Objavljeno: 28.01.2016.
Predavanje „Milosrđe – put Crkve do čovjeka i suvremenih periferija“
Pretposljednje predavanje s temom "Milosrđe – put Crkve do čovjeka i suvremenih periferija" na ovogodišnjem, 56. teološko-pastoralnom tjednu u četvrtak 28. siječnja održala je prof. dr. Blaženka s. Valentina Mandarić.
U uvodnom dijelu upozorila je dr. Mandarić kako Isusov proglas "Blaženi milosrdni" današnjoj kulturi zvuči posve strano. No, dobro su nam poznate posljedice ignoriranja milosrđa. U tom je kontekstu naglasila kako je "svijet bez suosjećanja, empatije i milosrđa hladan svijet, a Crkva bez milosrđa hladan je dom, dok Radosna vijest bez milosrđa ne donosi radost, nego sije strah".
Posvješćujući kako društvo koje je podijeljeno na bogate i siromašne, one koji žive u središtu i one koji žive na periferiji, nije samo stvarnost Trećega svijeta, već i bogatoga zapadnoga društva, dr. Mandarić rekla je "I Isus se rodio u društvu koje je bilo podijeljeno, koje je određene skupine ljudi isključivalo smatrajući ih građanima drugoga reda. A Isus je došao onima koji su bili odbačeni i isključeni, koji su živjeli na raznim periferijama. Njegov proglas Blaženstava nije blagoslivljanje siromaštva, nego je očitovanje blizine upravo siromasima i isključenima. Oni su blaženi ne zato jer su siromašni, nego zato što je Bog na njihovoj strani. Stoga, analizirajući situaciju današnjega svijeta smijemo konstatirati da je milosrđe veoma aktualna tema koja se nameće kao neodgodiva hitnost".
Dr. Mandarić podsjetila je kako je put Crkve u suvremenom svijetu osobito osvijetlio sv. Ivan Pavao II. u Redemptor hominis, a papa Franjo pred Crkvu, ali i svakog vjernika misionarski izlazak postavio je kao svojevrsni imperativ. Svatko je pozvan otkriti vlastiti put i "izići iz vlastite udobnosti i imati hrabrosti poći na sve periferije koje trebaju svjetlo evanđelja" (Evangelii gaudium, br. 20), jer nastavila je predavačica "Evanđelja nam svjedoče o misionarskom dinamizmu koji je Isus svakodnevno prakticirao sa svojim učenicima". Stoga, vjerna svome Učitelju, Crkva živi trajno poslanje – izlaženje i ona je trajno na putu prema onima koji još nisu otkrili "milosrdnu ljubav Boga našega".
Govoreći o suvremenim periferijama kao povlaštenim mjestima prakticiranja i svjedočenja Božjeg milosrđa, podsjetila je kako su "periferije životne situacije u kojima je ugrožen čovjekov život, smisao i dostojanstvo. Evanđelje donosi brojne situacije ljudske ugroženosti, ali i način na koji Isus reagira na takva ljudska stanja. Na svaku ljudsku bijedu on odgovara milosrđem. Stoga se može reći da je milosrđe 'ključna riječ koja opisuje Božje djelovanje prema čovjeku'".
Nadalje je dr. Mandarić podsjetila kako Crkva poziva izići iz geografske i egzistencijalne periferije, a ove posljednje imaju posebno mjesto u promišljanju pape Franje. Naime, za njih kaže da su periferije misterija grijeha, patnje, nepravde, neznanja, nedostatka vjere, mišljenja. Periferije su proizvod kulture isključivanja, mentaliteta odbacivanja koje drugoga-bližnjega ne gleda kao brata kojeg treba prihvatiti, nego ga tretira kao opasnost i konkurenciju koju treba podčiniti.
Stoga, Crkva se na putu do periferija mora ponovno odvažiti na dijalog ne isključujući nikoga. Dijalog nije fakultativan izbor, nego je način "biti Crkva", upozorila je dr. Mandarić, te podsjetila da kad papa Franjo poziva Crkvu da se odvaži izići na suvremene periferije, onda pritom misli na njezino poslanje da se suprotstavi kulturi isključivanja i odbacivanja, a da se prakticira kultura integriranja.
Ukazujući 'periferiju grijeha', predavačica je istaknula kako se u toj svi nalazimo, bez iznimke. U tom je kontekstu podsjetila kako su dojmljive slike koje papa Franjo koristi u opisivanju odnosa Crkve i grešnika. Dodala je, i da kada Papa identificira suvremene periferije, osobitu pozornost svraća na grešnike koji su u odnosu na Božje milosrđe na periferijama, u odnosu na Crkvu su na periferijama. U nastavku predavanja dr. Mandarić osvrnula se na prispodobu o izgubljenoj i nađenoj ovci; o izgubljenoj i nađenoj drahmi, te o izgubljenom i nađenom sinu.
U završnom dijelu predavanja, dajući odgovor na pitanje "Ima li Crkva odgovor na suvremene periferije", podsjetila je kako "djela milosrđa koja smo pomalo izbacili iz temeljnog nauka koji redovito prenosimo djeci i mladima, uprizoruju svakodnevno prakticiranje milosrđa". Služenje onima koji su na margini ili periferiji nije fakultativni izbor pojedinca, to je zahtjev evanđelja.
Svi smo pozvani "dodirnuti Kristovo tijelo" u onome tko je isključen, gladan, žedan, gol, utamničen, bolestan, nezaposlen, progonjen, izbjeglica, zlostavljan, obeščašćen, prezren. U vršenju djela milosrđa najvažniji je odnos prema onomu tko je predmet milosrđa. U temelju djela milosrđa je lice milosrdnog Boga i potreba čovjeka: ona se rađaju iz iskustva Božje ljubavi i ostvarivanja zapovijedi ljubavi prema bližnjemu, naglasila je dr. Mandarić. (IKA)
