HR
Družba katoličkog apostolata, palotinci, 22. siječnja 2012. godine proslavili su blagdan svog svetca zaštitnika i utemeljitelja im Družbe, sv. Vinka Pallottija. Svečano liturgijsko slavlje u 10 sati u župi BDM Kraljice apostola u Zaprešiću, predvodio je pomoćni vrhbosanski biskup mons. dr. Pero Sudar, a koncelebirali su župnik p. Vinko Sudar SAC i župni vikar p. Jozo Ivić SAC.
"Danas katolička crkva slavi velikog sveca, utemeljitelja Družbe apostolata, sv. Vinka Pallottija kojemu i pripadaju svećenici ove župe", riječi su mons. Sudara na početku homilije. Istaknuo je, kako je u životu imao priliku uvidjeti kolika je on duhovna snaga i veličina. Na početku razmišljanja stavlja nam upravo svetog Vinka Pallottija da s njegovom pomoći dublje zađemo u poruku današnjeg evanđelja i kako bi je pustili da zahvati naš život.
Stoga na početku citira jednu njegovu rečenicu: „Milošću Božjom želim iz ovih čitanja izvući da sebe toliko koliko bi izvukao jedan čovjek koji se vratio iz smrti u život“. Mons. Sudar tumači Vinkove riječi riječima da čovjek drugačije gleda svijet, tako da i on sam sebi bude drugačiji. Često je imao priliku susretati se s ljudima tik do smrt i jedan mu je rekao kako bi volio živjeti još barem godinu dana.
Ili mu je to bila želja ili svijest o onome kako je do tada živio pa makar imao i 60 godina, ne zna. No u oba slučaja, kako naglašava Mons. Sudar, trebalo bi se iscijediti ono dobro koje je učinio tokom života. Stoga Mons. Sudar pita: „Što ja ne bi danas živio kao da ću sutra umrijeti?“ I navodi jednu kršćansku maksimu: „Živi tako kao da ćeš sutra umrijeti, a radi tako kao da ćeš živjeti vječno“. Upravo je, prema riječima Mons. Sudara, današnji svetac to razumio i hodao tim putem. Današnjim čitanjima Bog je dao put kako spremati ulaznicu do Njega, jer ako ne bi imali ništa, život bi nam bio jadan.
Koga god se pita, život je svima kratak, pa i onoga koji živi 100 godina, a to je pokazatelj, kako naglašava Mons. Sudar, jedne duboke čovjekove čežnje za Bogom. Današnja čitanja nas pozivaju da živimo usmjereni k Bogu; ona su izabrana za svetost. Stoga nas poziva da otvorimo duhovne oči kako bi vidjeli „bit života i zbog čega se isplati živjeti, zbog čega se radosno živi“. Ovaj život je dar, kako ističe Mons. Sudar, i iskaz nečije velike ljubavi. „Zanimljivo je kako volimo da nas daruju, a kako malo mislimo na onoga koji nam je zapravo već sve darovao, dao mogućnost da nam sve drugo bolje bude moguće, na velikog Boga koji nas je pozvao na život, koji nam je dao život kao znak svoje velike i neraspadljive ljubavi.“
U knjizi proroka Jeremije čitamo da nas Bog poziva da naša svjetlost sije. Stoga nas Mons. Sudar poziva da promičemo pravdu, imamo srca za potrebite, samilosti prema čovjeku, jer je to Bog koji razrješuje okove među ljudima. To je Bog koji poziva čovjeka, kojeg su upoznali preci, ali i današnji sv. Vinko Pallotti. Čovjek koji je živio prije 200 godina, a prije 50 godina proglašen blaženim. Govori da je imao srca i zauzeo se za svakoga, vidio je i osjetio potrebne, siromašne, djecu, ostavljene, sve. Pogled je predao daleko, poput ostalih svetaca.
Uočio je Boga tražeći ga, moleći Crkvu i suosjećajući se s čovjekom. Vidio je što čovjeku i Crkvi Kristovoj treba. Bog ga je poslao da bude svjetlost i naviješta pravdu, bori se za istinu. Mons. Sudar nadalje ističe da je sv. Vinko napominjao kako Crkva nismo samo mi, nismo samo mi pozvani smatrati crkvu svojom, ona je svačija, svi trebaju u crkvi naviještati i živjeti, i u njoj sudjelovati kao braća i sestre. Prema sv. Vinku, Mons. Sudar govori da se trebamo zalagati za evanđelje, da Božja riječ i svetost postane najprije među kršćanima.
Mons. Sudar se pita kojom snagom se u današnjem svijetu može biti kršćanin i boriti se za pravdu, te naglašavala da danas u svijetu svake godine umre preko 30 milijuna ljudi od gladi, a od čega je 11 milijuna male djece ističući paradoks gdje na jednom kraju svijeta ljudi umiru od gladi, a na drugom kraju od pretilosti. Ističe da je današnje drugo misno čitanje jedina snaga koja je pokretala sve koji su pošli za Kristom, a ona jest ljubav.
Jedino Kristova ljubav je potrebna za život. Ne nositi ni torbe ni štap, kako se čita u današnjem Evanđelju, jer nas šalje kao janjce među vukove. „Kako je bilo moguće povjerovati takvom poslanju? Kako je bilo moguće vršiti takvo poslanje? Mi smo dionici i baštinici tog poslanja. Živi ovaj život kao Božji dar, ali dar za druge. Bog nam nije dao život da ga živimo samo za sebe… nego da ga damo drugima.
Zato čovjek svjestan veličine koju nosi ne može, a da ne padne na koljena i ne zamoli Boga da nam dadne djelić tog Njegovog žara, ljubavi koja će nam pomoći živjeti, da sve teškoće života prihvaćam radosno, da budem svjedok Božjeg naviještanja Evanđelja.“ Prema riječima Mons. Sudara upravo to je smisao današnje nove evangelizacije i ovog života kojeg živimo, jer ćemo na času smrti moći drugima reći da nas puste da odemo s ovog svijeta.
Martina Kikić
