Aktualnosti

Drugoga dana 56. teološko-pastoralnoga tjedna u srijedu 27. siječnja prvo predavanje s temom „Božje milosrđe i naše spasenje. Soteriološke teorije i II. vatikanski sabor" održao je dr. Ante Mateljan.

Predavanje je započeo mislima pape Franje objavljenima u najnovijom knjizi, kao i u buli najave Izvanrednog jubileja.

Dok papa Franjo stavlja u središte Isusove objave Oca, pitanje je koliko je Božje milosrđe tematizirano u teološkim modelima kojima se kroz povijest (a velikim dijelom i danas) objašnjava događaj Kristova spasenja. Radi se u prvom redu o takozvanoj „slici Boga", koja je uvijek u pozadini tumačenja naravi i načina spasenja, što nam je u ovom trenutku moguće predočiti samo u naznakama. Ipak, o važnosti same problematike možemo se osvjedočiti već prisjećanjem na činjenicu da je ispovijest kršćanske vjere, kako Apostolsko tako i Nicejsko-carigradsko vjerovanje, zapravo niz soterioloških iskaza.

U predavanju je dat osvrt na tradicionalne soteriološke modele (teorija prosvijetljenja i obnova bogosličnosti; teorija žrtve i prava vraga; teorija zadovoljštine i pravedne kazne), kao i na suvremene soteriološke pokušaje koji nastoje preriječiti tradicionalne pristupe (Božja autokomunikacija; anticipacija uskrsnuća; spasenje kao oslobođenje; soteriologija ljubavi).

Govoreći o Drugome vatikanskom saboru i Božjem milosrđu, dr. Mateljan je rekao „čitajući sustavno kazalo u najnovijem izdanju Dokumenata Drugog vatikanskog sabora vjerojatno ćemo se začuditi kad otkrijemo da uopće nije naveden pojam "milosrđe" (misericordia). Međutim, u sustavnom kazalu pod točkom F. Bog opravdava i posvećuje čovjeka, obrađene su četiri teme, a to su: Sveopće Božje spasenje; Opravdanje grešnika po milosti Božjoj; Opravdani čovjek ostaje ugrožen; Božja milost i čovjekova sloboda". U tom vidu se zaustavio na dva glavna vida koja posebno upućuju na Božje milosrđe, a to su Božja volja za spasenje svih ljudi i Isus Krist kao „punina Božjega milosrđa".

Kao potkrepu stvarnih promjena koje su se zbile na temelju Drugoga vatikanskog sabora, predavač je naveo dva primjera koji zorno prikazuju „fazni pomak" u liturgijskom izričaju i u teološkom promišljanju otajstva spasenja u Isusu Kristu.

Tako je predstavio novu formulu sakramentalnog odrješenja i nove euharistijske molitve iz obnovljene liturgije, a iz teološkog promišljanja način govora o spasenju u dva dokumenta „Katekizmu Katoličke Crkve" i u dokumentu Međunarodne teološke komisije „O nekim pitanjima Teologije otkupljenja". Vezano uz potonji dr. Mateljan je rekao „čitajući bulu Misericordiae vultus u dijelu koji govori o učincima (posljedicama) Božjega milosrđa, čini nam se da se u cjelini slaže s ovim dokumentom Međunarodne teološke komisije o teologiji otkupljenja – spasenja".

Po svoj prilici najupečatljiviji izraz kojim se zaziva Božje milosrđe je: Gospodine, smiluj se! Može se reći da je to soteriološki iskaz vjere u Boga Spasitelja, i znak pouzdanja u njegovu milosrdnu spasenjsku volju. Dakako da taj izraz upućuje i na ljudsku bijedu, grešnost, ugroženost i prijetnju bliske propasti.

Samo Bog može od svega toga izbaviti i spasiti, to jest sačuvati život. Pa ipak ne bismo smjeli smetnuti s uma izričaj kojim smo sve donedavno i u rimskoj liturgiji na staroslavenskom jeziku zazivali Božje milosrđe, a koji glasi: Gospodi, pomiluj! Taj zaziv je integralni dio kršćanskog bogoštovlja i bogoslužja, a navlastito euharistijskog slavlja. Bilo bi dobro posvetiti mu malo pažnje. Izvorište pojma "pomilovati" nalazi se u milosti, koja nije tek smilovanje (prigibanje k nemoćnom i poniženom); nije niti tek opraštanje krivnje zaslužene grijesima (opraštanje kazne); nego je ono što izražavaju starozavjetni izrazi 'hen i hesed, odnosno novozavjetni haris, a to je Božja naklonost, dobrota, zauzetost i vjerna ljubav, iz koje isijava božanska dobrota (gratia), pojasnio je dr. Mateljan. (IKA)