Objavljeno: 22.04.2015.
Tribina "Položaj kršćana u islamskom svijetu: pogled iz Alžira i Tunisa" održana je u utorak 21. travnja u dvorani "Blaženi Alojzije kardinal Stepinac" Hrvatskoga katoličkog sveučilišta u Zagrebu. Izlagači su bili donedavni poglavar Družbe misionara Afrike (bijeli oci) u Ažiru i Tunisu o. Jose Maria Cantal Rivas i dr. Abderrazak Sayadi, izvanredni profesor francuske književnosti na Filozofskom fakultetu u Manubiju u Tunisu, predavač arapske povijesti i kulture na Papinskom institutu za arapske i islamske studije u Rimu (PISAI) i predsjednik Islamsko-kršćanske istraživačke skupine u Tunisu (GRIC).
Tribina je pobudila veliko zanimanje kako među profesorima i studentima HKS-a, tako i onima s KBF-a. Među slušateljstvom bilo je i više redovnica i redovnika, od kojih posebno valja istaknuti Isusove male sestre koje djeluju na području Sjeverne Afrike, kao i predstavnici drugih vjerskih zajednica.
U pozdravnoj riječi rektor HKS-a dr. Željko Tanjić istaknuo je važnost teme o odnosu kršćanstva i islama koja izaziva pažnju iz različitih razloga i ovdje u Hrvatskoj. Na tribini je predstavljeno niz povijesnih činjenica vezanih uz dvije navedene zemlje, što uvelike utječe na današnji život, odnosno pomaže da se shvati odnos muslimana i kršćana.
O. Jose Maria Cantal Rivas spomenuo je kako je od neovisnosti Alžira dio stanovnika, njih milijun, napustilo zemlju, a među njima je bila gotovo čitava kršćanska i židovska zajednica. Oni koji su ostali, ostali su iz uvjerenja ili nisu imali kuda otići. No, pridošlo je novo stanovništvo, a nakon osam godina rata svatko je bio dobrodošao u obnovi zemlje.
Crkva se stavila u službu alžirskoga naroda. Tako su škole, bolnice i druge institucije otvorene i muslimanima. No, 1974. godine dolazi do nacionalizacije te odlaze oni koji smatraju da ne mogu ostati ako nema struktura. Koncem osamdesetih počinje islamizacija društva. Prije se identitet stvarao na principu borbe za pravednost, a sada na arapskoj pripadnosti i pripadnosti islamu. Nakon toga došle su devedesete i krvavo desetljeće, a kongregacije prestaju slati nove članove. Od početka 2000. godine počinje dolaziti nova generacija crkvenih ljudi. Danas u toj ogromnoj zemlji postoje četiri biskupije i oko deset tisuća katolika. O. Jose Maria Cantal Rivas istaknuo je kako u Alžiru živi i nešto više od deset tisuća protestanata. Katolička Crkva ima vrtiće, brine o invalidima, drži knjižnice, vodi pastoral u malim župama te je u dušobrižništvu zatvorenika kršćana.
Predstavljajući situaciju u Tunisu, dr. Abderrazak Sayadi spomenuo je kako je to zemlja u kojoj je pokrenuto arapsko proljeće, ali je i zemlja koja je nakon pet godina jedina zemlja koja nastavlja hodati u duhu toga arapskoga proljeća. Kratko se osvrnuo na povijesne događanje s početka 2011. nakon odlaska tadašnjeg predsjednika kada je narod poništio sve institucije, čime su se stvorili uvjeti za demokratsko društvo. Istaknuo je također važnost novoga ustava koji je nastojao pomiriti islamiste i sekularne građane. Tako je sačuvana referenca na islam iz ranijega ustava, ali se nije spomenuo šerijat, kako bi se istaknulo da je Tunis građanska sekularna država.
No taj je članak ustava pun dvosmislenosti te ovisi kako ga se tumači, primijetio je te istaknuo da je ta ravnoteža zbog osiguranja građanskoga mira. Govoreći o kršćanstvu, rekao je da ono nije novo u Tunisu. Kartaga je staro kršćansko središte u koje je kršćanstvo došlo krajem 1. stoljeća s dvije strane: preko Egipta i preko Rima. Kartaga je dala tri biskupa koji su postali pape, a tu se odvijalo tridesetak crkvenih koncila. Dolaskom Arapa u 7. stoljeću čitava Sjeverna Afrika bila je islaminizirana, međutim kršćanska zajednica na području Tunisa postoji još u 11. stoljeću.
U 19. stoljeću kolonizacijom prostora od Francuza, Talijana i Maltežana kršćanstvo se vraća, a nakon 1956. kad je Tunis postala samostalna država dobra su nacionalizirana i kršćanstvo je opet došlo u nepovoljan položaj. Katolička Crkva u Tunisu danas živi vrlo diskretno, svjedoči svoju vjeru, ali nema nikakvih ambicija da postane vidljivija u društvu, a nema ni prilika za to. Kad gledamo povijest Tunisa možemo reći da je kršćanstvo odigralo veliku ulogu na tom prostoru od 1. stoljeća, u srednjem vijeku, te u 19. stoljeću, istaknuo je.
Uputio je i na važnost točke ustava kojom se osigurava sloboda savjesti, što može biti ključna točka da svi građani Tunisa bilo oni muslimani, kršćani, židovi ili ateisti budu jednaki pred zakonom, da se osigura ravnopravnost, pa čak i promjena vjere.
Na tribini se kratko osvrnulo i na položaj žena u tim zemljama te je dr. Abderrazak Sayadi istaknuo važnu ulogu žena u borbi za slobodu i ravnopravnost. Jedna od tema razgovora bila je i mučeništvo te je o. Jose María Cantal Rivas rekao, da kad se govori o mučeničkoj smrti sedmorice trapista iz Tibhirina, treba se spomenuti i dvanaest Hrvata katolika ubijenih godinu dana ranije nekoliko kilometara dalje od tog samostana, kao i muslimana, Bosanaca koji su spasili nekoliko Hrvata. Danas u tom samostanu žive samo dva monaha, ali je samostan jedno duhovno krilo za Alžir, rekao je.
Nakon filma "O ljudima i bogovima" Alžirci su otkrili i to mjesto i trapiste. Godinu nakon što je film bio napravljen, između sedam i osam tisuća osoba je posjetilo samostan. Puno njih i danas dolazi i to većinom tragovima brata Luke koji je bio liječnik. Tako se mnogi sjećaju kako je pomogao njima ili članovima njihovih obitelji, odnosno da je uvijek imao vremena za bolesne. Domaća Crkva započela je proces za proglašenje blaženim tih ubijenih i drugih ubijenih redovnika u krvavom desetljeću, no ne kao mučenika, nego svjedoka vjera.
Nažalost, među kandidatima za oltar ne nalazi se i 12 ubijenih Hrvata. U samostan Tibhirina organizira se veliko hodočašće 29. svibnja, a ono što nadahnjuje nije njihova smrt, jer nju nisu izabrali, već njihov način života, rečeno je na tribini.
Prevoditelji su bili mala sestra Vesna Zovkić i dr. Tomislav Kovač s Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. (IKA)
