Biskup Glasnović predvodio misu u Nacionalnom svetištu svetog Josipa
U Nacionalnom svetištu svetog Josipa u Karlovcu svetu misu sedme srijede Velike pobožnosti svetom Josipu predvodio je mons. Roko Glasnović, dubrovački biskup u srijedu 26. veljače 2025. Na euharistijskom slavlju sudjelovali su hodočasnici iz Župe Sveta Tri kralja s Banije, Župe sv. Ivana XXIII. pape u Dubravi, Župe sv. Mateja apostola i evanđelista u Garčinu, Župe Pohoda BDM u Vukovini i Župe sv. Ivana Nepomuka u Lučkom predvođeni svojim svećenicima koji su uz rektora Josipova svetišta mons. Antuna Sentea koncelebrirali. Pjevanje su animirali članovi župnog zbora Banija vođeni orguljašem Darkom Foginom.
U prigodnoj homiliji biskup Glasnović kazao je kako je dobro častiti svece jer od njih možemo puno naučiti za svoj svakodnevni život. "Svakako da među svecima posebno mjesto ima sveti Josip. Sveto pismo o svetom Josipu daje malo podataka. On je zaručnik Marijin, kraljevskog roda, iako se time nije koristio. Bio je običan tesar, drvodjelac, jednostavan i skroman. Uz Mariju je kao ravnopravni nositelj ozračja čiste i poštene ljubavi, te je bio jedini od cijelog čovječanstva koji je sudjelovao direktno u Božjem planu utjelovljenja. Trenutak u kojem se najviše očituje njegova veličina i svetost jest onda kada spoznaje da je Marija u blagoslovljenom stanju. On se povlači u tišinu. Zato kažemo da Josip šuti. Šutnja nije uvijek negativna nego rađa i osluškuje Božju riječ. Bijaše pošten, pravedan i čist. Razmišlja i moli što učiniti i koju odluku donijeti. Htio je Josip Mariju otpustiti zbog istog onog razloga zbog kojega je Petar od sebe otklanjao Isusa. Gospodine idi od mene, Gospodine grešan sam čovjek. Zbog čega je i satnik odvraćao Isusa od svoje kuće, Nisam dostojan Gospodine da uđeš pod krov moj, dakle zbog osjećaja nedostojnosti pred Bogom", rekao je propovjednik.
"Za Josipa se pretpostavlja da je ranije umro jer se ne spominje za Isusove muke. Ali imao je on svoje muke, svoju Golgotu, strahove koje je proživljavao u vrijeme Marijine trudnoće. Traženje konačišta u Betlehemu, zatim bijeg u Egipat, pa riječi odnosno proročanstvo starca Šimuna. Sve je to Josip proživljavao ostajući vjeran i poslušan Bogu. Zanimljivo je primijetiti da u apostolskom pismu pape Franje o 150. obljetnici proglašenja svetog Josipa zaštitnikom sveopće Crkve 1870. "Patris corde" Očevim srcem, već samim nazivom apostolskog pisma Papa nam poručuje kako je Josip očevim srcem ljubio Isusa. Stoga ne može se slaviti svetog Josipa, a ne biti opredijeljen za vrijednosti života, ljubavi, mira, solidarnosti, strpljivosti, poniznosti, mudrosti. Istina mudrost nekada vodi i krivudavim putem. Te krivudave putove možemo uočiti i kod svetog Josipa, a tako i u našem životu. Nadalje Josip je volio Isusa i bio je voljeni otac, te se stavio u službu cjelokupnog spasenja. Vidite, sveti Josip žrtvuje sebe radi nas, da nam donese Isusa, stoga i mi idimo k Josipu! Josipu koji je nježan otac, pun ljubavi, gleda Isusa kako raste u mudrosti, osluškuje anđelove naredbe i izvršava ih, tako i svakog od nas upućuje da osluškujemo Boga kroz savjete bližnjih, duhovnika i svećenika", zaključio je biskup Glasnović.
Pri kraju misnog slavlja mons. Sente zahvalio je biskupu Glasnoviću na dolasku te mu uručio prigodnu repliku kipa svetog Josipa s malim Isusom.
Nacionalno svetište sv. Josipa u Karlovcu
Foto: Josip Vuković
U prigodnoj homiliji biskup Glasnović kazao je kako je dobro častiti svece jer od njih možemo puno naučiti za svoj svakodnevni život. "Svakako da među svecima posebno mjesto ima sveti Josip. Sveto pismo o svetom Josipu daje malo podataka. On je zaručnik Marijin, kraljevskog roda, iako se time nije koristio. Bio je običan tesar, drvodjelac, jednostavan i skroman. Uz Mariju je kao ravnopravni nositelj ozračja čiste i poštene ljubavi, te je bio jedini od cijelog čovječanstva koji je sudjelovao direktno u Božjem planu utjelovljenja. Trenutak u kojem se najviše očituje njegova veličina i svetost jest onda kada spoznaje da je Marija u blagoslovljenom stanju. On se povlači u tišinu. Zato kažemo da Josip šuti. Šutnja nije uvijek negativna nego rađa i osluškuje Božju riječ. Bijaše pošten, pravedan i čist. Razmišlja i moli što učiniti i koju odluku donijeti. Htio je Josip Mariju otpustiti zbog istog onog razloga zbog kojega je Petar od sebe otklanjao Isusa. Gospodine idi od mene, Gospodine grešan sam čovjek. Zbog čega je i satnik odvraćao Isusa od svoje kuće, Nisam dostojan Gospodine da uđeš pod krov moj, dakle zbog osjećaja nedostojnosti pred Bogom", rekao je propovjednik.
"Za Josipa se pretpostavlja da je ranije umro jer se ne spominje za Isusove muke. Ali imao je on svoje muke, svoju Golgotu, strahove koje je proživljavao u vrijeme Marijine trudnoće. Traženje konačišta u Betlehemu, zatim bijeg u Egipat, pa riječi odnosno proročanstvo starca Šimuna. Sve je to Josip proživljavao ostajući vjeran i poslušan Bogu. Zanimljivo je primijetiti da u apostolskom pismu pape Franje o 150. obljetnici proglašenja svetog Josipa zaštitnikom sveopće Crkve 1870. "Patris corde" Očevim srcem, već samim nazivom apostolskog pisma Papa nam poručuje kako je Josip očevim srcem ljubio Isusa. Stoga ne može se slaviti svetog Josipa, a ne biti opredijeljen za vrijednosti života, ljubavi, mira, solidarnosti, strpljivosti, poniznosti, mudrosti. Istina mudrost nekada vodi i krivudavim putem. Te krivudave putove možemo uočiti i kod svetog Josipa, a tako i u našem životu. Nadalje Josip je volio Isusa i bio je voljeni otac, te se stavio u službu cjelokupnog spasenja. Vidite, sveti Josip žrtvuje sebe radi nas, da nam donese Isusa, stoga i mi idimo k Josipu! Josipu koji je nježan otac, pun ljubavi, gleda Isusa kako raste u mudrosti, osluškuje anđelove naredbe i izvršava ih, tako i svakog od nas upućuje da osluškujemo Boga kroz savjete bližnjih, duhovnika i svećenika", zaključio je biskup Glasnović.
Pri kraju misnog slavlja mons. Sente zahvalio je biskupu Glasnoviću na dolasku te mu uručio prigodnu repliku kipa svetog Josipa s malim Isusom.
Nacionalno svetište sv. Josipa u Karlovcu
Foto: Josip Vuković