Zagrebačka nadbiskupija

Zagrebačka nadbiskupija

Vrijeme korizme (II)

U svojoj Poruci za korizmu papa Franjo pred vjernike stavlja „evanđelje o Preobraženju“ koje se „naviješta svake godine na drugu korizmenu nedjelju. Naime, Gospodin nas u tom liturgijskom vremenu uzima sa sobom i vodi nas u osamu. Dok redovite obveze traže od nas da ostanemo u svojim uobičajenim mjestima, živeći jednoličnu i katkad dosadnu svakodnevicu, u korizmi smo pozvani uspeti se zajedno s Isusom “na goru visoku”, da sa svetim Božjim narodom doživimo posebno iskustvo askeze“.



Kako bi naše uspinjanje ove korizme bilo što plodonosnije, donosimo prikaz učenja Crkve o ovom dijelu liturgijske godine počevši od vremena Drugog vatikanskog sabora.

PRVI DIO: Vrijeme korizme (I)
 

2.3. Zakonik kanonskoga prava


Govoreći o svetim vremenima, Zakonik o vremenu korizme progovara u kontekstu govora o danima pokore tijekom liturgijske godine.

Također, ovdje pronalazimo i propise Katoličke Crkve vezane uz post i nemrs:
 
Kan. 1249 - Po božanskom zakonu svi su vjernici, svatko na svoj način, dužni činiti pokoru; ipak, da bi se svi međusobno povezali nekim zajedničkim obdržavanjem pokore, propisuju se pokornički dani, u koje neka se vjernici na poseban način posvete molitvi, neka izvršuju djela pobožnosti i dobrotvornosti, neka se odriču sebe, neka izvršuju vjernije svoje obveze i neka obdržavaju osobito post i nemrs, prema odredbi kanona koji slijede.

Kan. 1250 - Pokornički su dani i vremena u općoj Crkvi svaki petak u godini i korizmeno vrijeme.

Kan. 1251 - Uzdržavanje od mesne ili druge hrane, prema propisima biskupske konferencije, neka se obdržava svakog petka u godini, osim ako se podudaraju s nekim danom ubrojenim među svetkovine; nemrs pak i post na Pepelnicu i na Petak muke i smrti Gospodina našega Isusa Krista.

Kan. 1252 - Zakon nemrsa obvezuje one koji su navršili četrnaestu godinu života; zakon pak posta obvezuje sve punoljetne sve do započete šezdesete godine. Neka se pastiri duša i roditelji ipak brinu da se oni koji zbog maloljetnosti nisu obvezni na post i nemrs pouče o pravom smislu pokore.

Kan. 1253 - Biskupska konferencija može pobliže odrediti obdržavanje posta i nemrsa, a isto tako zamijeniti ih, u cijelosti ili djelomično, drugim oblicima pokore, osobito djelima dobrotvornosti i vježbama pobožnosti.


2.3.1. Hrvatska biskupska konferencija

Što se tiče odredbi Hrvatske biskupske konferencije, 1994. godine određeno je da:

nemrs obvezuje svakog petka, a može se, osim u korizmi, u cijelosti ili djelomično, zamijeniti drugim oblicima pokore, posebno karitativnim djelima, odricanjem od pića, pušenja, zabave, kao i vježbama pobožnosti (kan. 1253; Službene vijesti HBK, 1/1994., str. 10).


2.3.2. Zagrebačka nadbiskupija

Na kraju svake godine, (nad)biskup za svoju (nad)biskupiju donosi smjernice vezane uz post i nemrs u idućoj kalendarskoj godini. Tako za vjernike Zagrebačke nadbiskupije u 2023. godini vrijedi sljedeće (SVZN, 6/2022, str. 474):

Katoličkim vjernicima preporučuje se post i molitva, posebno petkom, kao dragocjeno sredstvo na putu zajedništva s Bogom i služenja braći ljudima. Stoga je važno da svećenici povremeno na to podsjete župljane i protumače im kršćansko poimanje molitve i posta.

POST i NEMRS obvezuju vjernike na Pepelnicu i Veliki petak. Uzdržavanje od mesne ili druge hrane obvezuje svakog petka u godini, osim ako se petkom slavi neka svetkovina (kan. 1251 ZKP).

NEMRS obvezuje svakog petka, a može se, osim u korizmi, u cijelosti ili djelomično, zamijeniti drugim oblicima pokore, posebno karitativnim djelima, odricanjem od pića, pušenja, zabave, kao i vježbama pobožnosti (kan. 1253; Službene vijesti HBK, 1/1994., str. 10).

Zakon NEMRSA obvezuje sve koji su navršili četrnaest godina života, a zakon POSTA obvezuje sve punoljetne osobe do započete šezdesete godine života (kan. 1252 ZKP).

Ima životnih okolnosti kada iz opravdanih razloga vjernici ne mogu petkom izvan korizmenog vre­mena obdržavati nemrs. Da bi se izbjegle poteškoće u savjesti, u skladu s kanonskim odredbama, ovime podjeljujem oprost od nemrsa tijekom 2023. godine za slučajeve kad vjernici petkom izvan korizme sudjeljuju na vjenčanju, sprovodu ili nekom sličnom događaju (kan. 87,§ 1 ZKP). Svi koji se budu koristili navedenim oprostom posvjedočit će nekim drugim dobrim djelom svoje poštovanje prema Isusovoj muci i smrti, kojih se spominjemo posebno petkom.

Pozivam braću svećenike da i maloljetnim župljanima tumače pravo poimanje pokore te ih poučavaju da nisu dužni postiti prije punoljetnosti.


2.4. Katekizam Katoličke Crkve


Dok će s jedne strane Katekizam progovoriti o otajstvu korizmenog vremena i njegovoj ulozi u otajstvu spasenja, s druge strane naglašava i pokorničku dimenziju ovoga vremena:

540 Napastovanje Isusa očituje kakvo je mesijanstvo Sina Božjega, suprotno onome što mu ga predlaže Sotona i koje mu ljudi žele pripisati. Zato je Krist pobijedio napasnika za nas: »Nemamo takva Velikog svećenika koji ne bi mogao biti supatnik u našim slabostima, nego koji je u svemu iskušan kao i mi, osim u grijehu« (Heb 4, 15). Crkva se svake godine četrdesetdnevnom korizmom sjedinjuje s Isusovim otajstvom u pustinji.

1094-1095 (…) Tako potop i Noina korablja, a isto tako oblak i prijelaz kroz Crveno more, predoznačuju spas po krštenju; voda iz stijene slika je Kristovih duhovnih darova;14 a mana u pustinji pralik euharistije, »pravoga kruha s neba« (Iv 6, 32).

Zato Crkva, napose u došašću i korizmi te nadasve u vazmenoj noći, kroz »danas« svoje liturgije, iznova čita i proživljuje te velike događaje povijesti spasenja. Ali to traži također da kateheza pomogne vjernicima da se otvore tom »duhovnom« razumijevanju nauma spasenja, kako ga crkvena liturgija očituje i čini da živi.

1438 Vremena i dani pokore u tijeku liturgijske godine (korizmeno vrijeme i svaki petak na spomen smrti Gospodinove) jaki su trenuci pokorničke prakse Crkve. Ta su vremena naročito prikladna za duhovne vježbe, pokornička bogoslužja, hodočašća u znak pokore, svojevoljno odricanje kao post i milostinja, te bratska raspodjela dobara (karitativna i misionarska djela).


3. Krštenje i pokora

Ovim riječima Crkva opisuje korizmeno vrijeme jer će nas upravo spomen na dan krštenja i djelâ pokore pripremiti na plodonosniji hod prema slavlju vazmenoga otajstva – odnosno prema Gospodinovoj muci, smrti i uskrsnuću.


No, zašto su tijekom korizme toliko važni krštenje i djelâ pokore?

Na važnost spomena, ali i znanja!, za dan krštenja, više puta je podsjećao papa Franjo u nagovorima prigodom molitve Angelusa na blagdan Krštenja Gospodinova (usp. 2018.):

Blagdan krštenja Isusova poziva svakog kršćanina da se sjeti svoga krštenja. Ne mogu vas pitati pamtite li dan krštenja, jer ste većina bili djeca kao i ja; krštenje smo primili još kao djeca. Ali ću vam postaviti drugo pitanje: znate li datum svoga krštenja? Znate li na koji ste dan kršteni? Neka svaki od vas o tome razmisli. A ako ne znate datum ili ste ga zaboravili, kad se vratite kući, pitajte majku, baku, strica, strinu, djeda, kuma, kumu: koji je datum? I taj datum uvijek moramo imati u sjećanju, jer je to datum koji se slavi, to je datum našeg početnog posvećenja, datum na koji nam je Otac dao Duha Svetoga koji nas podupire na našemu putu, to je datum velikog oproštenja. Ne zaboravite: koji je datum moga krštenja?

Krštenje je datum velikoga oproštenja… Nisu li onda pokornička djela ta koja nas vode na put otkrivanja kako je čovjek stvoren na sliku i priliku Božju, odnosno da je stvoren dobar? Baš zato ćemo na Misi i tijekom korizme moliti kako odricanje „kroti našu sebičnu narav, otvara nam srce za potrebne“ i to po uzoru na dobrotu nebeskoga Oca.

Stoga i ovo vrijeme korizme nije samo ono u kojem se možemo (moramo) nečega odreći, nego čak štoviše, možemo si (moramo) i nešto dodati. A to ove korizme može biti otkrivanje veličine sakramenta krštenja, ali i činjenje djela pokore jer kako nam piše papa Franjo u već spomenutoj poruci

korizmena askeza je zalaganje, uvijek prodahnuto milošću, da nadvladamo svoj manjak vjere i otpore nasljedovanju Isusa na križnom putu. Upravo ono što su Petar i ostali učenici trebali učiniti. Da bismo produbili svoje poznavanje Učitelja, da bismo u punini razumjeli i prihvatili otajstvo Božjeg spasenja, koje se ostvaruje u potpunom darivanju samoga sebe iz ljubavi, moramo pustiti njemu da nas povede u osamu i u visine, odvajajući se od osrednjostî i ispraznostî. Trebamo krenuti na put koji vodi uzbrdo, koji zahtijeva napor, žrtvu i usredotočenost, baš poput izleta u planine. Ti su preduvjeti važni i za sinodski put kojim smo kao Crkva predano krenuli.
 
vlč. Tomislav Hačko