Aktualnosti

Prigodom Svjetskog dana volontera 2023. godine s internetske stranice Caritasa Zagrebačke nadbiskupije prenosimo razgovor s gđom Ljubicom Polešćak iz Zaprešića, volonterkom župnog caritasa.



 
»VOLONTIRANJE JE OBOGATILO MOJ ŽIVOT, DONIJELO MI NEPROCIJENJIVO ISKUSTVO, SPOZNAJU DA MI JE BOG DAO DA IMAM DAR SLUŽENJA, DA VIŠE I BOLJE RAZUMIJEM LJUDE I NJIHOVE POTREBE.«
 
Uloga volontera župnih caritasa kao produžene ruke nadbiskupijskog Caritasa vrlo je važna zbog njihove prisutnosti u zajednici, na terenu, u suživotu s osobama u potrebi. Oni su u mogućnosti najbrže prepoznati potrebite u svojoj zajednici i pružiti brzu i konkretnu pomoć. Mreža župnih caritasa glavna je i jedina infrastruktura u Nadbiskupiji za šire karitativno djelovanje. Temeljne značajke mreže župnih caritasa su: brzo djelovanje, pouzdanost, rasprostranjenost i brojnost. Kako vrijeme odmiče, tako su i potrebe u župama sve izazovnije i drugačije u odnosu na prije 30 i više godina. Model »Pomoć u naravi« i nadalje je prisutan, međutim s obzirom na sve izazovnije probleme potrebno je i jačanje kapaciteta volontera župnih caritasa s ciljem pružanja što kvalitetnije podrške korisnicima. Zbog svega što svojim djelovanjem svakodnevno doprinose karitativnom djelovanju Crkve, zbog svakog osmijeha, riječi podrške, zbog brižnosti i razumijevanja koje pružaju potrebitima, neizmjerno smo zahvalni svim volonterima župnih caritasa te im čestitamo njihov dan, a kroz sljedeći intervju s ponosom predstavljamo jednu predstavnicu iz njihovih redova. Gđa Ljubica Polešćak iz Zaprešića jedna je od 1400 vrijednih volontera župnih caritasa u Zagrebačkoj nadbiskupiji, koja trenutno broji 205 župa i ima 165 registriranih župnih caritasa.
 
CZN: Molimo Vas za kratko osobno predstavljanje: malo o Vašoj obitelji, gdje ste proveli djetinjstvo, gdje ste se školovali, gdje ste radili prije odlaska u mirovinu i kada ste počeli volontirati u župnom Caritasu?
 
Gđa Ljubica: Rođena sam 20. svibnja 1952. godine u selu Sovići, u Bosni i Hercegovini, kao deseto dijete roditelja Andrije i Matije Prlić. Kako bi nas lakše školovali, roditelji su odlučili da se 1954. godine preselimo u Slavoniju, u selo Velika Kopanica. Tamo sam završila osnovnu školu i provela lijepo, skromno i sretno djetinjstvo. Tamo su se rodili moj najmlađi brat i sestra pa nas je bilo dvanestero djece - 7 braće i 5 sestara. Roditelji su nas učili da nam vjera i molitva budu uvijek na prvom mjestu. Učili su nas da se kao obitelj međusobno poštujemo i pomažemo. Kada bi stariji brat ili sestra završili školu i zaposlili se, uzeli bi k sebi mlađeg i pomogli u daljnjem školovanju. Tako sam i ja nakon završene osnovne škole došla u Zaprešić kod moje starije sestre i šogora. Upisala sam i završila srednju ekonomsku školu, zaposlila se kao službenik u Plivi, a nakon šest godina prešla raditi u jednu banku i ostala preko trideset godina, odnosno sve do umirovljenja. U Zaprešiću sam upoznala supruga Ivana koji je rođeni Zaprešićanin, udala se za njega 1972. godine i evo nas, Bogu hvala, zajedno već 51 godinu. Roditelji smo dviju kćeri, imamo jednu unuku i živimo u vlastitoj kući sa starijom kćeri, zetom i unukom.


 
CZN: Što je ono što Vas je potaknulo u početku na volontiranje, a što je ono zbog čega ste nastavili volontirati i što Vas uvijek iznova potiče i pokreće na rad u župnom Caritasu?
 
Gđa Ljubica: Uvijek sam željela biti od koristi, da dam svoj doprinos Župi u kojoj živim. U mirovini sam to mogla ostvariti. Imala sam dosta vremena, a Bog mi je dao dobro zdravlje pa sam to odlučila iskoristiti volontiranjem u župnom caritasu Župe sv. Petra apostola kojoj pripadam od dolaska u Zaprešić. Najprije sam u siječnju 2009. godine počela kao običan volonter, a zatim sam u svibnju izabrana u Odbor Župnog caritasa i dobila funkciju blagajnice. Povjerenje koje mi je ukazano, prije svega od našega župnika preč. Ivana Frkonje, voditelja Caritasa vjeroučitelja gosp. Ilije Nikolića i volontera koji su me birali u Odbor, trudim se opravdati. Nikada se ne držim isključivo blagajničkog poslovanja, nego uvijek pomognem tamo gdje treba. Svaki volonter zna da ću ga uvijek rado zamijeniti kada zatreba. Poznajem sve naše korisnike jer mi je od strane župnika i voditelja povjerena dužnost da obiđem svaku obitelj koja se javi za pomoć, da ispunim Obrazac za procjenu potreba korisnika, a nakon toga se dogovorimo kako i na koji način možemo pomoći. Obilazeći obitelji naslušala sam se puno tužnih priča, puno tužnih sudbina. Ni sama ne znam koliko je obitelji prošlo do sada kroz moj život. Stari i bolesni, samci, osobe s invaliditetom, obitelji s brojnom djecom, samohrane obitelji... Njihove priče motiv su mi zašto još uvijek volontiram. Volontiranje je obogatilo moj život, donijelo mi neprocjenjivo iskustvo, spoznaju da mi je Bog dao da imam dar služenja, da više i bolje razumijem ljude i njihove potrebe.
 
CZN: Možete li podijeliti s nama nekoliko lijepih, nezaboravnih uspomena iz volonterskog rada u župnom caritasu, onih uspomena koje Vas uvijek iznova ispunjaju radošću, zadovoljstvom ili mirom, kada na njih samo i pomislite ili kada o njima pričate drugima?
 
Gđa Ljubica: Nosim puno lijepih uspomena, a najdraže su mi one koje sam doživjela od mnogobrojnih obitelji. Puno djece, svi dobri đaci i studenti i čim bi se netko od njih zaposlio zahvalili su na pomoći i rekli da im je lakše i da ne trebamo više pomagati.
 
CZN: Možete li se ukratko osvrnuti na rad Vašega župnog Caritasa - koje su trenutno najveće potrebe u njegovu radu s jedne strane (npr. potrebe u tehnici, prostoru, ljudstvu… ) i s druge strane koje su velike ili rastuće potrebe korisnika?
 
Gđa Ljubica: Organizacija u Caritasu nam je jako dobra. Trenutno nas ima šesnaest stalnih volontera, svatko zna svoju dužnost i savjesno ju obavlja. Kada se radi o nekoj akciji ako je potrebno, pomogne netko od župljana pa nemamo problem s ljudstvom. Župljani cijene rad caritasa i oni su nam glavni izvor financiranja. Svake druge nedjelje u mjesecu nakon svetih misa daruju svoje priloge. Da bi bilo sve transparentno, svake godine napravim financijsko izvješće za Župu koje se pročita na svetim misama kako bi župljani znali koliko je novca kroz godinu prikupljeno i u koju svrhu potrošeno. U posljednje vrijeme pokazala se veća potreba za plaćanjem režijskih troškova i najamnina za stanovanje. Cijene najma postale su previsoke i veliki su trošak samohranim obiteljima i samcima koji su podstanari. Nastojimo pomoći prema našim mogućnostima.
 
CZN: Koje su najznačajnije akcije koje ste do sada proveli kroz župni Caritas?
 
Gđa Ljubica: Imali smo više akcija koje smo proveli kroz župni caritas: prikupljanje novčane pomoći za liječenje djevojčice Maše Lučić, pomoć obitelji iz Brdovca kod izgradnje kuće, pomoć Sisačkoj biskupiji za stradalnike u potresu, pomoć za pogođene ratom u Ukrajini, za župu Sela kod Siska, prikupljanje financijske pomoći za humanitarnu akciju »Srcem uz Saru« za kupnju kombija.
 
CZN: Možemo li naš razgovor zaključiti zahvalom?
 
Gđa Ljubica: Moram se najprije zahvaliti dragom Bogu što mi je dao dar služenja, dao mi je poniznost, vodio me kroz život. Hvala našem župniku koji mi je dao veliko povjerenje, s kojim se o svemu lako dogovorim i od njega uvijek dobijem dobre savjete. Hvala voditelju koji vjeruje da ću ga uvijek dostojno zamijeniti kada je to potrebno. Hvala dragim volonterima s kojima dugo surađujem, uzajamno se poštujemo i volimo, dijelimo naša iskustva. I na kraju hvala mojoj obitelji koja su mi velika podrška. Hvala mom suprugu koji je zajedno sa mnom volontirao dok ga je zdravlje služilo. Hvala mu što me zamijeni u kuhinji ili čuva unučicu dok ja obavljam svoje volonterske dužnosti.
 
- - -
 
OSOBA KOJA SE NEUMORNO DAJE
 
»Kako u samo nekoliko rečenica opisati osobu koja se već više od 15 godina neumorno daje za potrebite svoje župe? Nesebična, dobra, srdačna, empatična? Teško je prenijeti te misli na papir, ali sve to je teta Ljubica i mnogo više. Surađujemo u caritasu posljednjih 5 godina i nije bilo trenutka kada ona nije bila tu za mene, ali i za sve korisnike župnog caritasa. Ona je osoba koja se neumorno daje iz dana u dan, iz mjeseca u mjesec i ne postoji zapreka koja će ju usporiti u njenom naumu. Zahvalan sam što je upravo ona bila tu u počecima mog volontiranja i veselim se našoj suradnji i u godinama koje su pred nama.« (Luka Pandžić, volonter Caritasa župe sv. Petra apostola u Zaprešiću)
 
- - -
 
SRCE ŽUPNOGA CARITASA
 
»Gospođa Ljubica od 2009. godine vrši službu blagajnika caritasa Župe sv. Petra apostola u Zaprešiću, a u zadnjih osam godina uz službu blagajnice preuzela je i pomaganje voditelju caritasa u njegovim zaduženjima. Treba naglasiti kako gospođu Ljubicu u njezinom radu krasi iskrenost u želji da se pomogne onima koji su najpotrebniji. Također ističem njezinu odgovornost za posao koji je prihvatila posebno u vođenju blagajničkog dnevnika te redovitoj brizi i organizaciji volontera prilikom prikupljanja dobrovoljnih priloga za rad župnog caritasa svake druge nedjelje u mjesecu. Želio bih istaknuti njezino poštovanje prema svim korisnicima kao i njezino veliko strpljenje u radu s istima. Župni caritas u osobi gđe Ljubice ima suradnicu na koju se uvijek može osloniti. I kao što enciklika Deus Caritas est, ističe da je ljubav srce života Crkve, tako su gđa Ljubica i njena djelatna ljubav srce našeg caritasa.« (preč. Ivan Frkonja, župnik Župe sv. Petra apostola u Zaprešiću)