Zagrebačka nadbiskupija

Zagrebačka nadbiskupija

Ne možemo biti dobri kršćani ako ne ostanemo u Isusu

Papin nagovor prije i nakon molitve Kraljice neba u nedjelju, 2. svibnja 2021.
 
Prije Regina caeli

Draga braćo i sestre, dobar dan!

U Evanđelju ove Pete vazmene nedjelje (Iv 15, 1-8) Gospodin samoga sebe predstavlja kao pravi trs, a za nas kaže da smo loze koje ne mogu živjeti ako ne ostanu sjedinjene s Njim. Kaže ovako: „Ja sam trs, vi loze“ (r. 5). Nema trsa bez loze, i obratno. Loze nisu samodostatne, nego potpuno ovise o trsu koji je izvor njihova postojanja.

Isus inzistira na glagolu „ostati“. Ponavlja ga čak sedam puta u današnjem odlomku iz Evanđelja. Prije no što će s ovoga svijet poći k Ocu, Isus želi uvjeriti svoje učenike da mogu i dalje biti sjedinjeni s njim. Kaže: „Ostanite u meni i ja u vama“ (r. 4). To „ostati“ nije neki pasivni ostati, kao „uspavati“ se u Gospodinu, dopuštajući da nas život uljuljka. Ne radi se o tome. Ostajanje u njemu, ostajanje u Isus koje nam On predlaže je aktivno i ujedno uzajamno. Zašto? Zato što loze bez trsa ne mogu ništa, treba im linfa da rastu i donose plod; ali i trs treba loze, jer plodovi ne niču na deblu stabla. To je uzajamna potreba, to je uzajamno ostajanje kako bismo dali ploda. Mi ostajemo u Isusu i Isus ostaje u nama.

Prije svega mi trebamo njega. Gospodin nam želi reći da je prije obdržavanja njegovih zapovijedi, prije blaženstava, prije djela milosrđa, potrebno biti sjedinjeni s njim, ostati u njemu. Ne možemo biti dobri kršćani ako ne ostanemo u Isusu. S njim, pak, možemo sve (usp. Fil 4, 13). S njim možemo sve.

Ali i Isus treba nas kao što trs treba loze. Možda nam se čini smionim to reći. No zapitajmo se: u kojem to smislu Isus treba nas? On treba naše svjedočenje. Plod koji, kao loze, trebamo dati je svjedočanstvo našega kršćanskog života. Nakon što je Isus uzašao k Ocu, zadaća je učenikâ – naša je zadaća – nastaviti naviještati evanđelje i to riječima i djelima. I učenici – mi, Isusovi učenici – to čine svjedočeći njegovu ljubav: plod koji treba donijeti jest ljubav. Povezani s Kristom primamo darove Duha Svetoga i tako možemo činiti dobro bližnjemu, činiti dobro društvu, Crkvi. Stablo se poznaje po plodovima. Istinski kršćanski život daje svjedočanstvo za Krista.

A kako uspjeti u tome? Isus nam kaže: „Ako ostanete u meni i riječi moje ako ostanu u vama, što god hoćete, ištite i bit će vam“ (r. 7). To je također smiono: sigurnost da će nam se dati ono što ištemo. Plodnost našega života ovisi o molitvi. Možemo tražiti da razmišljamo kao on, da se ponašamo poput njega, da svijet i sve oko sebe gledamo Isusovim očima. I tako ljubiti svoju braću i sestre, počevši od onih koji su najsiromašniji i koji najviše trpe, kao što je On to činio, i ljubiti ih njegovim srcem te tako donositi svijetu plodove dobrote, plodove ljubavi, plodove mira.

Povjerimo se zagovoru Djevice Marije. Ona je uvijek ostala potpuno sjedinjena s Isusom i donijela je mnogo ploda. Neka nam pomogne ostati u Kristu, u njegovoj ljubavi, u njegovoj riječi, da bismo u svijetu svjedočili Uskrsloga Gospodina.

Nakon Regina caeli

Draga braćo i sestre!

Prošlog je petka, u Caracasu, u Venezueli, blaženim proglašen José Gregorio Hernández Cisneros, vjernik laik. Bio je liječnik, bogat znanjem i vjerom. Znao je prepoznati Kristovo lice u bolesnicima i, kao dobri Samarijanac, pomagao im je evanđeoskom ljubavlju. Njegov primjer može nam pomoći da se skrbimo za one koji trpe u tijelu i duhu. Pljesak novom blaženiku!

Najljepše želje upućujem našoj braći i sestrama pravoslavnih crkava te istočnih i latinskih katoličkih crkvi koje danas, prema julijanskom kalendaru, slave svetkovinu Uskrsa. Neka ih uskrsli Gospodin ispuni svjetlošću i mirom i utješi zajednice koje žive u posebno teškim situacijama. Neka im je sretan Uskrs!

Ušli smo u mjesec svibanj, u kojem pučka pobožnost na brojne načine izražava pobožnost Djevici Mariji. Ove godine obilježit će ga „maraton“ molitve kroz važna marijanska svetišta kako bi se izmolio kraj pandemije. Sinoć je u Bazilici svetoga Petra bila prva etapa.

U vezi s tim postoji inicijativa koja mi je jako na srcu: nakana Crkve u Burmi koja poziva na molitvu za mir moleći svakodnevno jednu Zdravomariju u krunici za mir u Mjanmaru. Svatko od nas obraća se mami kad je u nevolji ili teškoći. Mi, u ovom mjesecu, molimo našu nebesku Majku da progovori srcima svih odgovornih u Mjanmaru da smognu hrabrosti kročiti putem susreta, mira i pomirenja.

S tugom izražavam svoju blizinu izraelskom narodu zbog nemilog događaja koji se dogodio prošli petak na planini Meron kada je četrdeset i pet osoba izgubilo život, a brojni su ozlijeđeni. Jamčim svoju molitvu za žrtve ove tragedije i njihove obitelji.

U mislima dam danas također sa članovima udruge Meter, koje potičem da nastave sa svojim zalaganjem u korist djece koja su žrtve nasilja i iskorištavanja.

I na kraju, od srca pozdravljam sve vas ovdje prisutne, dragi Rimljani i hodočasnici iz raznih zemalja. Osobito pozdravljam članove Političkog pokreta za jedinstvo, koji je prije 25 godina osnovala Chiara Lubich. Čestitke i uspješan rad u službi dobre politike!

Svima želim ugodnu nedjelju. I molim vas, nemojte zaboraviti moliti za mene. Dobar tek i doviđenja!