Nadbiskup Kutleša predvodio proslavu svetkovine Uzvišenja Svetog Križa u Lukarišću
Zagrebački nadbiskup mons. Dražen Kutleša predvodio je središnje misno slavlje proslave svetkovine Uzvišenja Svetoga Križa u subotu, 14. rujna u Župi Uzvišenja Svetoga Križa u Lukarišću.
Uvodeći u homiliju, nadbiskup Kutleša rekao je da središte našega promišljanja treba biti križ Gospodina našega Isusa Krista po kojemu nam je došlo oslobođenje. „Danas je u središtu naših promišljanja i molitvi križ Gospodina našega Isusa Krista po kojemu smo spašeni i oslobođeni. U Liturgiji čašćenja Križa za Veliki petak čujemo poklik: „Evo drvo Križa, na kojem je visio Krist, Spasitelj svijeta.“ Ovaj poklik u jednostavnoj rečenici spaja jednu povijesnu činjenicu s jednom vjerskom istinom. Raspeće Isusa iz Nazareta povijesno je dokaziva činjenica, dok je tvrdnja da je taj raspeti Krist Spasitelj svijeta nešto u što vjerujemo i u što smo se vjerom osvjedočili. Kroz povijest Crkve, Kristov križ pojavljuje se pred svijetom s dvostrukim značenjem: on sjaji kao pobjednički stijeg, izvor života i mudrosti za vjernike koji iskreno traže Boga i napreduju putem svetosti. Takvi vjernici, već ovdje na zemlji, uživaju plodove najdubljeg zajedništva s Bogom. Nasuprot tome, za one koji ne vjeruju, Križ ostaje znak osporavan - sablazan i ludost“, rekao je mons. Kutleša te u nastavku primijetio da ipak valja priznati „da nitko od nas nema vjeru toliko savršenu da ga mudrost križa ne bi mogla još poučiti.“
„U svakom od nas, na neki način, naglasio je propovjednik, “postoji otpor prema križu. Ne pitamo li se često čemu križ i muka ako nas Bog želi sretnima i blaženima? Spontano se opiremo križu. Križ nije nešto što ćemo jedni drugima rado poželjeti. Ipak, jedni drugima ne možemo poželjeti ništa uistinu dobro što nije obasjano slavom Kristova križa. Mnogi kršćani u svojim životima ne mogu prepoznati skrivenu Pobjedu križa. Kršćani, umorni od svakodnevnih briga, zaboravljaju Kristove riječi: „U svijetu imate muku, ali hrabri budite: ja sam pobijedio svijet.“ (Iv 16,33).
U nastavku se propovjednik osvrnuo na pročitani evanđeoski ulomak koji govori o noćnom razgovoru s Nikodemom. „Ivan koristi starozavjetnu sliku iz Knjige Brojeva (usp. Br 21,4-9) i uspoređuje Isusovo podizanje na križ s Mojsijevim podizanjem zmije u pustinji: „Tako ima biti podignut Sin Čovječji da svaki koji vjeruje u njega ima život vječni.“ (Iv 3,15).
„Onima koji su bili ujedeni, zasigurno nije bilo lako gledati u zmiju i vjerovati da je Bog lijek, a ne izvor njihove patnje. Gledajući mjedenu zmiju, trebali su spoznati da je otrov mrmljanja, koji im je kolao žilama, bio usmjeren na Boga u kojem nisu prepoznavali lijek svome ropstvu, već su ga držali novim tlačiteljem. Ivan na tome tragu kao da želi reći: Isus će biti podignut na križ kako bi ljudi okrenuli svoje misli k Bogu i kako bi, vjerujući mu, spoznali da je križ znak Božje ljubavi i poraza svakoga zla. U tome je paradoks i snaga Kristova križa. Danas je, kao i tada, potrebno vjerovati Bogu da bi se u sablazni i ludosti križa prepoznala mudrost i ljubav Božja“, rekao je Kutleša.
„Dragi vjernici, raspeti Krist naš pogled usmjerava prema Bogu ljubavi. Pogled prema Kristu Raspetome uvijek bi trebao biti čin duboke vjere koja nas obnavlja, mijenja i vodi do spasenja. Bez obzira na našu prošlost ili našu grešnost, Isus nas poziva da se okrenemo prema njegovu Križu i budemo obnovljeni u novosti života. Križ nas također poziva da se okrenemo svakom čovjeku. Sveti Ivan Pavao II. podsjeća nas da svi putovi Crkve vode prema čovjeku: „Crkva ne može zanemariti čovjeka, jer je čovjekova sudbina - to znači izbor, poziv, rođenje i smrt, spasenje ili propast - sva tijesno i nerazdvojivo sjedinjena s Kristom. I to se odnosi upravo na svakog pojedinog čovjeka na ovom planetu. (…) Taj je čovjek prvi i osnovni put Crkve, put što ga je sam Krist zacrtao, put što nepromjenljivo prolazi kroz otajstvo Utjelovljenja i Otkupljenja,“ istaknuo je propovjednik.
„Neka nam današnji blagdan Uzvišenja svetog Križa bude trajni podsjetnik na ovu istinu, na snagu Kristove žrtve i na jednostavnost vjere koja nas vodi do vječnog života. Časteći Kristov križ, povjerujmo svim srcem da naša snaga i sigurna pobjeda leže u radosnoj vjeri u odbačenog, razapetog i osuđenog Krista, preko kojega je Božja ljubav počela obasjavati svijet i otvorila nam Kraljevstvo vječnog života. Amen.“
Na kraju misnog slavlja župljani su zahvalili nadbiskupu Kutleši na predvođenju misnog slavlja proslave župne svetkovine te mu predali prigodan dar.
IKA/Dario Zürchauer
Uvodeći u homiliju, nadbiskup Kutleša rekao je da središte našega promišljanja treba biti križ Gospodina našega Isusa Krista po kojemu nam je došlo oslobođenje. „Danas je u središtu naših promišljanja i molitvi križ Gospodina našega Isusa Krista po kojemu smo spašeni i oslobođeni. U Liturgiji čašćenja Križa za Veliki petak čujemo poklik: „Evo drvo Križa, na kojem je visio Krist, Spasitelj svijeta.“ Ovaj poklik u jednostavnoj rečenici spaja jednu povijesnu činjenicu s jednom vjerskom istinom. Raspeće Isusa iz Nazareta povijesno je dokaziva činjenica, dok je tvrdnja da je taj raspeti Krist Spasitelj svijeta nešto u što vjerujemo i u što smo se vjerom osvjedočili. Kroz povijest Crkve, Kristov križ pojavljuje se pred svijetom s dvostrukim značenjem: on sjaji kao pobjednički stijeg, izvor života i mudrosti za vjernike koji iskreno traže Boga i napreduju putem svetosti. Takvi vjernici, već ovdje na zemlji, uživaju plodove najdubljeg zajedništva s Bogom. Nasuprot tome, za one koji ne vjeruju, Križ ostaje znak osporavan - sablazan i ludost“, rekao je mons. Kutleša te u nastavku primijetio da ipak valja priznati „da nitko od nas nema vjeru toliko savršenu da ga mudrost križa ne bi mogla još poučiti.“
„U svakom od nas, na neki način, naglasio je propovjednik, “postoji otpor prema križu. Ne pitamo li se često čemu križ i muka ako nas Bog želi sretnima i blaženima? Spontano se opiremo križu. Križ nije nešto što ćemo jedni drugima rado poželjeti. Ipak, jedni drugima ne možemo poželjeti ništa uistinu dobro što nije obasjano slavom Kristova križa. Mnogi kršćani u svojim životima ne mogu prepoznati skrivenu Pobjedu križa. Kršćani, umorni od svakodnevnih briga, zaboravljaju Kristove riječi: „U svijetu imate muku, ali hrabri budite: ja sam pobijedio svijet.“ (Iv 16,33).
U nastavku se propovjednik osvrnuo na pročitani evanđeoski ulomak koji govori o noćnom razgovoru s Nikodemom. „Ivan koristi starozavjetnu sliku iz Knjige Brojeva (usp. Br 21,4-9) i uspoređuje Isusovo podizanje na križ s Mojsijevim podizanjem zmije u pustinji: „Tako ima biti podignut Sin Čovječji da svaki koji vjeruje u njega ima život vječni.“ (Iv 3,15).
„Onima koji su bili ujedeni, zasigurno nije bilo lako gledati u zmiju i vjerovati da je Bog lijek, a ne izvor njihove patnje. Gledajući mjedenu zmiju, trebali su spoznati da je otrov mrmljanja, koji im je kolao žilama, bio usmjeren na Boga u kojem nisu prepoznavali lijek svome ropstvu, već su ga držali novim tlačiteljem. Ivan na tome tragu kao da želi reći: Isus će biti podignut na križ kako bi ljudi okrenuli svoje misli k Bogu i kako bi, vjerujući mu, spoznali da je križ znak Božje ljubavi i poraza svakoga zla. U tome je paradoks i snaga Kristova križa. Danas je, kao i tada, potrebno vjerovati Bogu da bi se u sablazni i ludosti križa prepoznala mudrost i ljubav Božja“, rekao je Kutleša.
„Dragi vjernici, raspeti Krist naš pogled usmjerava prema Bogu ljubavi. Pogled prema Kristu Raspetome uvijek bi trebao biti čin duboke vjere koja nas obnavlja, mijenja i vodi do spasenja. Bez obzira na našu prošlost ili našu grešnost, Isus nas poziva da se okrenemo prema njegovu Križu i budemo obnovljeni u novosti života. Križ nas također poziva da se okrenemo svakom čovjeku. Sveti Ivan Pavao II. podsjeća nas da svi putovi Crkve vode prema čovjeku: „Crkva ne može zanemariti čovjeka, jer je čovjekova sudbina - to znači izbor, poziv, rođenje i smrt, spasenje ili propast - sva tijesno i nerazdvojivo sjedinjena s Kristom. I to se odnosi upravo na svakog pojedinog čovjeka na ovom planetu. (…) Taj je čovjek prvi i osnovni put Crkve, put što ga je sam Krist zacrtao, put što nepromjenljivo prolazi kroz otajstvo Utjelovljenja i Otkupljenja,“ istaknuo je propovjednik.
„Neka nam današnji blagdan Uzvišenja svetog Križa bude trajni podsjetnik na ovu istinu, na snagu Kristove žrtve i na jednostavnost vjere koja nas vodi do vječnog života. Časteći Kristov križ, povjerujmo svim srcem da naša snaga i sigurna pobjeda leže u radosnoj vjeri u odbačenog, razapetog i osuđenog Krista, preko kojega je Božja ljubav počela obasjavati svijet i otvorila nam Kraljevstvo vječnog života. Amen.“
Na kraju misnog slavlja župljani su zahvalili nadbiskupu Kutleši na predvođenju misnog slavlja proslave župne svetkovine te mu predali prigodan dar.
IKA/Dario Zürchauer