Zagrebačka nadbiskupija

Zagrebačka nadbiskupija

Nuncij Lingua predvodio proslavu župne svetkovine u Župi sv. Ivana XXIII., pape

U Župi sv. Ivana XXIII. u zagrebačkoj Dubravi, u srijedu 11. listopada 2023., na 61. godišnjicu početka Drugoga vatikanskog sabora, svečano je proslavljena župna svetkovina euharistijskim slavljem koje je predvodio apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj nadbiskup Giorgio Lingua.

 
Misno slavlje počelo je procesijom iz sakristije prema glavnom ulazu u crkvu. Pozdravni govor apostolskom nunciju u Republici Hrvatskoj mons. Giorgiu Lingui uputio je župnik domaćin vlč. Kristo Brkić podijelivši pritom i nekoliko povijesnih zanimljivosti o tijeku gradnje i posvećenju župe svetom papi Ivanu XXIII. Župna crkva posvećena je 2015. godine, a na 60. obljetnicu otvorenja Drugog vatikanskog koncila blagoslovljen je novi kip svetog Ivana XXIII.

Osvrnuvši se na naviješteni ulomak iz Evanđelja, nuncij Lingua je na početku homilije rekao da Isus postavlja neugodno pitanje Petru, a na sličan način Isus zapravo pita svakoga ponaosob: Ljubiš li me više od ovih? „Petar nije mogao znati koliko ga drugi ljube kako bi odgovorio ljubi li ga on više, ali Petar, odgovara oštroumno, rekao bih diplomatski: Naravno, ti znaš da te volim. Kao da želi reći: Ti odluči. Ti znaš koliko te ljubim i koliko te drugi ljube. Ali Isus nije zadovoljan. Nije mu dovoljno i ponavlja pitanje: ljubiš li me? I onda opet treći put. Petar je iznenađen takvim inzistiranjem, štoviše, čak je i žalostan. Misli da Isus ne vjeruje u njegovu iskrenost. I treći put dodaje: ti sve znaš, prije nego će ponoviti: ti znaš da te volim. Petrova izjava ljubavi: Ti znaš da te volim postaje tako ujedno ispovijest vjere: Ti sve znaš. Pitanje upućeno Petru, upućeno je i nama. Isus svakoga od nas pita ljubimo li ga. Ne umara se postavljajući nam to pitanje i želi čuti naše izjave ljubavi koje u isto vrijeme moraju biti ispovijesti vjere.“



U nastavku je propovjednik okupljene potaknuo na tu ispovijest ljubavi prema Isusu. „I mi sada recimo Isusu da ga ljubimo dok ispovijedamo svoju vjeru: Isuse, ti sve znaš, ti znaš da te volim! Ponovimo to zajedno: Isuse, ti sve znaš, ti znaš da te volim! I treći put: Isuse, ti sve znaš, ti znaš da te volim! Ako kažemo: Ti sve znaš, tada ne možemo lagati. On zna je li to istina ili nije.“

Stoga je upitao: „Zašto Isus Petru ponavlja isto pitanje, a sada ga ponavlja i nama? Jer ne želi da to samo tako kažemo. Želi da svaki dan, svaki trenutak, preispitujemo svoje srce kako bismo vidjeli ljubimo li ga doista, više od ikoga i, bez sumnje, više od svega. Možda se i vama to događa. Meni se puno puta događa da Isusu riječima govorim: Volim te, a onda to djelima opovrgnem!“



Mons. Lingua je naglasio da se valja upitati kada nam „Isus postavlja to pitanje? U mnogim prilikama. Obično, kada susretnemo siromaha koji traži milostinju, na primjer, ili bilo koju osobu u potrebi kojoj je potrebna naša pomoć, moramo znati da je Isus prisutan u toj osobi i da nas pita: Ljubiš li me više od ovih? – Pogledaj: gladan sam, žedan, gol, stranac, progonjen, bolestan, zarobljen… ljubiš li me više od ovih? Ukratko, Isus nas nastavlja dovoditi u neugodnu situaciju. On zna koliko ga ljubimo, ljubimo li ga doista, ali želi da se preispitamo, da vidimo ljubimo li ga uistinu. I voli čuti da to izgovaramo poput zaljubljenog mladića koji se nikad ne umara slušati svoju djevojku koja mu ponavlja: Volim te.“



Govoreći o papi Ivanu XXIII., nuncij Lingua je među ostalim primijetio da je „papa Ivan dobro znao da ne treba mijenjati sadržaj vjere, vječnu istinu koju treba naviještati, nego metodu. Namjerava prijeći s oružja strogosti, koje udaljava, na lijek milosrđa, koji približava. Ne radi se o mijenjanju načela, već o pronalaženju novih načina da se ona objasne. Drugi aspekt njegove hrabre i mudre dobrote jest: njegovo nastojanje oko uspostave mira. I ovdje je ostavio trag u povijesti. Dobri Papa nije bio samo naivni pacifist: on je bio i konkretni mirotvorac kroz aktivno zalaganje za pomirenjem. Suočeni s opasnošću izbijanja nuklearnog rata, koji se činio neizbježnim, diplomacija i Papina intervencija spriječile su katastrofu.“

„Kubanska raketna kriza bila je najdramatičniji trenutak takozvanoga hladnog rata između Sjedinjenih Država i Sovjetskog Saveza: trajala je dva tjedna, od 16. do 28. listopada 1962. tijekom kojih je svijet dugih 12 dana bio u neizvjesnosti i zajednički priželjkivao mir. Na vrhuncu krize, 25. listopada 1962., u radio-poruci emitiranoj preko mikrofona Vatikanskog radija, papa Ivan XXIII. je rekao: Crkva u svom srcu nema ništa osim mira i bratstva među ljudima, i radi na tome da osigura da ovi ciljevi budu ostvareni. U tom smislu podsjećamo na ozbiljne dužnosti onih koji imaju odgovornost vlasti. I dodajemo: s rukom na savjesti neka čuju bolni vapaj koji se sa svih strana zemlje, od nevine djece do staraca, od pojedinaca do zajednica, diže prema nebu: mir! Mir!“ Kako li su samo ove riječi aktualne“, naglasio je propovjednik.



Na koncu je potaknuo okupljene na molitvu i zagovor Dobroga Pape. „Možda ne možemo usporediti ove dvije situacije jer se onda radilo o prijetnjama, a sada je rat u tijeku, no nedvojbeno se možemo složiti da je papa Franjo, poput Ivana XXIII., danas uvjeren da se samo dijalogom i diplomacijom može stati na kraj neprijateljstvima i izbjeći još veće katastrofe. Molimo zagovor Dobrog Pape da otvori srca onih koji i danas u svojim rukama drže sudbinu čovječanstva te da smognu hrabrosti zastati i imati snage učiniti korak nazad.“

IKA/Foto: Dario Zürchauer