Aktualnosti

Blagdan svetog Josipa radnika proslavljen je u novoizgrađenoj crkvi Sv. Josipa u Stubičkim Toplicama središnjim misnim slavljem u 11 sati koje je predvodio vlč. Luka Slijepčević, župnik Župe sv. Barbare iz Zagreba u zajedništvu s župnicima Stubičkog dekanata Ivicom Šestakom i župnikom župe Uznesenje Blažene Djevice Marije Dragom Bosnarom. Mješoviti župni zbor animirao je pjesmom euharistijsko slavlje pod ravnanjem i orguljaškom pratnjom Željka Drevena.

Započinjući svoju homiliju vlč. Slijepčević istaknuo je kako „sve što jesmo, sve što postoji ima svoju povijest. Radosna i zahvalna srca možemo reći da smo svi mi prisutni utkani u povijest ove prekrasne nove crkve.“ Možda i nesvjesno izrekao je veliku istinu, jer svi vjernici okupljeni na svečanom misnom slavlju pomogli su da se ono održi u predivnoj novoizgrađenoj crkvi sv. Josipa na mjestu na kojem su prije godinu dana još bili samo njeni temelji. Svaki od prisutnih vjernika u proteklih godinu dana je svojim trudom, zalaganjem, materijalnom darom, a i samom prisutnošću ispisao povijest njene izgradnje.



Nastavljajući svoju homiliju vlč. Slijepčević dao je kratak povijesni prikaz slavlja 1. svibnja između ostaloga navodeći kako je u spomen na krvoproliće u Chichagu 1886. godine, na 1. kongresu Druge internacionale 1889. godine odlučeno je da će se 1. svibnja svake godine održavati radnički prosvjedi. I ti prosvjedi su prvi puta u Hrvatskoj organizirani 1890. godine kada je na poseban način došla do izražaja rečenica „Mi smo za rad, ali želimo živjeti kao ljudi.“ Na tu potrebu ljudskog i čovječjeg rada odgovara papa Pio XI. 1955. godine kada ustanovljuje blagdan sv. Josipa radnika.

Naglašavajući kako je bitna odluka ljudskog života rad i kako ljudski rad proizlazi iz Božjeg stvarateljskog rada, a da je čovjek koji je stvoren na sliku Božju pozvan postati subradnik Božji, vlč. Slijepčević naglašava kako taj isti rad može za čovjeka postati ili blagoslov ili prokletstvo, a nažalost danas je on najčešće prokletstvo. Rad je prokletstvo kada postane svrha sam za sebe ili kada je bolje ostati duže na poslu ako znaš da te doma čekaju nesređeni obiteljski odnosi ili je bolje ostati duže na poslu ako znaš da te doma nitko ne čeka. Rad postaje prokletstvo ako preko rada želimo izliječiti komplekse manje vrijednosti i svojim marljivim radom pokazati svijetu koliko značimo. No, uvijek će biti netko tko će biti marljiviji od nas i tada se možemo razočarati u takav rad. Rad postaje prokletstvo i izvor frustracija kada od svojega rada ne možeš normalno živjeti.

Iz današnje homilije moglo se čuti i kako rad ispunjava čovjeka, a posebice plodovi čovječjeg rada i kako je lijepo kada čovjek osjeti umor od poštena rada. Možda se plodovi rada najviše mogu vidjeti u radu na zemlji. Možda se upravo najbolje može osjetiti što je to rad i kako je lijepo osjetiti umor nakon rada u polju kako je lijepo vidjeti pokošenu livadu, uređen voćnjak i uredan vinograd. Čovjek se namuči radeći ali može vidjeti plod svoga rada i uživati u njemu.

Kao neizostavnog djela, vlč. Slijepčević dotiče se i velikog Hrvatskoj, ali i svjetskog problema odlaska radnika, a posebice mladih, u druge zemlje zbog bolje plaćenog posla, ali i zbog boljih uvjeta rada. Ističe kako „..postoji rad od kojeg se živi ili od kojeg bi se trebalo živjeti. Nažalost svjedoci smo kako mnogi odlaze iz Hrvatske zbog rada. Mi odlazimo tražeći bolje plaćen posao, a na naše mjesto dolaze drugi koji isto tako traže bolje plaćen posao i kojima će primanja u Hrvatskoj biti veća nego u njihovim zemljama. Mnogi će odgovoriti kako je potpuno normalno tražiti bolje uvjete negdje drugdje ako nam se ovdje ne sviđa i ako ovdje nismo zadovoljni. Plaća jest važna ali mladi koji odlaze iz domovine jasno nam poručuju da ne odlaze samo zbog plaće. Odlaze zbog manjka vizije, zbog manjka i nedostatka nade i poštovanja. Mi radom na ovoj zemlji nastavljamo djelo stvaranja. Dobro obavljen rad može postati molitva i sredstvo posvećivanja.“

U homiliji je poslana poruka i vlasnicima tvrtki. Pozivajući se na riječi vlasnika jednog međunarodnog biznisa koji posluje i u Hrvatskoj i pošteno nagrađuje svoje i više nego zadovoljne radnike, vlč. Slijepčević je rekao: “Nije sramota postati bogat, ali sramota je bogat umrijeti.“ istaknuto je kako je većina vlasnika u stalnom strahu i samo gomila sredstva, većina vlasnika nema granice i kapital ih je prebacio na tamnu stranu u kojoj su sami postali robovi tog kapitala. Ako itko onda bi kršćanski i katolički vlasnik nekog biznisa trebao postaviti granice svom kapitalu, a višak od te granice podijeliti radnicima.

Izričući riječi zahvale za slavljene sv. Josipa radnika župnik župe sv. Josipa, vlč. Ivica Šestak istaknuo je kako: „Prvi puta kao župna zajednica slavimo i ovaj blagdan sv. Josipa radnika. Prije nismo slavili, nismo imali crkvu. Nalazili smo se u privremenom boravištu u kapeli sv. Katarine koja je poslužila kao župna crkva 24 godine koliko je župa stara. Ako Bog da iduće godine proslavit ćemo srebrni jubilej 25 godina ove župe. Iskreno i toplo se nadam da ćemo za godinu dana na današnji dan posvetiti ovu crkvu. Neće biti dovršena kako bi željeli, ali se nadam da ćemo doći do faze da ju možemo posvetiti, da se polože moći sveca koji će biti odabran, a dao Bog da to bude do tada već sveti Alojzije Stepinac.“



Da bi radost slavljenja sv. Josipa radnika u novoj župnoj crkvi sv. Josipa bila moguća ponajprije je zaslužna Zagrebačka nadbiskupija koja je u najvećoj mjeri financirala izgradnju crkve te Ministarstvo regionalnog razvoja, Županija Krapinsko-zagorska, Općina Stubičke Toplice i brojni župljani i prijatelji župe sv. Josipa.

Do sada su za izgradnju crkve izvedeni potrebni građevinski radovi u vrijednosti oko 7,7 milijuna kuna, a koji osim samih građevinskih radova obuhvaćaju postavu stolarije, uvođenje podnog grijanja, nabavu i postavljanje elektronskih crkvenih zvona, postavu satova na zvoniku, nabavu stolica, a u narednih dva tjedna dolaze i prva četiri vitraja, darovi vjernika koji će krasiti prozore crkve.

U izgradnju crkve dosad su se svojim materijalnim darovima uključili mnogobrojni darovatelji iz različitih dijelova Hrvatske i inozemstva, stoga pozivamo i Vas koji čitate ovaj tekst da se svojim molitvama uključite u zajedničku molitvu za što skoriji dovršetak uređenja crkve sv. Josipa u Stubičkim Toplicama. Svoj dar možete uplatiti na račun župe Sv. Josipa, Stubičke Toplice: IBAN HR2823600001101208274; opis plaćanja: Dar za izgradnju župne crkve Sv. Josipa, Stubičke Toplice.