Objavljeno: 22.04.2018.
Na IV. vazmenu nedjelju koja se u Crkvi slavi kao Nedjelja Dobroga Pastira, kada Crkva na poseban način moli za nova duhovna zvanja, maturanti sjemeništarci Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu predvođeni rektorom, preč. Matijom Pavlakovićem, uputili su se u Hrvatsko nacionalno svetište Majke Božje Bistričke, gdje se po tradiciji svake godine na ovu nedjelju animiraju misna slavlja zahvaljujući 'Crnoj Gospi' na milosti poziva i odaziva kojega se sjemeništarci trude pretvoriti u odgovornost.
Dolaskom u Svetište dočekao ih je preč. mr. Domagoj Matošević, župnik i rektor u Mariji Bistrici, ali i predčasnik našeg sadašnjeg rektora, preč. Matije Pavlakovića na mjestu rektora Sjemeništa. Nakon okrjepe u župnom dvoru, sjemeništarci su animirali euharistiju u 9 i 11 sati. Sjemeništarci maturanti svojim ministriranjem i ozbiljnošću za liturgijskim prostorom pridodali su ljepoti misnih slavlja, a pridodajemo da je na misi u u 9 sati sudjelovao i vlč. Ivan Zovko, župni vikar u župi Uznesenja BDM u Mariji Bistrici.
U svojoj homiliji, vezujući se za misna čitanja IV. vazmene nedjelje, rektor Pavlaković posebno je naglasio: „Prepoznati Isusa kao Dobrog Pastira i jedinog Spasitelja samo je jedna strana medalje našeg kršćanskog života i izbora nakon kojeg treba uslijediti i nešto drugo, a to je usklađivanje s Kristom - Dobrim Pastirom, i njegovim pastirskim vodstvom. I svi mi kao kršćani trebamo po tom usklađivanju pokušati biti što sličniji Kristu - Dobrom Pastiru kojemu je, u poslušnosti Ocu Nebeskome, stalo do onih koji su mu povjereni: 'Zbog toga me i ljubi Otac što polažem život svoj da ga opet uzmem', a što znači da nitko od nas, bez obzira na naše zvanje ili zanimanje, gdje i što radimo, ne smije u svom odnosu prema drugima biti Najamnik koji primjećuje samo sebe i svoje uske i sebične interese, nego da svi trebamo biti Dobri Pastiri.
Ovo se, kao poziv, odnosi na sve nas, ali ipak na osobit način na nas koji smo svećeničkim i redovničkim pozivom te poslanjem dobili osobitu pastirsku zadaću u Kristovoj Crkvi. Molite za nas da iz svog pastirskog služenja uklonimo i privid najamništva! Molite da budemo doista dobri pastiri! Molite i za buduće pastire u Kristovoj Crkvi, da ih bude i da doista budu Pastiri! Inače nema smisla, jer je bolje ne imati pastire nego imati Najamnike, one kojima nije stalo do ovaca“.
Završavajući svoju propovijed, propovjednik zaključuje: „Nemojmo moliti usnama, nego molimo srcem, jer lijepo sročene molitve ne moraju biti odraz raspoloživosti našeg srca. Zar ćemo moliti Nebeskog Oca da nas pohodi svojim milosnim pozivom, ali neka to ne bude iz moje obitelji nego iz neke druge? Zar ćemo predložiti Gospodinu da pozove mladića ili djevojku iz obitelji u kojoj imaju više braće i sestara, jer sin jedinac mora održati obiteljsko stablo? Sugerirati Bogu da izabere mladiće i djevojke koji nemaju namjeru ženiti se i udavati, one manje lijepe i atraktivne…? Boga se ne može uvjetovati, niti mu se može zapovijedati! Njega se može ljubiti ili ignorirati, može ga se primiti za ruku ili bježati od njega, ali ništa ne može umanjiti njegovu ljubav prema nama.
Iz svoje ljubavi prema nama daruje nam svećenike i redovnice, iz naroda ih uzima da bi ih narodu dao. Kada bi naše obitelji u svojoj nesebičnosti bile otvorene Božjem planu, tada bi na našim ognjištima odzvanjale molitve zahvale i darivanja, a ne samo prošnje. Kada bi naši roditelji s Gospodinom naučili oskudijevati i obilovati, tada bi nas odgajali tako da, ako Gospodin pokuca na vrata našeg doma, ima koga izabrati. Svećenički i redovnički poziv može se graditi samo na povjerenju da Bog pozivajući vaše dijete čini za njega najbolje. Pazimo stoga da ne budemo poput onog mladića iz evanđelja koji je oduševljen htio poći za Gospodinom, ali se silno rastužio kada mu je Isus rekao neka sve što ima podijeli siromasima.
Samo slobodna duša koja nije ni na što i ni na koga navezana može potpuno pripadati Bogu. Sve možemo u Onome koji nas jača! Ako osjećaš da te Isus zove, idi i slijedi Ga!“. Na kraju misnih slavlja kratka svjedočanstva o svom duhovnom pozivu i o Sjemeništu izrekli su sjemeništarci: Vedran Jakić i Kristijan Grabovac, sjemeništarci Zagrebačke nadbiskupije, te Tomislav Polak i Marin Ivica Feljan, sjemeništarci Sisačke biskupije. Svoje hodočašće sjemeništarci su završili bratskom radošću za obiteljskim stolom u prostorima Nacionalnog svetišta u Mariji Bistrici.
