutnja puna slušanja, marljiva šutnja koja daje dubinu i sprječava da ostanemo površni. Možda vam se ponekad čini da vrijedite manje ako ste povučeniji, ako niste najglasniji u razredu, ako ne objavljujete sve što proživljavate. Sveti Josip vam poručuje da nije problem biti tih. Problem je biti prazan. Nije problem govoriti malo, problem je ne osluškivati, ne promišljati i ne dopustiti da nas Božja riječ iznutra mijenja.

Zato je za vas, dragi mladi, danas važno pitanje: imate li u danu ikakav „prostor šutnje“ kakva je bila Josipova? Pet minuta bez mobitela, bez slušalica u ušima, bez obavijesti. Imate li pet minuta vremena u kojemu stvarno čujete samo sebe i Boga? Buka nas može učiniti površnima, nesposobnima čuti dublja pitanja srca, pa i glas savjesti. Bez te tišine lako postanemo ono što drugi žele da budemo, a ne ono što Bog zamišlja za nas.

Ako hoćete rasti u zrelosti i mudrosti, trebate naučiti imati hrabrosti za šutnju koja sluša. To vrijedi i za dečke i za djevojke jer prava snaga nije u tome koliko glasno vičete, nego koliko duboko slušate i koliko hrabro živite ono što ste u tišini prepoznali kao istinu.
 
2. Josip - čovjek odluke
Kada je Josip saznao za Marijinu trudnoću, bilo je kao da mu se cijeli svijet srušio. Poštuje Zakon, voli Mariju i ne zna kako to dvoje spojiti s viješću o njezinoj predbračnoj trudnoći. Srce mu je rastrgano između onoga što mu razum i pravda govore i onoga što osjeća prema njoj. Dok je snovao o tome da Mariju pošalje od sebe, Bog mu je u snu progovorio riječima ohrabrenja: „Ne boj se uzeti k sebi Mariju…“ U tome trenutku Josip bi mogao naći tisuću izgovora. Primjerice: „Premlad sam za ovakvu odgovornost, ovo je prekomplicirano, što će ljudi reći, zašto baš ja?“ Ali evanđelje jednostavno bilježi da je učinio kako mu je naredio anđeo Gospodnji.

Sveti je Josip muškarac koji sluša Boga i koji vjeruje svojoj zaručnici, čuva njezino dostojanstvo. Drugim riječima, ne bježi kad postane teško. Ne napušta Mariju izloženu riziku, sramu i poruzi. Preuzima odgovornost za nju i za dijete koje biološki nije njegovo, ali mu ga Bog povjerava kao najdragocjeniji dar. Njegova vjernost nije osjećaj, nego odluka da ostane, da štiti, da nosi teret zajedno s Djetetovom Majkom.

To je vrlo aktualno za vas koji odrastate u kulturi odgađanja i izgovora. Krilatice: „Još nije vrijeme“, „nisam spreman“, „što ako pogriješim?“ lako postanu stil života - u učenju, u odnosima, u vjeri. I u duhovnim stvarima često čujemo: „Jednom ću se ozbiljnije moliti, jednom ću otići na ispovijed, jednom ću se odlučiti za ozbiljnu vezu.“ Problem je što to „jednom“ često nikad ne dođe, nego se pretvori u „nikad“.

Josip nam pokazuje drugačiji put. Kad postane jasno što Bog želi, on djeluje. Ne zato što sve razumije, nego zato što vjeruje da je Božji plan bolji od njegova. To ne znači da vi sada morate „odmah sve znati“ - što ćete studirati, za koga ćete se udati ili oženiti, hoćete li u brak ili putem posvećenoga života. To znači samo da u svemu za što znate da je dobro i pošteno - u razlikovanju dobra i zla, u dobroti, čistoći, poštivanju drugih, u iskrenosti - ne tražite izgovore, nego donosite ispravne odluke.

Pokušajte se iskreno pitati: gdje sam trenutno više čovjek izgovora nego čovjek odluke? U učenju? U molitvi? U odnosu prema roditeljima? U vezi? U načinu na koji koristim internet i društvene mreže? Sveti Josip danas vas poziva da barem u jednoj konkretnoj stvari odustanete od izgovora i učinite ono za što znate da je ispravno. To je početak prave zrelosti.
 
3. Josip - čuvar tuđega poziva
Josip je čuvar i zaštitnik Isusa i Marije, a potom i cijele Crkve. On svoju veličinu ne živi gurajući se u prvi plan, tražeći da bude viđen i hvaljen, nego čuvajući tuđe poslanje. Njegov je „posao“ omogućiti Isusov rast, a Mariji pomoći da u miru može živjeti svoje predanje Bogu kako mu je obećala izgovarajući riječi: „Neka mi bude po tvojoj riječi“. On mukotrpno radi, putuje u Betlehem, brine se za trudnu zaručnicu, bježi u Egipat, vraća se u domovinu, traži kruh i siguran dom - da bi osobe koje voli mogle biti ono što trebaju biti pred Bogom.

To je predivna slika za vaše prijateljstvo i odnose. Svijet vas često uči da je „prijatelj“ onaj tko će vas pratiti u svemu, pa i u glupostima, tko će vas opravdavati u nedopuštenim djelima riječima: „ajde, nema veze“, „svi to rade“, „ne budi svetac“. Sveti Josip pokazuje nešto sasvim drugo. Pokazuje da je pravi prijatelj onaj tko čuva tvoje dobro, tvoj poziv, tvoju budućnost. Onaj tko ti zna reći „ne“ kad ideš prema samouništenju. Onaj tko te ne gura u grijeh, nego te brani od njega. Onaj tko će te, ako treba, malo razočarati da bi te spasio od većega zla.

Trebamo ljude koji nas vuku gore, prema nebu, a ne stalno prema dolje, u prosječnost i bezličnost. Sveti je Josip čovjek koji stoji iza Isusa i Marije kao zaštitnik ali bez kojega oni ne bi bili zaštićeni od Heroda, ne bi imali dom u Nazaretu, ne bi imali sigurnost svakodnevice. On je tihi stup njihove životne priče.

Zato razmislite jeste li i vi takvi „čuvari“ svojim prijateljima ili ste prije oni koji druge potiču u nečemu što ih može slomiti - u ogovaranju, pornografiji, alkoholu, ismijavanju, površnim vezama, laganju roditeljima ili odgojiteljima? S druge strane valja promisliti i o ljudima koji vas okružuju, kojima dajete prostora u svome životu. Pomažu li vam da budete bolja verzija sebe, ili vas čine lošijima?

Sveti Josip poziva vas da u razredu, na igralištu, u obitelji ili odgojnoj zajednici, pa čak i na društvenim mrežama, budete oni koji čuvaju druge, koji će stati u obranu onoga koga ismijavaju; koji neće dopustiti da se vrijeđa dostojanstvo drugoga; koji prijatelja neće podržavati u stvarima koje nisu u redu jer mu je stalo do njega. To je prava hrabrost i to je vaš mladenački put svetosti.
 
Možda se pitate što bi vam sveti Josip rekao kao onima koji pohađaju ovu Nadbiskupsku gimnaziju danas. Možda ništa jer je čovjek šutnje, ali njegov život bi svakome i svakoj od vas, vjerujem, „rekao“ barem sljedeće:

Ne boj se biti drukčiji od bučne većine. Tišina i dubina nisu slabost, nego snaga čovjeka koji zna tko je i kome pripada.

Nemoj odgađati ono što znaš da je dobro. Zrelost počinje onoga trenutka kad prestaneš tražiti izgovore i počneš donositi odluke.

Nemoj živjeti samo za sebe. Najljepše je kad si nekome čuvar - prijatelj, brat, sestra, onaj koji nosi, a ne ruši; onaj zbog kojega je nekome lakše vjerovati Bogu i vjerovati u sebe.

Josip cijelim životom pokazuje jednostavnu logiku vjere: kad Bog govori, ti slušaš i činiš, a ostalo prepustiš njemu. To je program koji stane u tri koraka, a dovoljan je za cijeli život - i za vaše školske klupe i za vaše buduće odluke i za vaš poziv, kakav god bio.

Molimo danas da ova slika svetoga Josipa ostane u vama: tihi, ali jaki; ponekad zbunjeni, ali poslušni; možda u sjeni, ali ključni za Božje djelo u ovome svijetu. Neka on čuva vas, vaše obitelji, vaše učitelje i profesore i neka vam izmoli hrabrost da i vi u ovoj školi postanete generacija koja ne bježi od tišine, od odgovornosti i od čuvanja drugih, nego u tome nalazi svoju čast.

Sveti Josipe, sveče tihe snage, moli za nas. Amen.