Završena Molitvena osmina za jedinstvo kršćana u Zagrebačkoj nadbiskupiji
U razdoblju od 18. do 25. siječnja 2026. godine u Zagrebu i okolici svečano je obilježena Molitvena osmina za jedinstvo kršćana, koja se ove godine u cijelome svijetu slavila pod biblijskim geslom: „Jedno tijelo i jedan Duh - kao što ste i pozvani na jednu nadu svoga poziva“ (Ef 4,4). Molitvena osmina za jedinstvo kršćana 2026. pripremljena je na svjetskoj razini u suradnji Dikasterija za promicanje jedinstva kršćana i Povjerenstva „Vjera i ustrojstvo“ Ekumenskog vijeća Crkava, a ovogodišnje su materijale zajednički pripremile kršćanske zajednice iz Armenije. U Hrvatskoj je materijale preveo prof. dr. sc. o. Juro Zečević-Božić, OCD.
Zagrebačko obilježavanje Molitvene osmine odvijalo se u kontinuitetu dugogodišnje ekumenske prakse, nizom zajedničkih molitvenih slavlja u različitim kršćanskim Crkvama, a ovogodišnji ekumenski hod svoj je završetak imao u nedjelju 25. siječnja 2026. godine u crkvi Blažene Djevice Marije Kraljice Mira u Granešinskim Novakima euharistijskim slavljem i središnjim ekumenskim molitvenim slavljem kršćanskih Crkava grada Zagreba i zagrebačkog područja.
Hod Molitvene osmine bio je oblikovan kao onaj u kojem se dar jedinstva prima kroz molitvu i zajedničko slušanje Božje Riječi. Tijekom osmine kršćani su se okupljali u različitim crkvenim bogoslužnim prostorima, dopuštajući da ih ista Riječ stavi u zajednički položaj slušatelja pred jednim Gospodinom. Hod Crkvama grada Zagreba i zagrebačkog područja ove godine bio je sljedeći: u utorak 20. siječnja 2026. godine molitveno slavlje održano je u Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi, u prostoru Mitropolije zagrebačko-ljubljanske u Ulici sv. Preobraženja u Zagrebu. U srijedu 21. siječnja vjernici su se okupili u Nacionalnom svetištu sv. Josipa, gdje je molitva za jedinstvo bila uronjena u kontekst hodočasničke pobožnosti i povjerenja u zagovor zaštitnika Crkve, sv. Josipa. U četvrtak 22. siječnja molitveno slavlje održano je u Makedonskoj Pravoslavnoj Crkvi - Ohridskoj arhiepiskopiji u Zagrebu. U petak 23. siječnja domaćin molitve bila je Baptistička Crkva u Zagrebu. U subotu 24. siječnja zajedničko molitveno slavlje održano je u prostoru Reformirane kršćanske kalvinske Crkve na Jarunu, gdje su vjernici Reformirane Crkve bili domaćini zajedno s Evangeličkom Crkvom.
Na posljednji dan Molitvene osmine, 25. siječnja, ekumensko molitveno slavlje održano je na dva mjesta: u Zagrebu, gdje je domaćin bio vlč. Marijan Ožegović, te u Karlovcu gdje je domaćin bio mons. Antun Sente. Ovogodišnji završetak Molitvene osmine providonosno se podudario s Nedjeljom Božje Riječi. Ta je činjenica dala dodatnu dubinu cijelom slavlju jer je upravo Božja Riječ zajednički teološki i duhovni temelj molitve za jedinstvo kršćana.
U crkvi Blažene Djevice Marije Kraljice Mira u Zagrebu u nedjelju 25. siječnja 2026. euharistijsko slavlje predvodio je mons. Zlatko Koren, kanonik i predsjednik Povjerenstva Zagrebačke nadbiskupije za ekumenizam i dijalog te rektor zagrebačke katedrale. Liturgijsko pjevanje predvodio je župni zbor BDM Kraljice Mira pod ravnanjem g. Ane Ivanagić i soliranjem g. Maje Ištvanić.
Na završnom ekumenskom molitvenom slavlju u Zagrebu, kao službeni predstavnici svojih Crkava, sudjelovali su: iz Katoličke Crkve, Zagrebačke nadbiskupije mons. Zlatko Koren, kanonik, predsjednik Povjerenstva Zagrebačke nadbiskupije za ekumenizam i dijalog te rektor zagrebačke katedrale; iz Mitropolije zagrebačko-ljubljanske Srpske Pravoslavne Crkve: o. Aleksandar Lukić, đakon; iz Makedonske Pravoslavne Crkve - Ohridske arhiepiskopije: gosp. Stojče Kmetski, predstavnik za ekumenizam crkvene općine sv. Zlate Meglenske; iz Hrvatske Starokatoličke Crkve: prof. dr. sc. Damir Boras, predsjednik Sinodalnog vijeća Hrvatske Starokatoličke Crkve, rektor emeritus Sveučilišta u Zagrebu; iz Evangeličke Crkve u Republici Hrvatskoj: svećenik Moran Rajković, župnik Evangeličke crkvene općine u Zagrebu; iz Reformirane kršćanske kalvinske Crkve u Republici Hrvatskoj: biskup Peter Szen; iz Baptističke Crkve u Zagrebu: gosp. Momir Blažek, starješina Baptističke Crkve u Zagrebu.
U propovijedi mons. Koren naglasio je kako Božja riječ nije samo tekst koji se sluša, nego živa snaga koja okuplja, obraća i gradi Tijelo Kristovo. Polazeći od naviještenih biblijskih čitanja, osobito iz Poslanice Korinćanima, postavio je snažno pitanje apostola Pavla: „Zar je Krist razdijeljen?“ te istaknuo kako svako kršćansko jedinstvo započinje ondje gdje se Krist ponovno postavi u središte, ispred svih konfesionalnih, kulturnih i povijesnih podjela. Govoreći u ekumenskom kontekstu, mons. Koren je istaknuo da jedinstvo kršćana nije plod kompromisa, nego plod obraćenja i zajedničkog slušanja Riječi Božje, te da je upravo Riječ Božja najdublji i najtrajniji ekumenski temelj.
Ekumensko molitveno slavlje, koje je uslijedilo po završetku euharistijskog slavlja, oblikovano je prema posebnom redu pod naslovom „Svjetlo od Svjetla“, koji je u potpunosti bio prožet kristološkom teologijom svjetla. U središtu bogoslužnog prostora nalazila se uskrsna svijeća, znak uskrsloga Krista, koji je, prema Nicejskom vjerovanju, „Svjetlo od Svjetla, „pravi Bog od pravoga Boga“. Kristovo svjetlo nije apstraktan simbol, nego stvarna prisutnost Boga koji u Kristu ulazi u tamu svijeta i rasvjetljuje put Crkvi. Upravo zato svjetlo u ovom slavlju nije bilo shvaćeno kao ukras ili metafora, nego kao teološki govor: Crkve ne proizvode vlastito svjetlo, nego ga primaju od Krista.
Tema ovogodišnje Molitvene osmine, prožeta iskustvom armenskih kršćana, podsjetila je čitav kršćanski svijet da Kristovo svjetlo ne može ugasiti tama povijesnih stradanja, nego upravo u tami Svjetlo pokazuje svoju snagu. U tom je svjetlu i zagrebačko obilježavanje Osmine bilo snažno svjedočanstvo nade da jedinstvo kršćana nije ljudska utopija, nego Božji dar koji je već prisutan u Kristu i koji se, kroz molitvu i obraćenje, sve jasnije očituje u životu Crkava.
Oko uskrsne svijeće bilo je postavljeno sedam manjih uljanica koje su predstavljale kršćanske Crkve okupljene na slavlju. Taj raspored izražavao je temeljnu poruku ovogodišnje Molitvene osmine: Crkva je jedno tijelo upravo zato što ima jedno središte, a to središte je uskrsli Krist. Tijekom slavlja predstavnici pojedinih Crkava pristupali su uskrsnoj svijeći i od nje palili svijeću svoje Crkve. Taj čin, duboko ukorijenjen u drevnu kršćansku liturgijsku simboliku, simbolizira da svaka kršćanska zajednica živi od Kristova svjetla, premda ga prima i svjedoči u različitim povijesnim, kulturnim i liturgijskim oblicima.
Dijelovi slavlja, koje je pratilo postupno paljenje svih uljanica, bili su oblikovani tako da svaka kršćanska Crkva sebe predstavi kroz određeni dio ekumenskog slavlja: kroz ektenijske zazive, Gospodnju molitvu, naviještaj Riječi Božje, propovijed, molitve iz armenske tradicije, psalme, Vjerovanje i završni blagoslov.
Nakon što su svi predstavnici kršćanskih Crkvi predstavili vlastitu kršćansku tradiciju, uslijedio je središnji čin, ekumenska gesta, molitvenog slavlja: svaki predstavnik uzeo je uljanicu te su pošli među narod kako bi svi vjernici upalili svoje svijeće. Simbol svjetla tako je još snažnije istaknut. Svi kršćani pozvani su nositi Svjetlo Kristovo i dijeliti ga međusobno, u bratskoj ljubavi, poštovanju i zajedništvu. Pritom se pjevala pjesma Dođi, Duše Presveti, što je vjernicima bio dirljiv trenutak u kojem se snažno ispreplela simbolika svjetla, vatre i Duha Svetoga. Tijekom pjevanja dr. sc. o. Ivan Pleše, tajnik Povjerenstva, okadio je uskrsnu svijeću te sve prisutne. Svoj vrhunac ova ekumenska gesta svjetla doživjela je u zajedničkoj molitvi Nicejsko-carigradskog vjerovanja svih okupljenih s upaljenim svijećama koje je uslijedilo po završetku pjesme. Na taj način, svi okupljeni kršćani izrazili su da svoju vjeru grade na zajedničkoj baštini koja im je predana.
Na završetku ekumenskog molitvenog slavlja mons. Koren istaknuo je da Molitvena osmina ne završava današnjim bogoslužjem, nego se nastavlja u svakodnevnom životu vjernika i Crkava. Naglasio je da je molitva za jedinstvo trajna zadaća Crkve i da je upravo Krist, Svjetlo od Svjetla, onaj koji kršćane poziva da, unatoč razlikama, hodaju zajedno prema punini jedinstva koje je on htio za svoju Crkvu.
Ovogodišnja Molitvena osmina bila je obilježena teologijom jedinstva kako ju izlaže apostol Pavao u Poslanici Efežanima (4,4), a kako je to u službenoj knjižici Osmine razrađeno kroz biblijska razmatranja, molitve i simboliku liturgijskih čina. Polazište cijele Osmine bila je Pavlova vizija Crkve kao živoga Tijela Kristova koje živi djelovanjem Duha Svetoga. Jedinstvo Crkve, kako naglašavaju tekstovi Osmine, nije rezultat uniformnosti niti brisanja razlika, nego dar koji prethodi svakoj ljudskoj inicijativi i koji poziva kršćane da taj dar sve dublje prepoznaju, prihvate i žive. U tom smislu jedinstvo se shvaća kao stvarnost koja je već dana u Kristu, a koja traži obraćenje srca, strpljivost, poniznost i međusobnu ljubav.
dr. sc. o. Ivan Pleše, tajnik Povjerenstva za ekumenizam i dijalog
Zagrebačko obilježavanje Molitvene osmine odvijalo se u kontinuitetu dugogodišnje ekumenske prakse, nizom zajedničkih molitvenih slavlja u različitim kršćanskim Crkvama, a ovogodišnji ekumenski hod svoj je završetak imao u nedjelju 25. siječnja 2026. godine u crkvi Blažene Djevice Marije Kraljice Mira u Granešinskim Novakima euharistijskim slavljem i središnjim ekumenskim molitvenim slavljem kršćanskih Crkava grada Zagreba i zagrebačkog područja.
Hod Molitvene osmine bio je oblikovan kao onaj u kojem se dar jedinstva prima kroz molitvu i zajedničko slušanje Božje Riječi. Tijekom osmine kršćani su se okupljali u različitim crkvenim bogoslužnim prostorima, dopuštajući da ih ista Riječ stavi u zajednički položaj slušatelja pred jednim Gospodinom. Hod Crkvama grada Zagreba i zagrebačkog područja ove godine bio je sljedeći: u utorak 20. siječnja 2026. godine molitveno slavlje održano je u Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi, u prostoru Mitropolije zagrebačko-ljubljanske u Ulici sv. Preobraženja u Zagrebu. U srijedu 21. siječnja vjernici su se okupili u Nacionalnom svetištu sv. Josipa, gdje je molitva za jedinstvo bila uronjena u kontekst hodočasničke pobožnosti i povjerenja u zagovor zaštitnika Crkve, sv. Josipa. U četvrtak 22. siječnja molitveno slavlje održano je u Makedonskoj Pravoslavnoj Crkvi - Ohridskoj arhiepiskopiji u Zagrebu. U petak 23. siječnja domaćin molitve bila je Baptistička Crkva u Zagrebu. U subotu 24. siječnja zajedničko molitveno slavlje održano je u prostoru Reformirane kršćanske kalvinske Crkve na Jarunu, gdje su vjernici Reformirane Crkve bili domaćini zajedno s Evangeličkom Crkvom.
Na posljednji dan Molitvene osmine, 25. siječnja, ekumensko molitveno slavlje održano je na dva mjesta: u Zagrebu, gdje je domaćin bio vlč. Marijan Ožegović, te u Karlovcu gdje je domaćin bio mons. Antun Sente. Ovogodišnji završetak Molitvene osmine providonosno se podudario s Nedjeljom Božje Riječi. Ta je činjenica dala dodatnu dubinu cijelom slavlju jer je upravo Božja Riječ zajednički teološki i duhovni temelj molitve za jedinstvo kršćana.
U crkvi Blažene Djevice Marije Kraljice Mira u Zagrebu u nedjelju 25. siječnja 2026. euharistijsko slavlje predvodio je mons. Zlatko Koren, kanonik i predsjednik Povjerenstva Zagrebačke nadbiskupije za ekumenizam i dijalog te rektor zagrebačke katedrale. Liturgijsko pjevanje predvodio je župni zbor BDM Kraljice Mira pod ravnanjem g. Ane Ivanagić i soliranjem g. Maje Ištvanić.
Na završnom ekumenskom molitvenom slavlju u Zagrebu, kao službeni predstavnici svojih Crkava, sudjelovali su: iz Katoličke Crkve, Zagrebačke nadbiskupije mons. Zlatko Koren, kanonik, predsjednik Povjerenstva Zagrebačke nadbiskupije za ekumenizam i dijalog te rektor zagrebačke katedrale; iz Mitropolije zagrebačko-ljubljanske Srpske Pravoslavne Crkve: o. Aleksandar Lukić, đakon; iz Makedonske Pravoslavne Crkve - Ohridske arhiepiskopije: gosp. Stojče Kmetski, predstavnik za ekumenizam crkvene općine sv. Zlate Meglenske; iz Hrvatske Starokatoličke Crkve: prof. dr. sc. Damir Boras, predsjednik Sinodalnog vijeća Hrvatske Starokatoličke Crkve, rektor emeritus Sveučilišta u Zagrebu; iz Evangeličke Crkve u Republici Hrvatskoj: svećenik Moran Rajković, župnik Evangeličke crkvene općine u Zagrebu; iz Reformirane kršćanske kalvinske Crkve u Republici Hrvatskoj: biskup Peter Szen; iz Baptističke Crkve u Zagrebu: gosp. Momir Blažek, starješina Baptističke Crkve u Zagrebu.
U propovijedi mons. Koren naglasio je kako Božja riječ nije samo tekst koji se sluša, nego živa snaga koja okuplja, obraća i gradi Tijelo Kristovo. Polazeći od naviještenih biblijskih čitanja, osobito iz Poslanice Korinćanima, postavio je snažno pitanje apostola Pavla: „Zar je Krist razdijeljen?“ te istaknuo kako svako kršćansko jedinstvo započinje ondje gdje se Krist ponovno postavi u središte, ispred svih konfesionalnih, kulturnih i povijesnih podjela. Govoreći u ekumenskom kontekstu, mons. Koren je istaknuo da jedinstvo kršćana nije plod kompromisa, nego plod obraćenja i zajedničkog slušanja Riječi Božje, te da je upravo Riječ Božja najdublji i najtrajniji ekumenski temelj.
Ekumensko molitveno slavlje, koje je uslijedilo po završetku euharistijskog slavlja, oblikovano je prema posebnom redu pod naslovom „Svjetlo od Svjetla“, koji je u potpunosti bio prožet kristološkom teologijom svjetla. U središtu bogoslužnog prostora nalazila se uskrsna svijeća, znak uskrsloga Krista, koji je, prema Nicejskom vjerovanju, „Svjetlo od Svjetla, „pravi Bog od pravoga Boga“. Kristovo svjetlo nije apstraktan simbol, nego stvarna prisutnost Boga koji u Kristu ulazi u tamu svijeta i rasvjetljuje put Crkvi. Upravo zato svjetlo u ovom slavlju nije bilo shvaćeno kao ukras ili metafora, nego kao teološki govor: Crkve ne proizvode vlastito svjetlo, nego ga primaju od Krista.
Tema ovogodišnje Molitvene osmine, prožeta iskustvom armenskih kršćana, podsjetila je čitav kršćanski svijet da Kristovo svjetlo ne može ugasiti tama povijesnih stradanja, nego upravo u tami Svjetlo pokazuje svoju snagu. U tom je svjetlu i zagrebačko obilježavanje Osmine bilo snažno svjedočanstvo nade da jedinstvo kršćana nije ljudska utopija, nego Božji dar koji je već prisutan u Kristu i koji se, kroz molitvu i obraćenje, sve jasnije očituje u životu Crkava.
Oko uskrsne svijeće bilo je postavljeno sedam manjih uljanica koje su predstavljale kršćanske Crkve okupljene na slavlju. Taj raspored izražavao je temeljnu poruku ovogodišnje Molitvene osmine: Crkva je jedno tijelo upravo zato što ima jedno središte, a to središte je uskrsli Krist. Tijekom slavlja predstavnici pojedinih Crkava pristupali su uskrsnoj svijeći i od nje palili svijeću svoje Crkve. Taj čin, duboko ukorijenjen u drevnu kršćansku liturgijsku simboliku, simbolizira da svaka kršćanska zajednica živi od Kristova svjetla, premda ga prima i svjedoči u različitim povijesnim, kulturnim i liturgijskim oblicima.
Dijelovi slavlja, koje je pratilo postupno paljenje svih uljanica, bili su oblikovani tako da svaka kršćanska Crkva sebe predstavi kroz određeni dio ekumenskog slavlja: kroz ektenijske zazive, Gospodnju molitvu, naviještaj Riječi Božje, propovijed, molitve iz armenske tradicije, psalme, Vjerovanje i završni blagoslov.
Nakon što su svi predstavnici kršćanskih Crkvi predstavili vlastitu kršćansku tradiciju, uslijedio je središnji čin, ekumenska gesta, molitvenog slavlja: svaki predstavnik uzeo je uljanicu te su pošli među narod kako bi svi vjernici upalili svoje svijeće. Simbol svjetla tako je još snažnije istaknut. Svi kršćani pozvani su nositi Svjetlo Kristovo i dijeliti ga međusobno, u bratskoj ljubavi, poštovanju i zajedništvu. Pritom se pjevala pjesma Dođi, Duše Presveti, što je vjernicima bio dirljiv trenutak u kojem se snažno ispreplela simbolika svjetla, vatre i Duha Svetoga. Tijekom pjevanja dr. sc. o. Ivan Pleše, tajnik Povjerenstva, okadio je uskrsnu svijeću te sve prisutne. Svoj vrhunac ova ekumenska gesta svjetla doživjela je u zajedničkoj molitvi Nicejsko-carigradskog vjerovanja svih okupljenih s upaljenim svijećama koje je uslijedilo po završetku pjesme. Na taj način, svi okupljeni kršćani izrazili su da svoju vjeru grade na zajedničkoj baštini koja im je predana.
Na završetku ekumenskog molitvenog slavlja mons. Koren istaknuo je da Molitvena osmina ne završava današnjim bogoslužjem, nego se nastavlja u svakodnevnom životu vjernika i Crkava. Naglasio je da je molitva za jedinstvo trajna zadaća Crkve i da je upravo Krist, Svjetlo od Svjetla, onaj koji kršćane poziva da, unatoč razlikama, hodaju zajedno prema punini jedinstva koje je on htio za svoju Crkvu.
Ovogodišnja Molitvena osmina bila je obilježena teologijom jedinstva kako ju izlaže apostol Pavao u Poslanici Efežanima (4,4), a kako je to u službenoj knjižici Osmine razrađeno kroz biblijska razmatranja, molitve i simboliku liturgijskih čina. Polazište cijele Osmine bila je Pavlova vizija Crkve kao živoga Tijela Kristova koje živi djelovanjem Duha Svetoga. Jedinstvo Crkve, kako naglašavaju tekstovi Osmine, nije rezultat uniformnosti niti brisanja razlika, nego dar koji prethodi svakoj ljudskoj inicijativi i koji poziva kršćane da taj dar sve dublje prepoznaju, prihvate i žive. U tom smislu jedinstvo se shvaća kao stvarnost koja je već dana u Kristu, a koja traži obraćenje srca, strpljivost, poniznost i međusobnu ljubav.
dr. sc. o. Ivan Pleše, tajnik Povjerenstva za ekumenizam i dijalog