Aktualnosti

U subotu, 2. kolovoza na spomendan Blažene Djevice Marije od anđela („Porcijunkula“), u Hrvatskom nacionalnom svetištu Majke Božje Bistričke pomoćni biskup zagrebački mons. dr. Ivan Šaško predslavio je euharistijsko slavlje u koncelebraciji s mnogim župnicima i župnim vikarima koji su prateći mnoštvo svojih župljana pristigli u Mariju Bistricu iz mnogih krajeva sjeverozapadne Hrvatske i Slovenije.

U homiliji mons. Šaško podsjetio je na značenje riječi „porcijunkula“ koja doslovno znači: „komadić“, „djelić“, „čestica“. Prije osamsto godina benediktinci su sv. Franji i njegovoj braći darovali jedan komadić, jednu česticu zemlje u podnožju mjesta Asiza, oko crkve „Bogorodice od anđela“. Franjo je obnovio tu crkvicu, uz koju se vežu sami početci franjevačkoga reda, i taj komadić zemlje njegovom ljubavlju prema Isusu Kristu i njegovoj Radosnoj vijesti postao je sve većim prostorom neba. Uz crkvu Gospe anđeoske i uz zagovor nebeske Majke, sveti je Franjo izmolio oprost koji je dobio ime po toj crkvi 'porcijunkulski oprost', oprost od vremenitih kazni. Taj je oprost prije svega hodočasnički i ranije se odnosio na pohod Svetoj zemlji - istaknuo je biskup Šaško.

Biskup je potom nastavio: Crkva je kasnije proširila taj oprost i vezala ga uz razne prigode i mjesta, kako bi danas bio blizak svakomu vjerniku; kako ne bi postojao čovjek koji ne bi mogao osjetiti blizinu Božje ljubavi i praštanja. Nije potrebno više putovati daleko. Dostatan je svaki komadić, porcijunkula ljudskoga života i srce koje je spremno tražiti oproštenje, pomiriti se s Bogom i s ljudima, svoj život živjeti u svjetlu Radosne vijesti koja je zaživjela u susretu Blažene Djevice i anđela. I mi smo danas došli na proštenje, na proslavu koje su naši stari nazvali upravo po oproštenju, pomirenju s Bogom u sakramentima svete ispovijedi i pričesti. Jer ovo Marijino svetište čuva šapat i suze nas ljudi koji ispovijedamo grijehe i molimo oproštenje, da bismo bili dionici radosti euharistije, da bismo bili dionici nebeske radosti, primili komadić, primili česticu, primili pričest nebeske ljepote.

Potom je propovjednik nastavio govoreći o važnosti oprosta i oproštenja koji je čudesni dar koji svatko može živjeti; od kojega su građena prijateljstva, suradništva i zajedništva; dar po kojemu se obnavlja ljubav i povjerenje; dar koji uspijeva učvrstiti obitelji. Zato smo tu, na proštenju. I ovaj nas bistrički prostor, na maloj čestici zemlje, poučava kakav je životni put: od susreta s Marijom put nas vodi preko ispovjedaonica do ove doline euharistije, susreta s novim životom s bližnjima. Nakon njega, teškoće ne nestaju; euharistija ne zavarava i ne otklanja križ, ali uspon životnim putovima nije više gorčina, nego je hod s Kristom i s bližnjima; hod koji daje novu snagu i otkriva novi smisao, da bi se s vrha, iz otajstva smrti i uskrsnuća Kristova, iz boli i vjere Blažene Djevice Marije, vidjelo novo obzorje zemlje i neba.

Bog je svoju neizrecivu ljubav očitovao svojim utjelovljenjem, opraštajući i tražeći našu spremnost za opraštanje, za nenavezanost, za istinsku slobodu. Marija je posrednica te ljubavi koju slavimo u ovoj svetoj misi kao dar uskrsnuća. Uskrsnuće nam govori da smrt nema posljednju riječ u ljudskome postojanju, a oproštenje govori da grijeh nije posljednja istina o čovjeku. Posljednja riječ u životu čovjeka i posljednja istina uvijek je Božja ljubav – zaključio je mons. Šaško.