Aktualnosti

„Postoje neka iskustva u životu koja te promjene, nauče te nečemu, pruže ti nešto posebno... nešto što nosiš u srcu ostatak života. Ovo je definitivno bilo takvo iskustvo. Upoznala sam toliko novih ljudi, zabavila se, približila Gospodinu, ali i sebi. I ponovila bih sve još sto puta.“ Ovim riječima Lucija opisuje tjedan koji je provela u Domu sv. Martina u Malome Lošinju s još tridesetero mladih pristiglih iz različitih župa Zagrebačke nadbiskupije.

Za Zagrebačku nadbiskupiju u ponedjeljak, 14. srpnja završio je prvi tjedan Animatorskog ljeta. Na odlasku je mladima njihov povjerenik vlč. Ivica Budinšćak poručio da biti animator nije služba nego život, te im poželio da u svojim sredinama budu sijači čija će riječ pasti na plodno tlo.

Iza mladih župnih animatora je sedam dana ispunjenih duhovnošću, kreativnošću, radom, smijehom, radošću i novim prijateljstvima. U Domu sv. Martina mladi su tijekom tjedan dana prolazili kroz kateheze u kojima su promišljali o zaljubljenosti, ljubavi i braku, sve pod geslom „Ljubav mora biti nošena samo ljubavlju“.

U kući za mlade u Malome Lošinju svaki je dan poseban i svaki sa sobom nosi nove izazove. No najsnažnije dojmove na mlade ostavlja četvrtak. To je, naime, dan šutnje, dan u kojemu mladi spoznaju vrijednost tišine. „U sjećanje mi se najviše utisnuo tzv. dan šutnje. Nismo komunicirali riječima, ali osjetili smo srcem“, prepričava Iva svoje dojmove.



Čak ni kiša koja je neumorno padala cijeli tjedan ovim mladima nije uništila vedro raspoloženje. Kroz različite igre te puno pjesme i smijeha, mladi su se svakim danom sve više zbližavali te sa sobom kući ponijeli najljepše uspomene. „Dojmovi su mi super, drago mi je što sam upoznao sve koji su bili sa mnom  u prvoj lošinjskoj grupi i što smo se tako zbližili“, govori Andrija i nastavlja: „Animatori, radionice po grupama i igre su mi bile odlične. Jedno predobro i nezaboravno iskustvo. Nadam se da ću moći i iduće godine sudjelovati u animatorskom ljetu.“

„Na kraju sedmog dana jednostavno je nevjerojatno zvučalo da se mi nismo poznavali do prije tjedan dana, i svima je bilo jako jako žao što moramo napustiti Mali Lošinj, svi smo se osjećali kao jedna velika obitelj“, svjedoči Filip.

S momcima se slaže i Iva: „Ovo ljeto svima će nam ostati u najljepšem sjećanju. Učili smo se animatorskim vještinama, ali naučili smo i ono najvažnije - biti zajednica“, prepričava Iva te dodaje i jedno obećanje: „Iskreno se nadam i potrudit ću se da sve što smo gradili kroz cijeli tjedan ne padne u zaborav.“