Misa zahvalnica NKG-a na završetku nastavne godine
U petak, 17. lipnja u dvorištu Gimnazije (negdašnji prostori AISZ-a) okupili su se učenici i djelatnici Nadbiskupske klasične gimnazije s pravom javnosti, kako bi Bogu zahvalili za dobra koja su primili tijekom školske i vjeronaučne godine koja je na završetku.
Slavlje je predvodio sjemenišni i školski duhovnik u odlasku vlč. Petar Mlakar u koncelebraciji s rektorom Međubiskupijskog sjemeništa i školskim duhovnikom Matijom Pavlakovićem, a sakrament pomirenja tijekom misnog slavlja dijelio je vlč. Luka Premelč, sjemenišni odgojitelj koji će s idućom školskom godinom zamijeniti vlč. Mlakara u njegovim dosadašnjim službama.
Ovo je ujedno bila i zahvalna euharistija vlč. Mlakara za pet godina provedenih u službi duhovnika u Međubiskupijskom sjemeništu u Zagrebu te u dvije srednje škole: Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji s pravom javnosti i Ženskoj općoj gimnaziji Družbe sestara milosrdnica s pravom javnosti. Naime, sa novom pastoralnom godinom odlukom mons. mr. Bože Radoša, varaždinskog biskupa, vlč. Mlakar vraća se u svoju matičnu biskupiju gdje će preuzeti novu povjerenu mu službu.
Pozdravljajući učenike, profesore i djelatnike, vlč. Mlakar je rekao da zajedno s njima želi Bogu reći hvala za još jednu školsku godinu koja je završila, kao i za svoju službu školskog duhovnika koja ga je oplemenila i kao čovjeka i kao svećenika. Pozvao je učenike na zahvalnost svojim roditeljima, svećenicima i profesorima te svim djelatnicima Gimnazije na čelu s ravnateljicom gospođom Ljubom Duvnjak, što su im u izvanrednim okolnostima ugroze korona virusom bezuvjetno svjedočili svoju ljubav.
U svojoj homiliji, vežući se na misna čitanja svagdana 11. tjedna kroz godinu, vlč. Mlakar je, između ostaloga, upitao okupljene: „Jesmo li ove školske godine zgrnuli sebi nešto blaga u nebu? Jesmo li izmamili Božji zadovoljni osmijeh nad nama? Kada se Bog osmjehnuo nad tobom?“ Zatim je naveo mnoge trenutke kada je Gospodin bio zadovoljan učenicima i profesorima kroz ovu školsku godinu; kada su se trudili ustrajati u dobru, bili strpljivi u iščekivanju rezultata svojih napora, pobjeđivali sebe pred sklonostima komocije i lijenosti, ali je naveo i mnoge trenutke kada se možda Gospodin ražalostio vidjevši da ne koriste talente koje im je podario, osobito kada nisu bili tu jedni za druge te kada su zavišću, ogovaranjem, ruganjem vrijeđali dostojanstvo druge osobe. Na kraju homilije pozvao je okupljene da svoje molitve utisnu u oltar te zahvale Gospodinu na svemu dobrom i lijepom u ovoj školskoj godini. Zaželio im je da uvijek imaju osmijeh na svojim licima zaključivši: „Želim vam i molim da taj osmijeh, odraz Božje vedrine i čistog srca, uvijek nosite…“
Ljepoti misnog slavlja pridonijeli su sjemeništarci svojim ministriranjem te Mješoviti zbor Nadbiskupske klasične gimnazije svojom pjesmom pod ravnanjem profesorice Ankice Juričić.
Prije završnog blagoslova sudionici slavlja otpjevali su himan „Tebe Boga hvalimo“ koji je ujedno bio i svojevrsna zahvala vlč. Mlakaru na službi školskog duhovnika, a na samom kraju slavlja maturantica Marija Golomejić izrekla je u ime čitavog gimnazijskog kolektiva zahvalu, a potom je ravnateljica Duvnjak uručila duhovniku u odlasku sliku šalatskog kompleksa te zbirku knjiga iz duhovnosti koji će sigurno vlč. Mlakaru biti draga uspomena i sjećanje na vrijeme provedeno na šalatskom „Gradu na gori“.
Po završetku misnog slavlja učenici i profesori krenuli su u školske klupe kako bi u redovitosti priveli kraju zadnje sate radnog dana, a početkom idućeg tjedna, budući da škola traje do 21. lipnja, učenici idu na jednodnevne školske izlete i druženja poslije kojih kreću popravni ispiti za one učenike koji su bili manje uspješni u svom školskom radu i zalaganju. (M.P.)