Aktualnosti

Misnim slavljima u ponedjeljak 25. travnja 2022. u kapeli svetih Fabijana i Sebastijana, budući da je župna crkva zatvorena zbog oštećenja u potresima 2020., proslavljen je na Gornjem Gradu u Zagrebu sv. Marko evanđelist, zaštitnik istoimene Župe.



Središnje misno slavlje predvodio je župnik Župe sv. Marka ev. i rektor Akademske crkve sv. Katarine vlč. Vladimir Magić, a pjevanje je predvodio doc. art. Pavao Mašić.

U homiliji je vlč. Magić istaknuo kako „čitati evanđelje znači rasti u vjeri, stjecati novo znanje i mudrost koju sam pozvan prenositi drugima. Da bi to mogao moram biti ispunjen Duhom Božjim. Zato Isus Krist od danas zahtjeva: ′Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje!′ Tko će danas govoriti ako ne mi? To je bila posljednja Isusova želja prije uzašašća. Isus želi da njegova riječ dopre do svakog stvorenja i na to se ne smijemo oglušiti i moramo biti spremni: spremi čitati Evanđelje, ali i druge knjige koje nas uče o tome. Onda ćemo i mi poput sv. Marka doprinijeti da se proširi: ′Gospodin slavno uskrsnu!′



U nastavku homilije vlč. Magić naglasio je kako su nekada ljudi knjigu evanđelja stavljali na vidljivo mjesto i po njoj živjeli jer „pisana riječ ima strahovitu moć. Ostavlja duboki trag u čovjeku. Pitanje je samo koju pisanu riječ mi uzimamo za svoj život: onu koja prolazi ili onu koja je puna života. Sveti Marko ostavio nam je riječi života. Uzmimo je, koristimo je i od nje živimo!“, zaključio je vlč. Magić.



Večernje misno slavlje predvodio je pastoralni pomoćnik na župi vlč. Tomislav Hačko, a pjevanje je animirao doc. art. Pavao Mašić.

Polazeći od misnih čitanja vlč. Hačko istaknuo je kako Crkva slaveći spomen na svete dovijeka pjeva o Gospodinovoj ljubavi, a „najstariji notni zapis te Gospodinove ljubavi ostavio nam je zaštitnik naše Župe, sv. Marko, koji je u Gospodinu prepoznao ideal svojega života“. Nastavljajući dalje, progovorio je o sv. Marku koji je u središtu svoga  života imao križ ispod kojega se u njegovom evanđelju i događa ispovijest vjere: „Zaista, ovaj čovjek bijaše Sin Božji“.



Zaključujući homiliju vlč. Hačko pozvao je da „nasuprot onoga koji obilazi kao ričući lav gledajući koga da proždre“ budemo „stameni u vjeri jer tada počinjemo pisati svoje evanđelje i polažemo svjedočanstvo za Gospodina koji će nas u tome ′učvrstiti, ojačati i utvrditi′“.