Zagrebačka nadbiskupija

Svetkovinu sv. Terezije od Isusa, Avilske, prve žene naučiteljice Crkve, utemeljiteljice i obnoviteljice Karmela, proslavile su karmelićanke i svetičini štovatelji u srijedu 15. listopada u Karmelu u Brezovici svečanim euharistijskim slavljima koja su predvodili dekan i župnik u Dugoj Resi Željko Nestić i ravnatelj Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta u Zagrebu Ivan Lukić.

 

U propovijedi na prijepodnevnoj euharistiji preč. Nestić prikazao je važnu krepost u Terezijinom i u vjerničkom duhovnom životu, a to je divljenje. Propovjednik vidi sv. Tereziju kao osobu pred čijom se veličinom vjernik jednostavno divi. Preporučio je da se stane pred nju kao pred svjedokinju i ženu koja i danas uči kako pronaći Boga u svakodnevici života. Zapazio je da Terezija za taj put ne traži savršene duše, već nesavršenim dušama pokazuje put k savršenosti, koji počinje s prvim korakom, a to je divljenje.

 

U nastavku propovijedi zapitao se: „Kad smo prestali biti zadivljeni? Kad smo se, u vjeri i u životu, navikli na čudo? Jer čini mi se da traganje za Bogom uvijek počinje divljenjem. Ne znanjem, ne definicijom, nego divljenjem. Tko se zna diviti - taj već moli. Tko se zna zadiviti, taj ima čisto srce, srce koje prepoznaje ljepotu i ne misli da sve razumije. Piše Terezija Avilska: ‘Sve stvoreno govori o Bogu, ako čovjek ima srce da se divi. I list na stablu i kap rose mogu nas naučiti koliko nas Gospodin ljubi’”, ustvrdio je.

 

Govoreći o Terezijinoj molitvi spomenuo je da ona uči da molitva nije neka tehnika, već ‘susret zadivljenog srca s Bogom koji nas ljubi’.

 

Primijetio je da vjernicima često nestane ta sposobnost divljenja. „Sve nam postaje navika, kao da ništa ne izaziva onu iskru, svetost čuđenja. A bez te iskre, bez svetosti čuđenja, vjera postaje rutina, molitva dužnost, a srce suho. Zato nas sv. Terezija vraća na početak, na ono što je rekla dok je još bila djevojčica: ‘Hoću vidjeti Boga’“, istaknuo je preč. Nestić.

 

Misno slavlje završilo je skladbom mo. Ljubomira Galetića „Terezijo, ti serafe“, a pjevanje su animirale karmelićanke pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić, OCD.
 

 

Preč. Lukić je uvodeći u večernju misu pozvao vjernike da ne budu samo promatrači nečijeg svetog života, već da sve što misle, govore i čine bude sveto. Isto tako potaknuo ih je da maknu sve što je nevažno, izvanjsko i trenutni osjećaj, a da Gospodina zamole da izlije nad njih svoje milosrđe i na sve one koje nose u svojim srcima.

 

U homiliji preč. Lukić se osvrnuo na misna čitanja svetkovine te je rekao da se u Terezijinom nauku može naći zdrava duhovna hrana i istinska želja i težnja za svetošću. „Gospodin je dotaknuo njezino srce i sve je postalo u njezinom životu drugačije, sve ono izvanjsko što joj je prije bilo važno i ispunjavalo njezine čežnje, postalo je nebitno. Njezino srce žudilo je samo za Bogom“, misli su preč. Lukića.

 

Protumačio je da kada je netko zahvaćen od Boga njegovom ljubavlju, onda postaje sposoban nositi križ svoga života s radošću hodeći putem koji vodi u vječnu sreću.

 

Naveo je da su vjernici često u životu kušani različitim napastima, bilo u samostanu, bilo u braku i obitelji, ali da uvijek iz tih kušnji mogu izići kao pobjednici ako imaju pogled uprt u Gospodina. „Isus žeđa da se moja i tvoja duša spasi“, istaknuo je.

 

„Gdje je križ, odricanje, tu nije ništa bezveze. Ljubav je ona koja te potiče da se daruješ“, spomenuo je.

 

Potom je upitao: „Što je to pravo bogatstvo? Što je to život? Brak? Obitelj? Što znači imati križ, patnju, poteškoću? Isus je onaj koji je iz ljubavi bio spreman otići na križ za nas. Bog ne osuđuje, Bog nas voli. Svaki put kada budemo tražili odgovor na bilo koje od ovih pitanja, naći ćemo Isusa. Neka se Bog proslavi u svijetu po našim životima“, zaključio je.

 

Na kraju misnog slavlja vjernici i štovatelji su imali priliku častiti relikviju sv. Terezije Avilske, primiti Gospin škapular, kao i porazgovarati i preporučiti se u molitve sestara.

 

Misno slavlje animirale su sestre karmelićanke uz orguljsku pratnju s. M. Kristine Jadanić, OCD, a misnim slavljima prehodila je molitva krunice na nakane naših obitelji i za mir u svijetu, kao i Večernja molitva Časoslova.