Krštenje petog djeteta obitelji Jurin u Župi sv. Anastazije u Samoboru
Peto dijete u samoborskoj obitelji Jurin u nedjelju, 28. rujna, kršteno je u župnoj crkvi svete Anastazije mučenice u Samoboru. Malog Lovru Gabrijela krstio je delegat Nadbiskupskog duhovnog stola, preč. Ivica Cik, župnik u Župi sv. Anastazije, Samobor i dekan Samoborsko-okićkog dekanata, na nedjeljnoj svetoj misi u 11 sati.
Preč. Cik je na početku misnog slavlja pozdravio cijelu obitelj, majku Mateju, oca Joška, krsne kumove Ivanu i Antu, Lovrinu braću Andriju i Šimuna, sestre Cvitu i Maru i sve okupljene vjernike.
U propovijedi se preč. Cik dotaknuo liturgijskih čitanja, Isusove prispodobe o siromašnom Lazaru i bogatašu: "Ipak tu leži opasnost bogatstva. Ono lako učini onoga koji ga ima svojim zarobljenikom i robom - da ne vidi onoga oko sebe, jer bogatstvo često puta može zaslijepiti čovjeka. (...) Isus tješi siromaha kojega je u ovome svijetu zadesila velika nevolja. Braćo i sestre, i mi se možemo pitati tko je zapravo taj bogati rasipnik. Misli li Isus samo na „super bogataše“ iz današnjega Evanđelja? Vjerujem da on misli na svakoga od nas. Jer svi smo mi u sebi nosimo Lazara i vidimo Lazara pred svojim vratima. To ne moraju biti neki materijalni siromasi, a ipak može biti netko koje je materijalno najpotrebniji i kojemu nedostaje novčana podrška. Tko je u mome životu jedan takav Lazar kojega jednostavno previdim, ne uviđam, koji gladuje i smrzava se jer mu nedostaje možda moje pažnje, moje ljubavi, suosjećanja i brige? Da bih vidio Lazara pred svojim vratima, ne trebam nikoga koji bi me iz onostranosti došao opominjati. Moram samo otvoriti oči i biti čestit i pošten čovjek. I po tome se zapravo odlučuje ona
mjera, nagrade ili kazne za nebo ili za pakao.“
Na kraju propovijedi preč. Cik spomenuo je kakvo je bogatstvo i svaki dječji život: "Volimo rado reći da su djeca bogatstvo u našemu životu. Ono bogatstvo za koje roditelji, ulože sve kako bi pripomogli njihovom rastu i razvoju, duhovnom i intelektualnom napretku i svemu onome što ih više čini ljudima i vjernicima. I upravo je zato život ona najveća vrednota koju čovjek u životu može podići, život koji je dar Bože ljubavi, dar Očeve blizine, uz suradnju muža i žene u zajedničkom braku, u zajedništvu obitelji. I stoga i danas dok se veselimo krštenju ovo dvoje djece, molimo da doista prepoznamo da je život neprocjenjivi Božji dar. Da je život nešto što sami ne možemo stvoriti sebi, ali ga sami nismo pozvani niti uzeti. Jer dar Božji se ne prezire, dar Božji se prihvaća, njeguje, oplođuje, usmjerava u životu i daje da uzraste u kvalitetnu osobu i u dobre plodove kako ljudskoga, tako i kršćanskog života."
Na kraju misnog slavlja preč. Cik čestitao je roditeljima, kumovima i obitelji uime Zagrebačke nadbiskupije te im uručio prigodni dar.
Marija Černauš,
župna medijska suradnica u Župi sv. Anastazije, Samobor
Preč. Cik je na početku misnog slavlja pozdravio cijelu obitelj, majku Mateju, oca Joška, krsne kumove Ivanu i Antu, Lovrinu braću Andriju i Šimuna, sestre Cvitu i Maru i sve okupljene vjernike.
U propovijedi se preč. Cik dotaknuo liturgijskih čitanja, Isusove prispodobe o siromašnom Lazaru i bogatašu: "Ipak tu leži opasnost bogatstva. Ono lako učini onoga koji ga ima svojim zarobljenikom i robom - da ne vidi onoga oko sebe, jer bogatstvo često puta može zaslijepiti čovjeka. (...) Isus tješi siromaha kojega je u ovome svijetu zadesila velika nevolja. Braćo i sestre, i mi se možemo pitati tko je zapravo taj bogati rasipnik. Misli li Isus samo na „super bogataše“ iz današnjega Evanđelja? Vjerujem da on misli na svakoga od nas. Jer svi smo mi u sebi nosimo Lazara i vidimo Lazara pred svojim vratima. To ne moraju biti neki materijalni siromasi, a ipak može biti netko koje je materijalno najpotrebniji i kojemu nedostaje novčana podrška. Tko je u mome životu jedan takav Lazar kojega jednostavno previdim, ne uviđam, koji gladuje i smrzava se jer mu nedostaje možda moje pažnje, moje ljubavi, suosjećanja i brige? Da bih vidio Lazara pred svojim vratima, ne trebam nikoga koji bi me iz onostranosti došao opominjati. Moram samo otvoriti oči i biti čestit i pošten čovjek. I po tome se zapravo odlučuje ona
mjera, nagrade ili kazne za nebo ili za pakao.“
Na kraju propovijedi preč. Cik spomenuo je kakvo je bogatstvo i svaki dječji život: "Volimo rado reći da su djeca bogatstvo u našemu životu. Ono bogatstvo za koje roditelji, ulože sve kako bi pripomogli njihovom rastu i razvoju, duhovnom i intelektualnom napretku i svemu onome što ih više čini ljudima i vjernicima. I upravo je zato život ona najveća vrednota koju čovjek u životu može podići, život koji je dar Bože ljubavi, dar Očeve blizine, uz suradnju muža i žene u zajedničkom braku, u zajedništvu obitelji. I stoga i danas dok se veselimo krštenju ovo dvoje djece, molimo da doista prepoznamo da je život neprocjenjivi Božji dar. Da je život nešto što sami ne možemo stvoriti sebi, ali ga sami nismo pozvani niti uzeti. Jer dar Božji se ne prezire, dar Božji se prihvaća, njeguje, oplođuje, usmjerava u životu i daje da uzraste u kvalitetnu osobu i u dobre plodove kako ljudskoga, tako i kršćanskog života."
Na kraju misnog slavlja preč. Cik čestitao je roditeljima, kumovima i obitelji uime Zagrebačke nadbiskupije te im uručio prigodni dar.
Marija Černauš,
župna medijska suradnica u Župi sv. Anastazije, Samobor