Mons. Kovač predvodio euharistijsko slavlje u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu
Zajednicu Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu u četvrtak 8. siječnja 2026. posjetio je imenovani pomoćni zagrebački biskup mons. Marko Kovač, koji je tom prigodom predslavio euharistijsko slavlje u kapeli Presvetog Srca Isusova. Uz mons. Kovača misu su suslavili imenovani pomoćni zagrebački biskup i rektor Bogoslovije mons. Vlado Razum te duhovnici i odgojitelji u Bogosloviji.
Rektor Razum na početku je pozdravio okupljene prvi put u novoj godini na svečanom slavlju četvrtkom, a osobito predslavitelja kojega je ukratko i predstavio.
Mons. Kovač svoju je homiliju započeo osvrćući se na misao iz knjige Isus iz Nazareta pape Benedikta XVI. koja, kako je rekao, govori o srži kršćanskog života: „Ja vjerujem evanđeljima.“ Polazeći od toga, tumačio je evanđelje dana o Isusovom čudu umnažanja kruha i riba. Zadržao se na prvim mislima odlomka iz Evanđelja po Marku o Isusovu sažaljenju nad narodom te primijetio kako „tadašnji vjerski vođe očito nisu dobro pasli ovce, zbog toga su se ove okupljale oko Krista, pravoga pastira koji im je darovao duhovnu hranu - riječ Božju i sebe.“
Govoreći o Crkvi, naglasio je da ona „ne može biti imuna na žalost“ dokle god se ljudi odvraćaju od vjere te podsjetio kako „Krist i danas i po nama odlazi u pustinje svijeta i pogana, ali i u zajednice vjernika, koji, napuštajući zidine svojih gradova - svoj stari način života - slijede Krista.“
Posebno se obratio bogoslovima kao onima koji slijede poziv na ministerijalno svećeništvo potaknuvši ih na razmišljanje: „Rečenica 'Isus se sažali' nekako bi mogla biti i misao vodilja u trenutcima kada se čovjek nađe u nekoj krizi, promišljanju, pitanju smisla; što mi je činiti, trebam li nastaviti ići ovim putem, ima li smisla uopće svećeništvo, ima li smisla propovijedati evanđelje, biti osamljen, biti čudak u ovome svijetu?“
Potaknuo ih je da u takvim trenutcima misle na one „koji nas trebaju“, a posebno na malene: „Netko će u crkvu ići iz navike, netko iz interesa, ali ima ljudi koji zaista služe Kristu u svojoj malenosti daleko od svjetla. Kada se pitaš ima li smisla, sjeti se upravo njih kojima bi jednoga dana mogao biti poslan, jer Crkva je potrebna radnika na Božjoj njivi. Isus se sažali nad narodom jer bijahu kao ovce bez pastira. Sjeti se ove rečenice, sjeti se ovog Isusovog razmišljanja, ovog Isusovog osjećaja i pokušaj se staviti i na njegovo mjesto.“
Osvrćući se na prvo čitanje i poticaj sv. Ivana na ljubav, mons. Kovač je istaknuo dva suprotna načina govora koji očituju našu ljubav prema bližnjemu - sarkazam i satiru. Sarkazam je, pojasnio je, govor koji želi povrijediti drugoga i skriva prisutnu mržnju: „Usta govore ono čega je srce puno“, podsjetio je na Isusove riječi iz evanđelja. Suprotno tome, satira, rekao je, „ne želi nikoga povrijediti, ali možda želi svojom mišlju, svojom šalom ukazati na nešto više, možda na neki problem ili poticaj za neko dobro i na taj način pomoći da se dobro živi.“
Na kraju homilije pozvao je prisutne na propitkivanje vlastitih nakana u odnosima s bližnjima. „Kada želimo pristupiti nekom govoru, razmislimo čega mi je srce puno, s kojom namjerom nešto činim i što to činim. Promatrajmo Krista, učimo od njega, razmatrajmo Sveto Pismo, vjerujmo evanđelju i promatrajmo način na koji su to doživljavali i živjeli sveci“, poručio je mons. Kovač.
Tijekom svečane večere koja je uslijedila bogoslov Fran Kovačević pozdravio je mons. Kovača i zahvalio mu uime zajednice, čestitavši mu na imenovanju za pomoćnog zagrebačkog biskupa.
Tekst: Lovro Maček
Fotografije: Ante Nimac
Rektor Razum na početku je pozdravio okupljene prvi put u novoj godini na svečanom slavlju četvrtkom, a osobito predslavitelja kojega je ukratko i predstavio.
Mons. Kovač svoju je homiliju započeo osvrćući se na misao iz knjige Isus iz Nazareta pape Benedikta XVI. koja, kako je rekao, govori o srži kršćanskog života: „Ja vjerujem evanđeljima.“ Polazeći od toga, tumačio je evanđelje dana o Isusovom čudu umnažanja kruha i riba. Zadržao se na prvim mislima odlomka iz Evanđelja po Marku o Isusovu sažaljenju nad narodom te primijetio kako „tadašnji vjerski vođe očito nisu dobro pasli ovce, zbog toga su se ove okupljale oko Krista, pravoga pastira koji im je darovao duhovnu hranu - riječ Božju i sebe.“
Govoreći o Crkvi, naglasio je da ona „ne može biti imuna na žalost“ dokle god se ljudi odvraćaju od vjere te podsjetio kako „Krist i danas i po nama odlazi u pustinje svijeta i pogana, ali i u zajednice vjernika, koji, napuštajući zidine svojih gradova - svoj stari način života - slijede Krista.“
Posebno se obratio bogoslovima kao onima koji slijede poziv na ministerijalno svećeništvo potaknuvši ih na razmišljanje: „Rečenica 'Isus se sažali' nekako bi mogla biti i misao vodilja u trenutcima kada se čovjek nađe u nekoj krizi, promišljanju, pitanju smisla; što mi je činiti, trebam li nastaviti ići ovim putem, ima li smisla uopće svećeništvo, ima li smisla propovijedati evanđelje, biti osamljen, biti čudak u ovome svijetu?“
Potaknuo ih je da u takvim trenutcima misle na one „koji nas trebaju“, a posebno na malene: „Netko će u crkvu ići iz navike, netko iz interesa, ali ima ljudi koji zaista služe Kristu u svojoj malenosti daleko od svjetla. Kada se pitaš ima li smisla, sjeti se upravo njih kojima bi jednoga dana mogao biti poslan, jer Crkva je potrebna radnika na Božjoj njivi. Isus se sažali nad narodom jer bijahu kao ovce bez pastira. Sjeti se ove rečenice, sjeti se ovog Isusovog razmišljanja, ovog Isusovog osjećaja i pokušaj se staviti i na njegovo mjesto.“
Osvrćući se na prvo čitanje i poticaj sv. Ivana na ljubav, mons. Kovač je istaknuo dva suprotna načina govora koji očituju našu ljubav prema bližnjemu - sarkazam i satiru. Sarkazam je, pojasnio je, govor koji želi povrijediti drugoga i skriva prisutnu mržnju: „Usta govore ono čega je srce puno“, podsjetio je na Isusove riječi iz evanđelja. Suprotno tome, satira, rekao je, „ne želi nikoga povrijediti, ali možda želi svojom mišlju, svojom šalom ukazati na nešto više, možda na neki problem ili poticaj za neko dobro i na taj način pomoći da se dobro živi.“
Na kraju homilije pozvao je prisutne na propitkivanje vlastitih nakana u odnosima s bližnjima. „Kada želimo pristupiti nekom govoru, razmislimo čega mi je srce puno, s kojom namjerom nešto činim i što to činim. Promatrajmo Krista, učimo od njega, razmatrajmo Sveto Pismo, vjerujmo evanđelju i promatrajmo način na koji su to doživljavali i živjeli sveci“, poručio je mons. Kovač.
Tijekom svečane večere koja je uslijedila bogoslov Fran Kovačević pozdravio je mons. Kovača i zahvalio mu uime zajednice, čestitavši mu na imenovanju za pomoćnog zagrebačkog biskupa.
Tekst: Lovro Maček
Fotografije: Ante Nimac