Euharistijsko slavlje i molitva za pokojne na Mirogoju
Euharistijsko slavlje na svetkovinu Svih svetih i molitvu odrješenja za sve pokojne u srijedu, 1. studenoga predvodio je mons. Dražen Kutleša, zagrebački nadbiskup metropolit uz koncelebraciju apostolskog nuncija u RH mons. Giorgia Lingue, rektora crkve Krista Kralja na Mirogoju preč. Vlade Mikšića, kanonika Prvostolnog kaptola zagrebačkog mons. Zvonimira Sekelja i nadbiskupskog tajnika vlč. Andrije Miličevića.
Na početku, preč. Vlado Mikšić, rektor crkve Krista Kralja na Mirogoju pozdravio je nadbiskupa i nuncija te sve okupljene, napomenuvši kako se već četvrtu godnu zaredom ovaj događaj upriličuje izvan crkve Krista Kralja koja je stradala u zagrebačkom potresu.
U svojoj homiliji, govoreći o tri stvarnosti koje se događaju u sjeni Kristova križa, mons. Kutleša istaknuo je: "Na ovom svetom mjestu, gdje se zemaljsko i nebesko dodiruju u tajanstvenoj igri, osjećamo također duboku duhovnu povezanost s Majkom Božjom Marijom, sa svima svetima i anđelima koji nas prate na zemnim putovima. Proslavljeni građani nebeske Crkve naši su zagovornici, naši svjetionici na putu vjere, naša nebeska braća i sestre. Oni su, baš kao i mi, nosili svoje zemaljske križeve, ali su sada postali dijelom otajstvene nebeske liturgije. U sjeni križa, koji je jednako simbol Kristove patnje kao i vječne slave, mi smo rođeni na novi, neumrli život kroz sakrament krštenja. Tu, pod tim istim križem, živimo kao hodočasnici koračajući prema vječnosti. I, na koncu, u toj istoj, blaženoj sjeni, prelazimo prag iz ovog svijeta u obećanu vječnost."
"Kad se suočimo sa smrću, križ nam daje nadu u vječni život s Kristom. Tada slutimo da je kraj samo novi početak, novi čin u vječnoj drami spasenja. Tako, dok se pripremamo za svoj izlazak sa scene ovog svijeta, neka nas vodi svijest da će naša životna priča, sa svim njezinim svjetlima i sjenama, biti upisana u vječni spomenar Božje ljubavi. Živimo u sadašnjem svijetu pod nevidljivim okriljem Krista Isusa, a kad se zavjese ovog života spuste, suočit ćemo se s Njegovim licem u vječnosti, "jer vidjet ćemo ga kao što jest" (1 Iv 3, 2). U Kristovoj sjeni, smrt nije kraj, već novi početak, novo poglavlje života u vječnosti.
I to nije sve! Ne dolazimo pred Njega neodjeveni i nezaštićeni već odjeveni u Njegove zasluge jer je On za nas umro i uskrsnuo. Istina je da ćemo se naći u osamljenosti naše vlastite duše, izloženi pred neizmjernim Božjim okom. No, ako smo svoj život proživjeli u zajedništvu s Kristom, s Njime ćemo stajati i u smrti. Neka nam ta svijest bude vječni podsjetnik da, iako smo kročili različitim stazama i suočili se s različitim izazovima, na kraju nas čeka naš Branitelj, naš Spasitelj, naš Bog, Isus Krist naš Gospodin", dodao je nadbiskup Kutleša.
Po završetku euharistijskog slavlja, ispred središnjeg križa na zagrebačkom groblju Mirogoj nadbiskup Kutleša predvodio je molitvu odrješenja za sve pokojne.
Liturgijsko pjevanje predvodio je Akademski muški zbor Fakulteta elektronike i računarstva u Zagrebu pod ravnanjem mo. Josipa degl’ Ivellija.
TUZN
Na početku, preč. Vlado Mikšić, rektor crkve Krista Kralja na Mirogoju pozdravio je nadbiskupa i nuncija te sve okupljene, napomenuvši kako se već četvrtu godnu zaredom ovaj događaj upriličuje izvan crkve Krista Kralja koja je stradala u zagrebačkom potresu.
U svojoj homiliji, govoreći o tri stvarnosti koje se događaju u sjeni Kristova križa, mons. Kutleša istaknuo je: "Na ovom svetom mjestu, gdje se zemaljsko i nebesko dodiruju u tajanstvenoj igri, osjećamo također duboku duhovnu povezanost s Majkom Božjom Marijom, sa svima svetima i anđelima koji nas prate na zemnim putovima. Proslavljeni građani nebeske Crkve naši su zagovornici, naši svjetionici na putu vjere, naša nebeska braća i sestre. Oni su, baš kao i mi, nosili svoje zemaljske križeve, ali su sada postali dijelom otajstvene nebeske liturgije. U sjeni križa, koji je jednako simbol Kristove patnje kao i vječne slave, mi smo rođeni na novi, neumrli život kroz sakrament krštenja. Tu, pod tim istim križem, živimo kao hodočasnici koračajući prema vječnosti. I, na koncu, u toj istoj, blaženoj sjeni, prelazimo prag iz ovog svijeta u obećanu vječnost."
"Kad se suočimo sa smrću, križ nam daje nadu u vječni život s Kristom. Tada slutimo da je kraj samo novi početak, novi čin u vječnoj drami spasenja. Tako, dok se pripremamo za svoj izlazak sa scene ovog svijeta, neka nas vodi svijest da će naša životna priča, sa svim njezinim svjetlima i sjenama, biti upisana u vječni spomenar Božje ljubavi. Živimo u sadašnjem svijetu pod nevidljivim okriljem Krista Isusa, a kad se zavjese ovog života spuste, suočit ćemo se s Njegovim licem u vječnosti, "jer vidjet ćemo ga kao što jest" (1 Iv 3, 2). U Kristovoj sjeni, smrt nije kraj, već novi početak, novo poglavlje života u vječnosti.
I to nije sve! Ne dolazimo pred Njega neodjeveni i nezaštićeni već odjeveni u Njegove zasluge jer je On za nas umro i uskrsnuo. Istina je da ćemo se naći u osamljenosti naše vlastite duše, izloženi pred neizmjernim Božjim okom. No, ako smo svoj život proživjeli u zajedništvu s Kristom, s Njime ćemo stajati i u smrti. Neka nam ta svijest bude vječni podsjetnik da, iako smo kročili različitim stazama i suočili se s različitim izazovima, na kraju nas čeka naš Branitelj, naš Spasitelj, naš Bog, Isus Krist naš Gospodin", dodao je nadbiskup Kutleša.
Po završetku euharistijskog slavlja, ispred središnjeg križa na zagrebačkom groblju Mirogoj nadbiskup Kutleša predvodio je molitvu odrješenja za sve pokojne.
Liturgijsko pjevanje predvodio je Akademski muški zbor Fakulteta elektronike i računarstva u Zagrebu pod ravnanjem mo. Josipa degl’ Ivellija.
TUZN