Objavljeno: 14.03.2016.
„Milosrđe Božje – vrelo bolesnicima i patnicima“, naziv je trećeg dana devetnice sv. Josipu održane u subotu, 12. ožujka u istoimenoj župi na Trešnjevci.
U 17:45 započela je krunica sv. Josipa koju su predmolili župnik i Schönsttatska obitelj. Župnik je na početku pobožnosti pozvao vjernike da pred sv. Josipa stave sve svoje bolesne i da se usrdno mole za njih, da im Bog udijeli obilje svoga milosrđa.
Nakon krunice u svečanoj procesiji u crkvu je unesena relikvija sv. Pija iz Pietrelcine, koju je kapucinska provincija iz Foggie darovala zagrebačkom kapucinskom samostanu Sv. Leopolda Bogdana Mandića. U uokvirenoj slici nalazi se gaza s njegovom krvlju koja je bila stavljena na njegove rane.
Relikviju su vjernici nakon svete mise imali prilike dotaknuti, pokloniti se ili na neki drugi način iskazati svoje štovanje.
Okupljena zajednica vjernika molila je za sve bolesnike i patnike da po zagovoru sv. Pija i sv. Josipa u Kristu nađu olakšanje i nadu u spasenje. Zato su, nakon homilije, svi vjernici koji su bolesni pristupili sakramentu bolesničkog pomazanja kako bi u Kristu našli spas, smisao života i ozdravljenje.
Euharistijsko slavlje predslavio je fra Branko Lipša, kapucin u koncelebraciji domaćeg župnika vlč. Damira Ocvirka te đakona Marinka Goleka. Na početku svete mise fra Lipša je srdačno pozdravio sve nazočne vjernike, ali i one koji euharistiju slušaju/prate preko Radio Marije.
U uvodu svoje homilije fra Lipša je naglasio kako nalazeći se u milosrdnom trenutku milosrdne godine treba zamijetiti da ova nije redovna godina, nego izvanredno vrijeme koje pokazuje izvanredne trenutke kada se trebamo osloniti na Boga, pouzdati se u Boga, razumjeti da nas Bog prihvaća i ljubi, da On računa sa svakim od nas.
Poziva nas nadalje propovjednik da ne budemo obeshrabreni u ovome vremenu kada svima smetamo samo zato što smo kršćani i što ispovijedamo vjeru u Trojedinoga Boga. Današnja čitanja nam govore kako su Jeremija i Isus smetali svojim suvremenicima ali su ustrajali u svome poslanju te nam tako pokazuju da i mi trebamo ustrajati u dobru koliko god to drugima smetalo.
Na koncu nas poziva da preispitamo svoju savjest u odnosu na naše stare, bolesne i nemoćne. Imamo li strpljenja prema njima? Razumijemo li njihove potrebe? Ili ih tek tako dajemo u domove?
„Imati bolesnika u kući je križ i blagoslov. Ako odbacujemo križ, odbacujemo Isusa“- upozorio je fra Branko zaključujući svoju homiliju.
