Aktualnosti

Posljednje predavanje prvoga dana 56. teološko-pastoralnog tjedna „Božje milosrđe po Origenu i Augustinu" održao je doc. dr. sc. Drago Tukara.

Ni našem vremenu nije nepoznato pitanje izmirenja vječne nagrade radi ljubavi i vječne kazne radi grijeha. Nameće se razmišljanje kako će Bog koji je ljubav kazniti vječnom kaznom nekoga tko je počinio grijeh - čin protivan ljubavi. Kako izmiriti milosrđe Božje s vječnom propašću stvorenoga bića. Kad se razmišlja o tome, čovjekov duh ne može ostati miran i ravnodušan, rekao je uvodno predavač, te nastavio „i prva se Crkva mučila s pitanjem kako izmiriti Božju ljubav i čovjekovu kaznu za grijeh.

Ovim se pitanjem posebno pozabavio Origen koji je u svojoj vjeri i naučavanju stavljao naglasak na vječnost Božje ljubavi, a u konačnici svega na prolaznost vječne kazne. Ljubav je Božja vječna, a kazna je prolazna. Kazne koje napominje Sveto pismo za Origena imaju samo pedagoški karakter, a vječnost kazne tumačio je kao jedan duži ili dugi period vremena. Bog pomoću vatre koja je pedagoška uništava grijehe i na taj način pobjeđuje zlo".

Premda postoji određena vremenska udaljenost između Origena i Augustina, veoma je zanimljivo sučeliti ovu dvojicu divova po pitanju milosrđa. Bolje bi bilo reći da se radi o sučeljavanju Augustina s „učenicima" aleksandrijskog učitelja, a onda indirektno i s samim Origenom. Augustinovo poznavanje Origenove teološke misli ovisilo je o njegovom poznavanju grčkoga jezika i o literarnim i personalnim izvorima kojima su stizale informacije o njemu.

Činjenica je da se Augustin interesirao o teološkoj poziciji Aleksandrinca, o čemu svjedoči korespondencija sa svetim Jeronimom i s još drugim uglednijim crkvenim osobama svoga vremena. Nameće se pitanje je li Augustin, na temelju intelektualnih sposobnosti i dobivenih informacija, mogao steći pravu sliku o onome što je Origen naučavao.

U nastavku predavanja dr. Tukara je predstavio šest hipoteza „milosrdnih origenista": „Milosrđe s vremenitom kaznom, pa i prema đavlu", „Milosrđe bez vremenite kazne", „Milosrđe prema opranima Kristovim krštenjem", „Milosrđe prema katolicima", „Milosrđe prema ustrajnima u katoličkoj vjeri" i „Milosrđe prema milosrdnima", te Augustinove odgovore na njih.

I Augustin i Origen su razmišljali o spasenju i milosrđu Božjem i pritom su se uvijek pozivali na snagu i autoritet Svetoga pisma te na propovijedanje Crkve. Nailazimo i na proturječnosti. Za Augustina Kristova riječ je pravedna. Istinita je. Valja je shvatiti samo u vjeri i ljubavi. Augustin je nepopustljiv u svim tezama.

Ne odmiče od Krista i njegove pravednosti. Kristova ga pravednost čini strogim i nepopustljivim, posebno kada je u pitanju spasenje. Kod njega nema dvojbe u tim pitanjima kao kod Origena koji kaže: „Meni se tako čini". Božje milosrđe ne isključuje Božju pravednost. Pravednost je put koji vodi prema milosrđu, a ono opet ne može bez vjere i ljubavi u Krista. Origenisti su osuđeni.

Godine 543. osuđen je nauk koji se pripisuje Origenu na osnovu njegovih citata po dekretu cara Justinijana, a deset godina kasnije u Carigradu su osuđeni i Origen i svi oni koji ne osuđuju Origena. Ostaje za priupitati se koga je Crkva ustvari optužila: Origenove riječi naučavanja ili riječi naučavanja njegovih sljedbenika. Tako bi se moglo reći da Origen nije uvijek kriv za ono što ga se optužuje. A odgovori koje je Augustin dao svome vremenu zavrjeđuju pažnje i razmatranja i danas, zaključio je predavač. (IKA)