Pozdravni govor rektora mons. Antuna Sentea prigodom proglašenja crkve sv. Josipa u Karlovcu manjom bazilikom
Pozdravni govor rektora mons. Antuna Sentea
na misi proglašenja Nacionalnog svetišta svetog Josipa papinskom manjom bazilikom
Subota, 14. ožujka 2026. godine
Lijepo je danas biti pri svetom Josipu u Karlovcu, ponovio sam već više puta u svojim pozdravnim govorima o liturgijskoj proslavi Josipova. Svaki put je to bilo moje iskreno priznanje i mogu posvjedočiti da je svaki put bilo sve ljepše. Ne znam kako će biti iduće godine, ali zasigurno je ovo danas najljepši boravak pri svetom Josipu. I ne, nije to tvrdnja utemeljena na osjećajima, već na tako snažnim i važnim činjenicama.
Danas zahvaljujemo dobrom Bogu na daru papinske manje bazilike crkvi Nacionalnog svetišta svetog Josipa ovdje u Karlovcu.
Tu odluku Petra naših dana, Kristovog namjesnika ovdje na zemlji u ovom našem vremenu, svečano će nam obznaniti zagrebački nadbiskup mons. dr. Dražen Kutleša, nasljednik tako vrlih zagrebačkih pastira koji su ljubili Crkvu, častili Blaženu Djevicu Mariju i u njezinoj prisutnosti prepoznavali moćni zagovor svetog Josipa.
Kako se danas ne spomenuti Martina Borkovića, pastira Crkve zagrebačke, koji je i kao saborski zastupnik zaslužan da je Hrvatski sabor jednoglasnom odlukom izabrao svetog Josipa davne 1687. godine za nebeskog zaštitnika Hrvatskog Kraljevstva, kojemu slavimo tisuću i sto ljeta. Kako se ne spomenuti najsvjetlijeg lika Crkve u Hrvata, blaženog Alojzija Stepinca, koji je 250. obljetnicu te odluke obilježio osnivanjem Župe svetog Josipa na zagrebačkoj Trešnjevki i počeo graditi crkvu koju je vidio kao Nacionalno svetište svetog Josipa, zaštitnika Hrvatske.
Njegova ideja ostvarena je 50 godina kasnije odlukom njegova nasljednika, sluge Božjega kardinala Franje Kuharića, ispunjujući volju hrvatskog naroda, predvođena svojim pastirima, 1987. godine proglašavajući ovu novoizgrađenu karlovačku crkvu svetog Josipa Nacionalnim svetištem. Stepinčev suvremenik, brat po biskupstvu, ali i po mučeništvu, mostarski nadbiskup dr. Petar Čule toliko je cijenio svetog Josipa da je uvelike zaslužan za uvrštenje spomena svetog Josipa u misnom kanonu uz ime Blažene Djevice Marije.
To su bili pastiri koji su u teškim vremenima svoga djelovanja snagu pronalazili u mudrom Josipovu posluživanju Marije i Isusa - Crkve. Njihovim tragom kročio je i kardinal Josip Bozanić koji je na 330. obljetnicu odluke Hrvatskog sabora proglasio Godinu svetog Josipa i pokrenuo novu karlovačku rijeku, rijeku hodočasnika.
I sada rado pozdravljam Vas, sadašnjeg zagrebačkog nadbiskupa, Vas, pastira dične Crkve zagrebačke i predsjednika Hrvatske biskupske konferencije, tako zauzetog člana vodstva sveopće Crkve, koji ste zatražili i od pape Lava XIV. dobili odluku da ovaj hram Božji, u kojem tako snažno častimo zaštitnika naše domovine Hrvatske, uzdignete na čast papinske manje bazilike. Srdačno Vas pozdravljam, preuzvišeni gospodine, dragi naš nadbiskupe Dražene, izražavajući veliku radost zbog Vaše prisutnosti i zauzetosti za ovo svetište, za ovu baziliku!
Draga nam je prisutnost biskupa Marka Kovača, koji je pred neki dan kao uvertiru u ovo slavlje blagoslovio sveta vrata. Dobro nam došli!
Uz Vas pozdravljam i sve prisutne svećenike, na osobit način rektora papinske manje bazilike Čudotvorne Gospe Sinjske fra Marinka Vukmana, kao najmlađe od dvanaest imenovanih papinskih bazilika u Hrvatskoj. Taj dragi epitet najmlađe proglašene papinske bazilike u Hrvatskoj sada ćemo nositi mi u Karlovcu.
Na osobit način pozdravljam i sve vas, dragi hodočasnici, pristigli iz svih krajeva svijeta. Kao i vas koji nas pratite na svim krajevima svijeta zahvaljujući televiziji Nacionalnog svetišta svetog Josipa i Laudato televiziji.
Ovog slavlja ne bi bilo da nema ove crkve, a ona je relativno mlada. Sa svojim suradnicima izgradio ju je prelat Marijan Radanović, a posvetio prefekt Kongregacije za nauk vjere kardinal Franjo Šeper, jednako tako veliki pastir Crkve zagrebačke. Poznato je da je župnik Marijan morao prevladati mnoge teškoće za dobivanje dozvole i prilikom izgradnje ovog Božjeg hrama, pa čak i među svojima koji su znali komentirati čemu i kome tako velika crkva. A danas, kao i mnoge druge blagdane pa i dane u godini, dakle prečesto, premalena je.
Ipak, nije njezina snaga u ispunjenosti čovjekom ni u prekrasnim umjetninama, već u živom Bogu u euharistiji i drugim sakramentima i susretima, poput svetog Josipa, malog i potrebnog čovjeka s velikim i moćnim, napose milosrdnim Bogom.
Upravo taj susret Boga s čovjekom, zaogrnut nježnošću prečistog srca Josipova, tako snažno ovdje osjećamo. Vjerujem da Vas je upravo ta spoznaja nosila, dragi nadbiskupe, kada ste od Svetog Oca tražili da ovu crkvu stavi pod svoj umbraculum, kišobran papinske brige i ljubavi. Vi, dragi vjernici, Josipovi hodočasnici, tome ste zalog!
Rado pozdravljam i naše predstavnike, obnašatelje najviših službi u Hrvatskoj, Županiji i Gradu. I neka vam ne bude teško zalaziti upravo ovdje. Jer tu, sjećajući se zajedništva saborskih zastupnika svih redova i staleža, ljubeći hrvatski narod, želeći mu dobro, slobodu i prosperitet, bili su zajedno, za - jedno, možda i svjesni svojih ljudskih ograničenja te jednoglasno izabraše svetog Josipa za zaštitnika.
Rado pozdravljam potpredsjednika Vlade RH i ministra hrvatskih branitelja generala Tomu Medveda. Uz njega pozdravljam i generala Marinka Krešića, predsjednika Generalskog zbora, a u njima sve hrvatske branitelje, kao i njihove obitelji. Pozdravljam i potpredsjednika Hrvatskog sabora akademika Željka Reinera, izaslanika predsjednika Gordana Jandrokovića, kao i druge uvažene saborske zastupnike: gospođu Marijanu Petir, Marina Piletića i Damira Mandića, koji je i naš karlovački gradonačelnik. Pozdravljam i dragu županicu Martinu Furdek Hajdin, kao i sve druge osobe javnih odgovornosti i službi na svim razinama.
Draga mi je prisutnost gospođe Ksenije Abramović, direktorice Laudato televizije, koja je uvelike pomogla širenju pobožnosti svetom Josipu, osobito u vremenu korone. Raduje me prisutnost dragih umjetnika koji svojom otvorenošću Duhu Svetomu stvaraju djela koja nam pomažu otkrivati Boga u svijetu i u nama samima. Poput ovih malih stakalaca Josipa Botterija Dinija na najvećem mozaiku zajedno tkamo lijepu sliku vjerničkog hrvatskog naroda pod Josipovom zaštitom. Među njima svakako je i akademski kipar Petar Dolić koji je izradio Sveta vrata kroz koja smo ušli iz naše vremenitosti, ograničenosti, pa i grešnosti u ovu Božju vječnost, bezgraničnost i svetost.
Znam da nas vrijeme ograničava, ali i potiče, uči o prolaznosti i kratkoći te poziva na bdjenje. Vjerujući da u ovom Božjem prostoru, papinskoj manjoj bazilici, bivamo bolji za vremena i vječnosti, još jednom Vam, dragi nadbiskupe, kličem dobrodošli i molim: uvedite nas u ovo sveto misno slavlje!
Danas zahvaljujemo dobrom Bogu na daru papinske manje bazilike crkvi Nacionalnog svetišta svetog Josipa ovdje u Karlovcu.
Tu odluku Petra naših dana, Kristovog namjesnika ovdje na zemlji u ovom našem vremenu, svečano će nam obznaniti zagrebački nadbiskup mons. dr. Dražen Kutleša, nasljednik tako vrlih zagrebačkih pastira koji su ljubili Crkvu, častili Blaženu Djevicu Mariju i u njezinoj prisutnosti prepoznavali moćni zagovor svetog Josipa.
Kako se danas ne spomenuti Martina Borkovića, pastira Crkve zagrebačke, koji je i kao saborski zastupnik zaslužan da je Hrvatski sabor jednoglasnom odlukom izabrao svetog Josipa davne 1687. godine za nebeskog zaštitnika Hrvatskog Kraljevstva, kojemu slavimo tisuću i sto ljeta. Kako se ne spomenuti najsvjetlijeg lika Crkve u Hrvata, blaženog Alojzija Stepinca, koji je 250. obljetnicu te odluke obilježio osnivanjem Župe svetog Josipa na zagrebačkoj Trešnjevki i počeo graditi crkvu koju je vidio kao Nacionalno svetište svetog Josipa, zaštitnika Hrvatske.
Njegova ideja ostvarena je 50 godina kasnije odlukom njegova nasljednika, sluge Božjega kardinala Franje Kuharića, ispunjujući volju hrvatskog naroda, predvođena svojim pastirima, 1987. godine proglašavajući ovu novoizgrađenu karlovačku crkvu svetog Josipa Nacionalnim svetištem. Stepinčev suvremenik, brat po biskupstvu, ali i po mučeništvu, mostarski nadbiskup dr. Petar Čule toliko je cijenio svetog Josipa da je uvelike zaslužan za uvrštenje spomena svetog Josipa u misnom kanonu uz ime Blažene Djevice Marije.
To su bili pastiri koji su u teškim vremenima svoga djelovanja snagu pronalazili u mudrom Josipovu posluživanju Marije i Isusa - Crkve. Njihovim tragom kročio je i kardinal Josip Bozanić koji je na 330. obljetnicu odluke Hrvatskog sabora proglasio Godinu svetog Josipa i pokrenuo novu karlovačku rijeku, rijeku hodočasnika.
I sada rado pozdravljam Vas, sadašnjeg zagrebačkog nadbiskupa, Vas, pastira dične Crkve zagrebačke i predsjednika Hrvatske biskupske konferencije, tako zauzetog člana vodstva sveopće Crkve, koji ste zatražili i od pape Lava XIV. dobili odluku da ovaj hram Božji, u kojem tako snažno častimo zaštitnika naše domovine Hrvatske, uzdignete na čast papinske manje bazilike. Srdačno Vas pozdravljam, preuzvišeni gospodine, dragi naš nadbiskupe Dražene, izražavajući veliku radost zbog Vaše prisutnosti i zauzetosti za ovo svetište, za ovu baziliku!
Draga nam je prisutnost biskupa Marka Kovača, koji je pred neki dan kao uvertiru u ovo slavlje blagoslovio sveta vrata. Dobro nam došli!
Uz Vas pozdravljam i sve prisutne svećenike, na osobit način rektora papinske manje bazilike Čudotvorne Gospe Sinjske fra Marinka Vukmana, kao najmlađe od dvanaest imenovanih papinskih bazilika u Hrvatskoj. Taj dragi epitet najmlađe proglašene papinske bazilike u Hrvatskoj sada ćemo nositi mi u Karlovcu.
Na osobit način pozdravljam i sve vas, dragi hodočasnici, pristigli iz svih krajeva svijeta. Kao i vas koji nas pratite na svim krajevima svijeta zahvaljujući televiziji Nacionalnog svetišta svetog Josipa i Laudato televiziji.
Ovog slavlja ne bi bilo da nema ove crkve, a ona je relativno mlada. Sa svojim suradnicima izgradio ju je prelat Marijan Radanović, a posvetio prefekt Kongregacije za nauk vjere kardinal Franjo Šeper, jednako tako veliki pastir Crkve zagrebačke. Poznato je da je župnik Marijan morao prevladati mnoge teškoće za dobivanje dozvole i prilikom izgradnje ovog Božjeg hrama, pa čak i među svojima koji su znali komentirati čemu i kome tako velika crkva. A danas, kao i mnoge druge blagdane pa i dane u godini, dakle prečesto, premalena je.
Ipak, nije njezina snaga u ispunjenosti čovjekom ni u prekrasnim umjetninama, već u živom Bogu u euharistiji i drugim sakramentima i susretima, poput svetog Josipa, malog i potrebnog čovjeka s velikim i moćnim, napose milosrdnim Bogom.
Upravo taj susret Boga s čovjekom, zaogrnut nježnošću prečistog srca Josipova, tako snažno ovdje osjećamo. Vjerujem da Vas je upravo ta spoznaja nosila, dragi nadbiskupe, kada ste od Svetog Oca tražili da ovu crkvu stavi pod svoj umbraculum, kišobran papinske brige i ljubavi. Vi, dragi vjernici, Josipovi hodočasnici, tome ste zalog!
Rado pozdravljam i naše predstavnike, obnašatelje najviših službi u Hrvatskoj, Županiji i Gradu. I neka vam ne bude teško zalaziti upravo ovdje. Jer tu, sjećajući se zajedništva saborskih zastupnika svih redova i staleža, ljubeći hrvatski narod, želeći mu dobro, slobodu i prosperitet, bili su zajedno, za - jedno, možda i svjesni svojih ljudskih ograničenja te jednoglasno izabraše svetog Josipa za zaštitnika.
Rado pozdravljam potpredsjednika Vlade RH i ministra hrvatskih branitelja generala Tomu Medveda. Uz njega pozdravljam i generala Marinka Krešića, predsjednika Generalskog zbora, a u njima sve hrvatske branitelje, kao i njihove obitelji. Pozdravljam i potpredsjednika Hrvatskog sabora akademika Željka Reinera, izaslanika predsjednika Gordana Jandrokovića, kao i druge uvažene saborske zastupnike: gospođu Marijanu Petir, Marina Piletića i Damira Mandića, koji je i naš karlovački gradonačelnik. Pozdravljam i dragu županicu Martinu Furdek Hajdin, kao i sve druge osobe javnih odgovornosti i službi na svim razinama.
Draga mi je prisutnost gospođe Ksenije Abramović, direktorice Laudato televizije, koja je uvelike pomogla širenju pobožnosti svetom Josipu, osobito u vremenu korone. Raduje me prisutnost dragih umjetnika koji svojom otvorenošću Duhu Svetomu stvaraju djela koja nam pomažu otkrivati Boga u svijetu i u nama samima. Poput ovih malih stakalaca Josipa Botterija Dinija na najvećem mozaiku zajedno tkamo lijepu sliku vjerničkog hrvatskog naroda pod Josipovom zaštitom. Među njima svakako je i akademski kipar Petar Dolić koji je izradio Sveta vrata kroz koja smo ušli iz naše vremenitosti, ograničenosti, pa i grešnosti u ovu Božju vječnost, bezgraničnost i svetost.
Znam da nas vrijeme ograničava, ali i potiče, uči o prolaznosti i kratkoći te poziva na bdjenje. Vjerujući da u ovom Božjem prostoru, papinskoj manjoj bazilici, bivamo bolji za vremena i vječnosti, još jednom Vam, dragi nadbiskupe, kličem dobrodošli i molim: uvedite nas u ovo sveto misno slavlje!