Aktualnosti

U nedjelju, 18. kolovoza ove godine, nakon deset godina provedenih u službi župnika župe Presvetog Srca Isusova u Karlovcu, vlč. Norbert Ivan Koprivec na svetoj se misi oprostio od svojih župljana. Nakon što je u srpnju, prema odluci zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića, razriješen dosadašnje službe, vlč. Koprivec premješten je u župu Navještenja Blažene Djevice Marije u Veliku Goricu.

Tijekom godina provedenih u župi Presvetog Srca Isusova, velečasni Koprivec postao je iznimno cijenjen, ne samo među župljanima svoje župe, već i ostalim građanima grada Karlovca. Kada je 2003. godine preuzeo župničku službu nakon smrti dotadašnjeg župnika vlč. Josipa Zidarića, vlč. Koprivec bio je tada najmlađi upravitelj po godinama najmlađe, ali po broju vjernika najveće karlovačke župe. Preuzevši župu, vlč. Koprivec u ovo je desetljeće dovršio izgradnju župne crkve,  Pastoralnog centra, ali i pomogao izgraditi i učvrstiti župnu zajednicu, a oko sebe je okupljao i bio omiljen među brojnim mladima i ministrantima. Prije manje od dvije godine vlč. Koprivec izabran je za dekana Karlovačkog dekanata, a važno je također spomenuti kako je u lipnju proslavio dvadeset godina svećeništva.

O ta dva desetljeća, kao i o godinama provedenima u Karlovcu, razgovarali smo s vlč. Koprivecom.
 
1. U lipnju ste proslavili 20 godina svećeništva. Možete li nam reći nešto više o tome kada ste osjetili Božji poziv i kako ste odlučili postati svećenikom?
 
Bogu zahvaljujem za 20 godina svećeništva. Zahvaljujem svim dobrim i dragim ljudima koji su mi pomogli na tom putu, i koji me i danas prate svojim molitvama, podrškom...
Božji poziv osjetio sam početkom srednje škole. Na početku sam si postavljao mnoga pitanja, kako, zašto, hoću li moći? To je bio početak jednog dugogodišnjeg puta, formiranja i pripremanja. Pošao sam u malo sjemenište, a nakon odsluženja vojnog roka u bogosloviju. U bogosloviji je mnogo toga postalo jasnije. Gledao sam primjere mnogih dobrih svećenika koji su mi bili uzori.
 
2. Što za Vas znači biti svećenikom, pogotovo u današnjem svijetu?
 
Svećenik je čovjek pozvan od Krista da Mu služi, da posveti život Njemu, da Ga nasljeduje. U tom nasljedovanju on služi čovjeku kao što je i Isus to činio.
 
3. Koji je možda najljepši dio svećeničkog poziva?
 
Teško je nešto posebno izdvojiti. Lijepo je biti s ljudima, biti tu za njih, pomoći im da spoznaju Isusa, Onoga koji daje smisao čovjeku i životu. Lijepo je kada vjernici prepoznaju u svećeniku ljepotu vjere.

4. Posljednjih 10 godina proveli ste ovdje, u župi Presvetog Srca Isusova. Dugo je to razdoblje u kojem ste pomogli završiti izgradnju župne crkve, ali ste učvrstili i povezanost vjernika u ovoj župnoj zajednici. Koji je bio najveći izazov s kojim ste se u tom razdoblju susreli?
 
Početak nije bio lagan, jer sam iznenada došao u župu Presvetog Srca Isusova. To je bilo u tijeku pastoralne godine, u listopadu 2003. Tada je bilo potrebno nastaviti djelo koje je započeo prvi župnik vlč. Josip Zidarić, a to je dovršiti uređenje župne crkve i Pastoralnog centra. Bilo je dosta teško na samom početku mog boravka u ovoj karlovačkoj župi. Osim toga, ovo je mlada zajednica pa je bilo potrebno učvršćivati zajedništvo vjernika. Ipak, s vremenom sve je postalo lakše uz Božju pomoć te pomoć i podršku mnogih župljana i suradnika.

5. Što Vam je ostalo u najljepšem sjećanju? Možete li izdvojiti pokoju zgodu ili anegdotu iz života župe? Kakva će biti Vaša sjećanja na Karlovac?
 
Ono što me najviše veseli je živa župna zajednica, okupljanje, susreti, kateheze... Dakako, u središtu je nedjeljni euharistijski susret. Zanimljivo je bilo na početku kada me mnogi nisu poznavali, pa su me kad bi dolazili u župni ured u Senjsku pitali gdje je župnik. Sjećanje na Karlovac bit će lijepo, jer svaki grad i mjesto čine ljudi. Rado ću uvijek svratiti i reći da je to i moj grad.



6. Vaši Vas župljani iznimno cijene i poštuju. Što im poručujete sada kad ste na odlasku?
 
 Želio bih da  raste zajedništvo, da se župljani još više angažiraju kako bi se svatko u župi osjećao dobro, da prihvate s veseljem novog župnika, te da mole za njega, za nas svećenike kao i za nova duhovna zvanja. Preporučam u molitvu osobito naše bogoslove Marinka i Josipa.
 
7. Vi ste bili prvi koji ste oko sebe okupili i pokrenuli mlade u župi. Neke ste pratili ovih 10 godina. Što bi njima poručili, kao svećenik i kao prijatelj?
 
Želim im da sve ono što su lijepoga doživjeli, naučili i iskusili u župi ponesu u život. I gdje god će biti, živjeti, da se angažiraju u župi, jer osobito mladi mogu puno toga pokrenuti, a svaki će svećenik rado podržati dobre inicijative i sve ono što će biti na izgradnju i na dobrobit čitave župne zajednice.

8. Vaša najdraža/najljepša molitva?
 
Volim psalme, osobito psalam 51.

9. Kakva su Vaša očekivanja za budućnost?
 
Sve je u Božjim rukama. Potrebno je dobro činiti sada i ovdje za budućnost.  Preda mnom je nova župa. Idem tamo s određenim iskustvom i radujem se što ću moći susretati ljude. A sve moje drage župljane Presvetog Srca Isusova pozivam da i dalje mole za mene. Ja ću za njih. I radujem se susretima u Karlovcu i Velikoj Gorici! 
 
Župljani župe Presvetog Srca Isusova vlč. Koprivecu u nedjelju su izrekli veliko hvala na potpori, podršci, povjerenju, poštovanju, otvorenosti, pouzdanosti, na trudu i zalaganju, na idejama, a prije svega na duhovnoj potpori i molitvi. Zahvalili su mu se kao svećeniku, kao bratu, kao prijatelju, što je sve on bio za vrijeme svog boravka u ovoj župi.
Također su mu na kraju poželjeli sve najbolje te obilje Božjeg blagoslova u daljnjem svećeničkom životu, u novoj župi,  kao  i uspjeha, sreće, zdravlja i novih poznanstava. Svi vjernici vlč. Koprivecu žele da uvijek hrabro kroči Kristovim putem, te da u novoj zajednici nađe vjerne i pouzdane suradnike i prijatelje.