Zagrebačka nadbiskupija

Samoborska Župa sv. Anastazije mučenice proslavila je svoju nebesku zaštitnicu u četvrtak, 15. siječnja. Jutarnju misu predvodio je župnik, preč. Ivica Cik, a misu poldanjicu župnik župe Rođenja BDM, Sveta Marija pod Okićem vlč. Nikola Sanjković u zajedništvu sa svećenicima Samoborsko-okićkog dekanata te gvardijanom franjevačkog samostana Uznesenja BDM u Samoboru fra Željkom Janjićem, OFM.

Svečanu večernju misu predvodio je upravitelj Župe sv. Nikole biskupa u Stenjevcu vlč. Kristijan Tušek, nekadašnji župni vikar u župi Samobor. Koncelebrirali su župnik preč. Ivica Cik, svećenik Vrhbosanske nadbiskupije u miru vlč. Ivan Ćurić, župni vikar vlč. Krešimir Cervelin, a đakonsku službu vršio je đakon vlč. Mato Zirdum.

U propovijedi se vlč. Kristijan dotaknuo smisla slavlja svetkovina i kako smo pozvani mijenjati se po primjeru života mučenika i svetaca. "Vjerujem da smo došli opet prepoznati što je kadro učiniti srce, život i čovjek, koji do mjere ludosti zavoli Boga, koji do mjere ludosti povjeruje, koji ide toliko daleko da sebe samoga zaboravlja, jer prvo što želi svojim životom zaista jest slaviti Boga. S druge strane, nadam se jednako tako da večerašnji susret svakome od nas želi obnoviti vjeru, a onda možda još više iskrenu ljubav, jer u tome stoji i pada sav naš vjernički život. Naša spremnost da slavimo svetu misu, naša spremnost da se ispovijedamo, naša spremnost da izdvajamo vrijeme za svakodnevnu molitvu, nisu pitanje navike i odgoj, pitanje su ljubavi prema Bogu. Jer koga volim, s tim se družim. Koga volim, za toga pronalazim način i vrijeme", rekao je vlč. Tušek.

"Želim nam to odmah na početku, da ovo večerašnje slavlje produbi našu istinsku vjeru da nismo okupljeni oko ovog svetačkog kipa, oko običnog komada kruha ili neke davno zapisane riječi, već vjeru da ima smisla. Vjeru da smo živa zajednica živoga Boga. I još važnije, vjeru da ima smisla biti njegov. Jer baš je to poziv današnjeg evanđeoskog ulomka. Baš je to provokacija na osobiti način danas svete mučenice Anastazije, ali i tolikog reda i broja mučenika i svetaca koje častimo i u čiji se zagovor zapravo stavljamo", poručio je vlč. Tušek i pojasnio primjer svete Anastazije.

"A sveta će Anastazija pokazati upravo to. Pokazat će da je moguće običnom čovjeku, smrtniku i grešniku učiniti u životu i sa životom nešto izvanredno. Da je moguće ostaviti duboki trag u društvu u kojem živiš i djeluješ, da je moguće donijeti Boga i ono Božje među te iste ljude i u to isto društvo. Ali samo ako si oslonjen na Onoga koji je kadar to u tebi promijeniti. I na koncu takvim te učiniti. Današnja svetkovina, na osobiti način evanđelje koje smo slušali, prvo nam baš to želi prizvati u pamet. Poziva nas da se vratimo k sebi, da se vratimo vlastitoj nutrini, da se vratimo srcu. U onom prvom temeljnom stavu s kojim smo započeli svetu misu, a to je stav da nismo savršeni, da nismo idealni, da nismo sveti, ali možemo takvi postati. Samo ako se prepoznamo kao oni koji su potrebni Božjeg  usavršavanja i još važnije, ako se prepoznamo kao oni koji su Bogu itekako vrijedni. Vrijedni smo mu, braćo i sestre, jako smo mu vrijedni", naglasio je.

Kazavši da Božje srce povrijediti može jedino ljudsko srce, vlč. Tušek poručio je da je to jer je ono "svjesno da ga treba, a k njemu opet ne želi doći ili mu dolazi premalo. Pozivam i potičem, dajte, pristupimo Gospodinu opet večeras, s djetinjim povjerenjem, baš onako djetinjom iskrenošću, recimo mu, onako po istini, zanemario sam te, Gospodine, zaboravio, površan sam, moja ljubav prema tebi čas je vruća, čas je hladna, ali želim više i bolje, želim te više voljeti, pa ću onda još više po tvojoj riječi živjeti. Ta svijest koliko smo vrijedni, onda će, nadam se, opet i vjerujem, i nama pomoći da uređujemo vlastite odnose i poglede jedni na druge, jer često puta to nam izostaje. Izostaje nam spremnost da drugoga susretnem kao onoga koji je Bogu jednako bitan kao i ja. Izostaje mi spremnost da u susretu drugoga vidim kao sliku Božju. (...) Dok si danas prizivam u pamet, da do mene u klupi sjedi brat i sestra, koji je istog dostojanstva i Bogu jednako bitan, uz to što ću ga moliti da više njega ljubim, vrijedilo bi moliti da više jedni druge volimo. I to baš jednostavnom ljubavlju. Ne zato jer se poznajemo, ne zato jer si pašemo, nego zato jer smo Božji. To je onaj poziv kojeg danas pred nas stavlja evanđelje u veoma konkretnoj stvarnosti", poručio je stenjevečki župnik.

"Narav ljubavi traži da bude pokazana. I zato smo pozvani ne biti privatni vjernici, nego radosno, cijelim životom, svjedočiti da smo povjerovali Evanđelju. Odakle spremnost svetoj Anastaziji da ide u plamen, da bude spaljena? Samo iz snage vjere koja govori: Nemoj se bojati ovih što će ti uništiti tijelo; boj se onoga koji će ti dušu odvući u pakao. Spremnost na mučeništvo ide iz svijesti da ima smisla ovaj život proživjeti po primjeru Isusa Krista, čineći dobro. Jer svaki čin ovdje prolazan, ima svoju itekakvu vrijednost u vječnosti", zključio je vlč. Tušek.

Na kraju svete mise, preč. Ivica Cik zahvalio je svima koji su pomogli u pripremi te sudjelovali u slavlju trodnevnice i svetkovine, osobito svim okupljenim članovima samoborskih udruga, bratovština i društava koji su svojim svečanim odorama i narodnim nošnjama uveličali ovu svečanost. Nakon završnog blagoslova, okupljeni su vjernici imali priliku pokloniti se i pomoliti pred relikvijom sv. Anastazije.

Samoborci su se za ovu svetkovinu pripremali trodnevnicom, a na misama su propovijedali đakoni naše nadbiskupije. Na prvi dan trodnevnice propovijedao je vlč. Jurica Klanfar, đakon na službi u Župi sv. Ivana Nepomuka, Stupnik-Lučko, na drugi dan trodnevnice vlč. Mato Zirdum, đakon na službi u Župi sv. Anastazije, a na treći dan trodnevnice fra Andrej Jozić, OFM, đakon na službi u Župi Presvetog Trojstva, Karlovac, rodom iz Samobora.