Aktualnosti

Uvodno predavanje na 56. teološko-pastoralnom tjednu "Današnja egzegeza i teologija o 'nemilosrdnom' i 'militantnom' Bogu zatiraču u Starom zavjetu" održao je dr. Darko Tomašević.

Predavač je uvodno upozorio na teško teološko pitanje, a ono je vezano uz "nemilosrdnog" i "militantnog" Boga, te slijedom toga nanizao pitanja poput "kako takav Bog može biti temelj vjere? Kako je moguće da sveta knjiga ima toliko ne-svetog, tj. nečega što se nikako ne može povezati sa svetim?" Upozoravajući na nasilja i ratove koji su vođeni uime vjere, istaknuo je kako se otvara još jedno pitanje " je li i koliko je tome pridonio sam Stari zavjet koji na pojedinim mjestima podupire takav postupak".

Pojasnio je kako u Starom zavjetu nalazimo moralno problematične ulomke, ali da oni nisu dominantni i prevladavajući. U nastavku predavanja osvrnuo se na pojedine ulomke te istaknuo kako su najproblematičniji oni tekstovi koji govore o osveti, ratu, te heremu – potpunom uništenju određenih naroda, koji ističe kao "najradikalniji i najneshvatljiviji primjer nemilosrdnog i ratničkog Boga u Starom zavjetu". Primjeri ḥerema mogu se naći na više mjesta u Starom zavjetu.

Posebno je u knjigama Ponovljenog zakona i Jošui Bog taj koji traži potpuno uništenje neprijatelja. Pokušavajući odgovoriti na problematična moralna pitanja u Starom zavjetu, bibličari su stvarali određene strategije kojima su tumačili teške ulomke, rekao je dr. Tomašević te istaknuo kako su se u povijesti biblijske teologije moglo uočiti više strategija ili pristupa.

Tako se krajem 19. i početkom 20. stoljeća tom problemu pristupilo iz "evolucijskog" kuta. Biblijska vjera razvijala se u etapama te se i u moralnim stavovima može uočiti razvoj i evolucija. Moralni stavovi Izraelaca su povijesno uvjetovani. Kao što dijete raste u znanju i mudrosti, tako su i Izraelci rasli, pod Božjim vodstvom, u spoznaji etičkih i vjerskih spoznaja. Bog se objavljivao progresivno, evolucijski, imajući u vidu mogućnost ljudi da ga shvate.

Stoga su moralno upitni tekstovi u Starom zavjetu prema ovom stavu bili plod izraelskog primitivnog mentaliteta. Ujedno su zastupnici ovakvog pristupa isticali da se Stari zavjet mora gledati u svjetlu nauka Isusa Krista, i da biblijsku tradiciju treba suditi prema njezinu kraju, a ne početku (prema Isusu, a ne prema Mojsiju).

Drugi pristup bio je kulturalno-relativistički, te je isticao da su moralne vrijednosti dio kulture određenog naroda; običaji i kultura su različiti, tako da različite kulture imaju različite moralne stavove. Premda je Biblija proizvod određene kulturne situacije, ona može biti relevantna i autoritativna za druge kulture u kasnijim vremenima.

Sveto pismo, riječ Božja ima snagu nadići svoja povijesna i kulturološka ograničenja i biti relevantno u današnje vrijeme na svrhovit i dinamičan način. Kulturalni relativisti od Biblije su htjeli načiniti povijesnu relikviju koja bi odgovarala samo akademskom i crkvenom getu. Biblija se može osloboditi svojih kulturoloških spona, i može dati odgovor na probleme i današnjih ljudi. Poruka Biblije ponekad uznemiruje i izaziva, tješi i uvjerava, ohrabruje i nadahnjuje te je ona i danas značajna i važna, rekao je dr. Tomašević.

Predavač je potom pojasnio kako se dva pristupa temelje na kanonu. Prvi je takozvani "kanon unutar kanona" pristup koji prije svega bira biblijske tekstove koji bi bili korisni kao izvor za etičko ponašanje i smjerokaz u životu. Bira se ono što je nadahnjujuće, a odbacuje ono što je upitno. Drugi pristup se također temelji na "kanonu", ali ide iz potpuno drugog pravca. Umjesto da se uzimaju samo "najbolji dijelovi", ovaj pristup pristupa biblijskim tekstovima gledajući ih u njihovoj cjelovitosti.

U novije vrijeme javlja se i takozvani "paradigmatski pristup" koji problematične ulomke pokušava protumačiti, ne doslovno, nego ih gleda kao paradigme za ponašanje. Taj pristup želi biblijske propise učiniti relevantnim za današnje probleme, rekao je dr. Tomašević te je spomenuo i pristup "odgovor-čitatelja" koji se usredotočuje na tekst te ističe kako čitatelj treba biti aktivan, a ne pasivan; tekstu treba pristupiti otvoreno kritički a ne pognuto pokornički.

Mi, katolici, Sveto pismo čitamo u svjetlu Krista i Duha Svetoga samo i jedino Krist može potpuno otvoriti naš um shvaćanju Pisma, ne možemo očekivati da će kršćansko čitanje Starog zavjeta riješiti sve probleme. Traži se i kompetentno vodstvo čitatelja na njihovom putu kroz zapetljane stranice Starog zavjeta uz želju da se otkriju nova i osvijetljena iskustva vjere, pojasnio je dr. Tomašević. (IKA)